Piranesi nije glasan roman, već tih i polagan. Ne urla bogovima niti se širi epovima, unatoč sugestiji na naslovnici.

Zmaj se pričvršćuje na konopac za upravljanje i leti tako da se zmaj drži iznad glave i pušta da ga vjetar podigne u zrak.

Treća vrata su, na kraju, trijumf - glasa, strukture, hrabrosti.

Spor tempo, previše zamršena struktura i emocionalna odvojenost čine ga izazovnim za čitanje.

Što se događa kad se djetinjstvo počne raspadati prije nego što je uopće stiglo procvasti?

Strašan sud? Imam samo jednu riječ: zbunjenost.

Razmrljane boje nevremena nije zbirka koju ćete pročitati u jednom dahu i zaboraviti.

Postoji nešto neodoljivo u ideji o povratku - natrag na mjesto, osjećaj, vrijeme kada je život bio jednostavniji, ispunjeniji, možda čak i stvarniji.

Najljuća jela tatarske kuhinje nije knjiga koju "čitaš uz čaj i dekicu".

Toliko se toga istražuje u Malim šansama: život, sudbina, tuga, užas nestanka, obiteljska dinamika, te posebna dilema: trebamo li nekoga smatrati nesebičnim herojem zbog odlaska u rat i pomaganja unesrećenima ili sebičnom osobom zbog napuštanja obitelji.

Ne znam kako bih ja opisala razočarenje ovom knjigom.

Slatko snivaj nije knjiga u kojoj ćete uživati.

Ne kažem da su audioknjige bolja verzija knjiga. Samo drugačija.

Knjiga pokazuje upravo snagu introvertiranih ljudi u glasnomu svijetu.

Strah od kupine je ambiciozan, osjetljiv i introspektivan roman koji govori o ženama, obitelji i tišini.

Tko zapravo vuče konce? Ukućani kuće Brandt ili minijaturistica?

Čitateljski klubovi su organizirane grupe ljudi koji se sastaju kako bi diskutirali o knjigama koje su prethodno odabrali za zajedničko čitanje.

Pamuk je otvorio vrata Fatmine tihe kuće i uveo nas u svijet turobnih, oljuštenih obitelji.

Srđan Valjarević „samo“ piše, bez prevelikog uzbuđenja i ambicije.

Na tankom ledu pripada žanru skandinavskog noira, što znači da je tema romana mračna, nihilistička i nasilna.