12 knjiga koje nisu bile vrijedne mog vremena u 2024. godini!

Ako postoji lista s najboljim knjigama, onda negdje mora biti i ona s najgorim. Najgori zvuči jako ružno. Najlošije isto. Pa ću se ja odlučiti nasloviti ovaj post: Knjige koje mi se apsolutno nikako nisu svidjele (i koje sam u nekom trenutku poželjela zapaliti)!

Ono što je malo drukčije s ovom listom je što ću uključiti knjige koje su dobile čistu jedinicu i dvojku od mene, dok je lista najboljih bila ocijenjena samo s čistom peticom. Krenimo.

Ljeto u Provansi – Lucy Coleman : Iako knjiga nudi laganu i idiličnu priču smještenu u Provansu, njen problem leži u predvidljivosti radnje i jednostavnim likovima koji ne nude dublji razvoj. Roman se oslanja na klišeje tipične za ženski roman, s naglaskom na romantične i idealizirane prikaze života na francuskoj rivijeri. Ako tražite dublje emocionalne ili intelektualne poticaje mogli bi osjetiti razočaranje zbog nedostatka originalnosti i dubine u radnji.

Sjever i jug – Elizabeth Gaskell : Sjever i jug ima svoje zasluge u književnoj povijesti, poput prikaza društvenih nejednakosti i borbe radničke klase u Engleskoj, njegov stil je pomalo spor i tešan. Klišeji u likovima i odnosi između glavnih likova (posebno romantična napetost između Margaret i Johna) ponekad djeluju previsoko idealizirani. Također, socijalne poruke koje knjiga pokušava prenijeti previše su očite i patetične, umjesto da pozivaju na dublje razmišljanje.

Sarin ključ – Tatiana de Rosnay : Knjiga se bavi teškim temama povijesti Drugog svjetskog rata i holokausta, no njezina izvedba ostavlja puno pitanja i upitnika. Moja kritika ide prema previše pojednostavljenom narativu i prevelikoj ovisnosti o emocionalnim trikovima. Iako se možete osjećati dirnutima, sama priča ne nudi dovoljno dubine i istraživanja likova, što dovodi do osjećaja da je tema iskorištena bez odgovarajuće pažnje i poštovanja.

Kolekcionar ljubavi – Davor Krivski : Zbirka pjesama donosi pjesnički izraz koji se duboko uspinje prema univerzalnom principu Ljubavi. Međutim, dok autor nastoji istražiti ljubav u svim njezinim oblicima, pjesme postaju previše idealizirane i repetitivne. Krivski se često ponavlja u svojim temama, bez značajnijih varijacija u tonu i formi, što stihovima daje monotoniju i sprječava ih da zadovolje one koji traže raznolikost u izrazu. Dok su neki stihovi strastveni i erotični, mnogi od njih gube emocionalnu težinu zbog povremenog skakanja u metafizičke dimenzije koje djeluju daleko od svakodnevnih, stvarnih iskustava ljubavi.

Žena u meni – Britney Spears : Iako su mnogi (uključujući i mene) bili uzbuđeni zbog autobiografije Britney Spears, knjiga nije u potpunosti zadovoljavajuća. Autobiografija djeluje površno, bez dubljeg razmišljanja o njezinu osobnom životu ili karijeri. Osim toga, stil pisanja nije najbolje izveden, što uvelike otežava čitanje i povezivanje s autoricom.

Fairest of all – Serena Valentino : Serena Valentino je poznata po svojim preinakama poznatih bajki, ali Feariest of All predstavlja veliko razočaranje. Iako se radnja bavi popularnom Disney negativkom, kraljicom iz Snjeguljice, ona je u velikoj mjeri predvidljiva, a likovi su nerazvijeni. Knjiga ne nudi ništa novo ni duboko u odnosu na originalnu priču.

DeKok and the Kiss of Death – Janwillem van de Wetering : Kriminalistički roman donosi klasične elemente detektivskog žanra, ali nažalost bez dovoljne inovativnosti i uzbuđenja. Iako radnja vrvi intrigama i mogućim osumnjičenicima, likovi su nedovoljno duboko razrađeni, što ih čini klišejima koje nije lako povezati s pažnjom. Motivi ubojstva i upletenost žrtve u političke i kriminalne igre samo su površinski istraženi, a DeKok, glavni inspektor, ostaje prilično statičan lik. Razvoj istrage je predvidljiv, a napetost je povremeno slaba, što umanjuje ukupan dojam romana.

Svi grešnici krvare – S.A. Cosby : Ovaj roman donosi napetu atmosferu žanra, ali se često oslanja na stereotipe i nasilje koje čini radnju previše predvidljivom. Iako priča ima potencijala za istraživanje moralnih dilemama, dubina likova često izostaje. Titus Crown, bivši FBI agent koji sada radi kao šerif u malom južnjačkom okrugu, suočava se s ozbiljnim slučajem serijskog ubojice, no sama priča nedostaje emocionalne kompleksnosti koja bi omogućila dublje povezivanje s likovima i njihovim unutarnjim borbama. Pisanje se previše fokusira na fizičke posljedice nasilja i kriminala, dok su psihološke implikacije tih radnji manje istražene.

Što spašavamo iz požara – Katherine Center : Roman o emotivnom iscjeljenju temeljenom na osobnoj ranjivosti i oprostu ima puno potencijala, ali ga autorica ne uspijeva u potpunosti iskoristiti. Glavna junakinja, Cassie Hanwell, prolazi kroz osobne i profesionalne krize, a njezina priča o pronalaženju ljubavi i unutarnje snage nije dovoljno originalna. Dok je radnja usmjerena na emotivni oporavak likova, djeluje previše predvidljivo. Drugi likovi u priči, poput vatrogasaca s kojima Cassie mora surađivati, prikazani su previše plitko i stereotipno, a njihovi međuljudski odnosi ne uspijevaju uistinu dočarati kompleksnost svakodnevnih odnosa.

Smrt u njezinim rukama – Ottessa Moshfegh : Smrt u njezinim rukama je roman koji nije za svakog čitatelja (pa tako ni za mene). Radnja ponekad djeluje sporo i namjerno zbunjujuće. Osim toga, lik protagonistice je vrlo nesimpatičan, a meni je bilo teško povezati se s njom ili suosjećati s njenim postupcima. Iako Moshfegh majstorski koristi paranoju i nesigurnost kao temelj priče, meni je teško pao i spor ritam radnje te nedostatak stvarne emocionalne nagrade.

Carica – Gigi Griffis : Povijesni roman temeljen na životu Elizabete "Sisi" donosi ljubavnu priču koja je, nažalost, vrlo pojednostavljena. Dok je povijest i politička dinamika u pozadini, autorica se više usmjerava na zabranjenu ljubav između Sisi i cara Franjo Josipa, što čini roman romantičnom bajkom više nego stvarnim povijesnim prikazom. Autorica zanemaruje dublje političke i kulturne aspekte vremena u kojem se radnja odvija, a likovi ostaju plitki, s vrlo površnim prikazom njihovih motivacija. Iako Sisi osjeća neobičnu povezanost s Franjom, njihova priča ostaje pomalo previše idealizirana i daleka od stvarnih povijesnih izazova s kojima su se suočavali.

U ime ljubavi – Stephanie Scott : Iako tema preljuba i njegovih zamršenih posljedica može biti vrlo emocionalna i izazovna, autorica ne uspijeva dočarati pravu napetost i intenzitet tih situacija. Likovi se teško povezivati jer njihovi motivi ostaju povremeno nejasni, a njihovi postupci djeluju pomalo površno. Iako je roman odvija u Japan, s brojnim kulturnim referencama, to ne doprinosi dovoljno dubokom razumijevanju likova i njihovih odluka.

Postoje li neke knjige s popisa koje su se vama svidjele? Koja se vama knjiga najmanje svidjela prošle godine?

Grickajmo knjige zajedno!