Sretna nova godina! A kako ćemo početi novu godinu, nego s onim najboljem što sam pročitala protekle godine?
Istinski sam uživala u čitanju. Uz sve obveze, knjiga je uvijek bila moj suputnik koji me nakon napornog dana nije umarao, već mi je uvijek davala motivaciju za dalje. Tako da, idemo pričati o najboljim knjigama 2021. godine!
Moram nešto napomenuti. Za sve knjige koje sam vam nabrojala napisane su recenzije. Ali, nisu sve objavljene. Tako da dobivate ekskluzivan pogled na još neobjavljene recenzije (jer tko zna kada će biti objavljene).
23. Haker : Marilena Dužman - Haker je odmak od romana koje smo navikli čitati iz Marilenina pera. Ližnjanski dijalekt prepustio je mjesto hrvatskom standardnom jeziku, a radnja se događa daleko izvan granica Lijepe naše. Likovi su također netipični; imamo hakera koji se bavi kriminalnim radnjama i koji je odslužio zatvorsku kaznu, ali i slijepu djevojku koja nije stavljena u radnju kako bi popunila stranice. Ne, ona je glavni i to kakav lik romana! Hrabra i svojeglava, pametna i snažna, osoba koju sljepoća ni najmanje ne određuje, a kamoli sprječava u življenju života!
22. Optužena : Slavenka Drakulić - Zašto je ova knjiga tako šokantna? Zlostavljanje u obitelji toliko je česta stvar da se ljudi nad tim više ne zgražaju, nego ga doživljavaju kao dio svakodnevice. Poslušaju vijest na televiziji, pročitaju na mobitelu i prebace dalje. Misao se zadrži trenutak ili dva, a zatim slijedi nešto bolje, zabavnije, veselije. Drakulić je, pak, u fokus stavila majku koja zlostavlja vlastito dijete u svijetu gdje je „normalno“ da je muškarac zlostavljač. Majka, zlostavlja svoje dijete.
21. Bila jednom jedna rijeka : Diane Setterfield - Diane je uspjela još jednom! Začarala me je tom tmurnom i sivom Temzom! Ta je rijeka udahnula život knjizi, te ju je djelomično i preuzela. Njezini su tokovi određivali likove. Njezini su brzaci određivali tempo radnje. Bila je nježna, a istovremeno moćna. Ona je bila zaslužna za sve. U priču sam uvučena polako, malo po malo. Struja Temze bila je blaga prema meni. Odmjerena, polagana, mirna. Čak i kada me je naglo povukla među brzace, nisam se preplašila. Vjerovala sam joj. Naposljetku, Diane se pobrinula da netko u priči brine i za čitatelja.
20. Besmrtni život Henriette Lacks : Rebecca Skloot - Brojna se pitanja nameću sama od sebe. Jesmo li mi zaista vlasnici svake stanice svoga tijela ili ono odlazi u „ničiju zemlju“ jednom kad ga odstrane iz nas? U kojem se trenutku složimo da je u redu s tim „otpadom“ raditi što god, za koga god bez našeg znanja? „Zasad još nijednim zakonom nije jasno riješeno pitanje je li čovjek vlasnik svog tkiva i ima li pravo nadzora nad njim.“ Činjenica je da je lakše provoditi istraživanje ako maknemo ljudski faktor iz jednadžbe, iako su stanice uzete od nekoga. Uzorci postaju objekti, nežive stvari s kojima se može raditi štogod, bez daljnjih obrazloženja. Jesu li onda pacijenti u poziciji nešto zahtijevati, kad su već dobili odgovarajuću zdravstvenu skrb? Ima li pravo neka xy osoba raditi nešto s uzorkom koji je došao s našeg tijela?
19. Noć kad je nestalo svjetla : Karen White – Merilee Talbot Dunlap s dvoje djece unajmljuje kuću kod starice Sugar Prescott koja očito ima mišljenje o svemu, pa i o načinu odgoja kojim se Merilee vodi. Ona, pak, pokušava krenuti ispočetka, ali postaje tema lokalnog bloga zbog čega utjehu pronalazi u Sugar. Ovo je jedna predivna priča o prijateljstvu i novim počecima.
18. Sestrinska zvona : Lars Mytting - Tkajući ljepotu brutalnošću, a teološku ortodoksiju prekrasnom heterodoksijom, roman zauzima svoje mjesto gdje se spajaju moderni i drevni svjetovi. Opisi mitoloških, pretkršćanskih rezbarija, crkve koje rasplamsavaju maštu, gdje vlada surovost života u rustikalnom selu, gdje žene rađaju bez muke i vraćaju se natrag na posao dok se posteljica još vuče za njima, prenose se otrežnjujućom činjeničnošću. Slično kao što je to učinio Marcel Pagnol u svojim provansalskim romanima, Mytting pokazuje kako krajolik i klima mogu definirati lik, gdje prekrasne norveške planine predstavljaju savršenu kulisu za stvaranje prekrasne i misteriozne priče, ali i njenih osebujnih likova. Također, naglašava valutu mitova u ruralnom okruženju, kako pružaju tampon zonu kršćanskim elementima u kombinaciji sa poganskim vjerovanjima.
17. Vezenje : Marjane Satrapi - Tračanje je po definiciji vrlo loša navika, ali u Vezenju to jednostavno nije. Kroz crteže i zanimljive dijaloge, svaka čitateljica postat će dio tog kruga povjerenja u kojemu se ne priča o drugima samo kako bih ih se ocrnilo. Naprotiv, pričaju se priče kako bi se podijelilo životno iskustvo i pogreške koje su se vrlo lako mogle izbjeći. Osim toga, bez ustručavanja se dijele i vlastita iskustva, ponekad gotovo sramotna da ih je teško prevaliti preko usta. Ipak, nevolja postaje lakša kada se podijeli sa ženama kojima vjeruju. Razgovor odlazi i u smjeru vezenja, no za više detalja o toj čarobnoj višeznačnoj riječi morat ćete zaviriti među crteže Marjane Satrapi.
16. Isijavanje : Stephen King - Stephen King pronicljivo daje uvid u obitelj okrhnutu porocima, ulazi u njihovu dušu gdje možemo vidjeti koliko su zaista fragilni. Iako je Isijavanje puno više od prosječne priče o ukletom hotelu, ne može se poreći da je Overlook definitivno lik za sebe, sa svojim raspoloženjima, osjećajima i željama, što ga čini još više zastrašujućim. Ton Isijavanja sumoran je i uznemirujući, ali u isto vrijeme oštar i potaknut mučnim iščekivanjem. Slika mračnog, gotovo praznog hotela Overlook, izoliranog od svijeta u snježnim planinskim vrhovima, postaje simbolom straha i usamljenosti koji će vam ostati dugo u mislima nakon zaklapanja posljednje stranice. To je mjesto u kojem zlo obitava u sjeni, uvlačeći i obitelj Torrance i čitatelje u stanje nelagode. Prikaz Jackova sporog, ali sudbonosnog odlaska u ludilo provlači se poput prikrivenih slutnji kroz roman, vođen zlonamjernim duhovima i nasilnom poviješću hotela. Također, njegovo ludilo prikazano je i kao strašna posljedica njegovih unutarnjih previranja i izopačenosti. Kao rezultat toga, King otkriva da pravi osjećaj užasa leži u nejasnoj granici između nadnaravnog i psihotičnog.
15. Zadnja postaja ljubav : Nikša Sviličić - Zadnja postaja ljubav pronašla je svoju nit vodilju u pandemiji i virusu. Ipak, njezin je glavni motiv Ljubav. Da, sa velikim slovom. „Plima nevolje onih pandemijskih dana iznjedrila je more neizrečenih osjećaja, nedodirnutih nježnosti i pronađenog smisla zagubljene ljubavi.“ Poanta ovih priča ne nalazi se u izolaciji, maskama, respiratorima. Poanta je da se zamislimo nad samima sobom i razmislimo što pod (ovaj put zaista stvarnim) maskama želimo pokazati i kome se želimo otkriti. Posljednja godina naučila nas je preispitati prioritete u životu, okrenuti se onima koji su zaista važni, živjeti u trenutku i davati ljubav. Svi smo u nekom trenutku jednostavno morali stati, uvidjeti kako je promjena došla i slijedom toga nastaviti živjeti. Nikša je to maestralno uspio prikazati!
14. Dina : Frank Herbert - Htjela ja to ili ne, imala sam određene predrasude vezene uz knjigu jer Dina ne pripada u žanr knjiga koje inače čitam. Knjiga je ogromna i zaista je zahtijevala pažnju nekih desetak dana, što je puno ako se uzme u obzir da ju nisam uzela s naročitim veseljem. Ipak, mogu slobodno reći da je Dina zaista najslavniji znanstvenofantastični roman svih vremena (ako uzmemo u obzir da sam od tog žanra čitala otprilike tri knjige). U njemu sam našla toliko toga poznatoga iz čega je očigledno da su drugi crpili svoju inspiraciju. Neprestano sam osjećala elemente Star Wars-a i Igre prijestolja. U nekim sam momentima imala sliku Georgea R.R. Martina kako na radnom stolu lista Dinu i razmišlja kako bi mogao zaplesti radnju u svojim romanima (dok je još pisao).
13. Dođi prije mraka : Riley Sager – Maggien otac napisao je memoare o sablasnim događajima u njihovoj kući koja je postala hit odmah po izlasku. Iako se on kune kako je svaka napisana riječ istinita, Maggie zna da je sve laž i vraća se u ukletu kuću kako bi je sredila i prodala. Ipak, neobjašnjive se stvari počinju događati, a Maggie polako počinje vjerovati svome ocu. Dođi prije mraka pročitala sam u jednom dahu! Nisam ju mogla ostaviti, a jezivi opisi su mi izazvali noćne more!
12. Melem za dušu : Jack Canfield, Mark Victor Hansen i Amy Newmark – Ovo je knjiga kojoj ćete se moći uvijek vratiti. Vjerujte mi, čitajte samo jednu priču na dan; ujutro kada se probudite ili prije spavanja. Svaka od njih ugrijat će vam dušu, a poneka od njih izmamiti suze radosti.
11. Čovjek od kestena : Soren Sveistrup - Volite li iskrivljene zaplete, tešku atmosferu i detaljne policijske postupke? Živite li za priče koje imaju nasilnog serijskog ubojicu na slobodi, zbog kojeg ćete čitati u kasne noćne sate sa upaljenim svjetlima, iako ste svjesni da ćete dobiti visok račun za struju? Ako je odgovor da, onda se nadam da ste spremni na knjigu koja će vam donijeti dašak Skandinavije i zalediti krv u žilama. Naravno, ne zbog hladnoće, nego zbog jeze od koje ćete pri čitanju konstantno gledati iza ramena.
10. Tjeskobni ljudi : Fredrik Backman – Backman je ovaj put odlučio napisati roman o ljudima koji razgledavaju stan. Prekida ih neuspješni pljačkaš koji ih uzima za taoce i koji je, začudo, jako dobar prema njima. Bit ću iskrena, mislila sam da će mi ovo biti najlošiji Backmanov roman jer su me likove od samog početka živcirali, ali su mi se na kraju toliko uvukli pod kožu da su skinuli s trona Ovea. Vjerujte mi, nisam mislila da će se to ikada dogoditi.
9. Živjeti : Jelena Kastaneti – Ako već niste otkrili ovu iznimno talentiranu spisateljicu, zaista je vrijeme. Živjeti je priča o Alexu i Leni koji posvađani ulaze u auto. Tišinu prekida prometna nesreća nakon koje jedno od dva srca prestaju kucati. Njezin je roman divan podsjetnik da postoji samo jedan život kojega trebamo u potpunosti iskoristiti.
8. Hana : Alena Mornštajnova - Još jedna knjiga o Holokaustu? Da, no Hana ne govori samo o onome što se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata, kakva su se neizreciva zvjerstva svakodnevno događala i kako su brutalno ljudski životi načeti, osakaćeni ili prekinuti. Hana progovara o razdoblju mira, svakodnevnom životu prije tih stravičnih događaja i zločina, ali i o nastavku života nakon rata, barem njegovu pokušaju. Preživljavaju li samo oni željni života? Hana je bolan dokaz da to nije slučaj.
7. Prijelazi : Alex Landragin - Prijelazi predstavljaju fantastično bogatu i ukusnu avanturu, onu koja se proteže stoljećima i životima, a njegova uzbudljiva, veličanstveno - opijajuća pripovijest otkriva načine koji u isto vrijeme uzbuđuju i užasavaju, izazivajući nadu i razočaranje prema ljubavi koja je apsolutno vrijedna traženja i čvrstog držanja. Ipak, Prijelazi nam daju na znanje da ta ljubav možda neće uvijek preživjeti, barem ne na način na koji to želite, gdje je ljepota ideala, savršene istine, prečesto mračna.
6. Obrazovana : Tara Westover - Westover u svojoj autobiografiji pažljivo objašnjava sjećanja, čak ih ističe i u fusnotama kako bi razjasnila pojedine situacije. Obrazovana je knjiga koja se bavi vrlo traumatičnim odgojem i događajima za koje će Tari trebati mnogo godina da se u potpunosti pomiri s njima i prigrli ih kao dio vlastita iskustva. U 33 godine prošla je više nego što će mnogi u životu doživjeti, diplomirala je na cijenjenim institucijama i nastavlja svoj uspon u akademskom svijetu - sve pod krinkom obrazovanja kod kuće i prvim ulaskom u školu sa 17 godina. To je senzacionalno i motivirajuće, da, ali istovremeno srcedrapajuće i bolno.
5. Doručak : Dinko Mihovilović - Što da vam kažem, osim da je Dinko maestralno napisao roman? Hoće biti dovoljno za reći da sam knjigu pročitala u dahu, zaklopila ju i buljila u prazno razmišljajući o kraju, o obitelji, braku, djeci? Muž je uhvatio moj pogled i iz njega zaključio da mora vidjeti što me je toliko paraliziralo. Hoće li biti dovoljno reći da ju je pročitao u trenutku, ostajući zapanjen? U tom je trenu njegova kolegica uhvatila njegov pogled i uzela knjigu u ruke, a iz njenih ruku u ruke druge kolegice. Koliko preporuka je dovoljno preporuka?
4. Naše sretno vrijeme : Ji-young Gong – Naše sretno vrijeme roman je koji se bavi ljudima koji čekaju izvršenje smrtne kazne. U njemu se nalazi i redovnica Monica, koja ih obilazi i s njima razgovara, govoreći im da su jedinstveni bez obzira na zločin kojeg su počinili. Njezina je želja da oni prije nego što umru oproste sebi. Zaista nisam imala prilike uživati u knjizi ovakve tematike. Toliko je prekrasna, ali u isto vrijeme bolna.
3. Tirza : Arnon Grunberg – Tirza je roman koji me je od samoga početka frustrirao u tolikoj mjeri da sam imala želju zapaliti knjigu. Knjiga mi je bila toliko dosadna – Jorgen Hofemeester beskičmenjak je koji nema socijalne vještine i cijeli je život podredio omiljenoj kćeri Tirzi. Živjeli su sretno u svom balončiću sve dok ona ne odraste i ne poželi proživjeti svoj život – krenuvši od Afrike. Situacija ne postaje bolja ni kad mu se na pragu pojavi supruga koja ga je ostavila prije tri godine. Proklinjala sam samu sebe što sam ju uzela za čitanje, proklinjala se jer ne mogu ostaviti knjigu nakon što ju započnem, ali kada se dogodio vrhunac – vilica mi je pala na pod. Ni u snu nisam očekivala takav rasplet i takav zaokret situacije. Jednostavno ju obožavam!
2. Zovem se Leon : Kit de Waal - Radnja romana Zovem se Leon smještena je u rane 1980-te, ispričana kroz perspektivu djeteta kojemu ništa ne može promaći. „Zašto si tako prokleto znatiželjan? Ha? Uvijek se šuljaš, uvijek prisluškuješ.“ Pripovjedač je osmogodišnji Leon, a roman počinje rođenjem njegovog mlađeg brata Jakea. Umjesto da uzme u naručje dijete koje je upravo rodila, Carol napušta bolničku sobu kako bi popušila cigaretu. To će biti prvi (ali nikako ne i posljednji) put da Leon ostaje sam s Jakeom. Jako sam uživala u knjizi, iako nisam sigurna da je uživanje sasvim ispravna riječ jer je čitanje ponekad bilo prilično mučno i uznemirujuće. Leon je kao lik potpuno uvjerljiv – način pisanja vas mami u njegovu glavu i njegovo srce, sve dok ne osjetite bol od svakog prekršenog obećanja koje Leon hrabro podnosi. Vjerujte mi na riječ, uz knjigu će vam trebati i paket maramica. Možda i nekoliko. U svakom slučaju, pripremite se na suze.
1. Labirint duhova : Carlos Ruiz Zafon - To je to. Vrijeme je za kraj. „Vrijeme ti istječe. Ovo je posljednja prilika. Na ulazu u labirint.“ Daniel Sempere odrastao je muškarac, obiteljski čovjek okružen najmilijima i knjigama koje su mu život učinile pravom avanturom. Izvana bi se moglo reći kako ima sve u životu, no unutar njega se bude demoni za koje nije znao da uopće postoje. Iako su mu se u životu dogodile zaista neobične i prekrasne dogodovštine kojima bi se rijetko tko mogao pohvaliti, bio je uvjeren kako je odrastao u normalnoj, nimalo posebnoj obitelji, iako ih je majka prerano napustila. Majčina smrt uvijek je bila zagonetka, ali ovaj put zagonetka se morala riješiti – bez obzira na sve.Labirint duhova finale je kakvo svaki ljubitelj Zafona zaslužuje! Podario nam je 848 stranica mračne, bogate i gotovo opipljive Barcelone, likove koje smo pratili desetljećima i koji su nam na kraju postali prijatelji, pa čak i članovi obitelji.
Koje su se našle na vašem popisu? Ima li da su vam neke bile baš loše, a meni su tako divne?
Uživajte u 2022. godini. Želim vam puno grickanja knjiga!
Kommentare