14 knjiga koje nisu bile vrijedne mog vremena u 2025. godini!

Ako postoji lista s najboljim knjigama, onda negdje mora biti i ona s najgorim. Najgori zvuči jako ružno. Najlošije isto. Pa ću se ja odlučiti nasloviti ovaj post: Knjige koje mi se apsolutno nikako nisu svidjele (i koje sam u nekom trenutku poželjela zapaliti)!

Ono što je malo drukčije s ovom listom je što ću uključiti knjige koje su dobile čistu jedinicu i dvojku od mene, dok je lista najboljih bila ocijenjena samo s čistom peticom. Krenimo.

Princeza koja je vjerovala u bajke : Marcia Grad Powers - Knjiga prati princezu koja nakon razočaranja u brak kreće na simbolično putovanje samootkrivanja, susrećući različite likove koji predstavljaju faze emocionalnog sazrijevanja. Iako formalno postoji putovanje, ono se ne razvija kao radnja s uzročno-posljedičnim događajima. Sve situacije služe isključivo kao ilustracije unaprijed zadane poruke, bez stvarnog konflikta ili neizvjesnosti. Zbog toga sam imala osjećaj da ne pratim priču, nego niz poučnih scena bez stvarnog narativnog razvoja.

Žena bez prošlosti : Kathryn Croft - Roman prati Leah Mills, ženu obilježenu traumatičnim događajem iz prošlosti zbog kojeg živi povučeno i pod stalnim oprezom. Njezina svakodnevica oblikovana je strahom od razotkrivanja i dubokom emocionalnom usamljenošću. Upoznavanje s Julianom otvara mogućnost normalnog života i intimne povezanosti koju si dugo nije dopuštala. Međutim, na godišnjicu kobnog dana prima poruku koja jasno pokazuje da netko zna istinu o njezinoj prošlosti. Umjesto konkretnih događaja, naglasak je stavljen na Leahinu tjeskobu i unutarnje preispitivanje. Odnos s Julianom više funkcionira kao idejna potpora nego kao stvarno razvijen odnos kroz zajedničke situacije. Napetost se održava ponavljanjem istog osjećaja ugroze, a ne postupnim pomicanjem zapleta. Rasplet dolazi iznenada i djeluje slabo povezan s dotadašnjim tijekom priče. Zbog toga sam imala dojam da roman gradi atmosferu, ali ne i uvjerljivu radnju.

Sedamnaest : Hideo Yokoyama - Roman prati Kazumasu Yuukija, novinara koji sudjeluje u izvještavanju o katastrofalnoj zrakoplovnoj nesreći koja trajno obilježava njegov profesionalni i osobni život. Sedamnaest godina kasnije vraća se sjećanjima na intenzivan tjedan ispunjen napetošću, solidarnošću i moralnim dilemama unutar redakcije. Priča se razvija kroz retrospektivu i unutarnje preispitivanje obećanja danog prijatelju Anzaiju. Iako je tema snažna i emocionalno potencijalno potresna, velik dio romana fokusiran je na opisivanje uredske hijerarhije i proceduralnih odnosa. Umjesto konkretnih događaja koji pokreću zaplet, prevladavaju detaljni prikazi struktura moći i profesionalnih dinamika. Napetost se više gradi kroz razmišljanja nego kroz stvarne situacije koje mijenjaju tijek priče. Zbog toga sam imala dojam da roman nudi dubinu atmosfere, ali ne i dovoljno dinamičnu radnju koja bi me u potpunosti povukla u priču.

Povijest je u krivu : Erich von Daniken - Knjiga iznosi niz teorija o drevnim civilizacijama i mogućem utjecaju izvanzemaljaca na ljudsku povijest. Ne postoji radnja u klasičnom smislu, već niz nepovezanih primjera i tvrdnji. Kako nema progresije, razvoja ili zaključnog procesa, čitanje mi je djelovalo kao stalno započinjanje novih ideja bez ikakvog narativnog luka koji bi ih povezao u cjelinu.

Škola opasna po život : Naomi Novik - Radnja prati učenike magijske škole u kojoj je preživljavanje važnije od učenja. Iako je okruženje zanimljivo, velik dio knjige sastoji se od ponavljajućih situacija opasnosti bez jasnog napredovanja radnje. Likovi reagiraju na okolnosti, ali se priča ne kreće prema konkretnom cilju ili razrješenju.

Sjever : Katarina Eksted i Anna Winberg Saaf - Alex, mladić obilježen fatalnom nesrećom iz tinejdžerskih dana, prihvaća posao kuhara u elitnom restoranu Sjever, nadajući se novom početku. Ulazak u svijet vrhunske gastronomije otkriva sustav u kojem vladaju moć, novac i manipulacija. Njegov odnos s karizmatičnom vlasnicom Alice Duwal isprva djeluje kao prilika, ali postupno se pretvara u mrežu kontrole i ovisnosti. Većinu vremena Alex više promatra nego što aktivno oblikuje događaje, pa se napetost gradi atmosferom i stalnom prijetnjom. Seksualna i psihološka dinamika dodaju intenzitet, ali rijetko pokreću stvarne promjene u tijeku priče. Obrati se pojavljuju naglo, često više kao efektni momenti nego logična posljedica prethodnih događaja. Knjiga nudi uzbudljivu i napetu atmosferu, ali meni osobno nije pružila osjećaj stvarnog napretka ili emocionalne uključenosti.

Knjiga tuge : Maria Navarro Skaranger - Roman prikazuje obitelj suočenu s samoubojstvom mladog Nilsa i načinima na koje njegovi najbliži pokušavaju nastaviti sa životom. Priča se prenosi kroz anegdote, sjećanja i svakodnevne, naoko trivijalne događaje, koji postupno grade sliku o obitelji prije i nakon tragedije. Nils je prikazan kao usamljen mladić koji nikad nije pronašao svoje mjesto u društvu, školi ili na poslu. Roman je strukturiran u 240 fragmenata, naglašavajući fragmentiranost sjećanja i subjektivnost emocionalnog iskustva. Fokus je više na unutarnjim iskustvima likova nego na događajima koji pokreću priču. Fragmentiranost i introspektivnost otežale su mi uspostavljanje emocionalne veze s likovima. Iako je priča emotivno snažna i dirljiva, meni je čitanje bilo više promatranje nego uranjanje u živote likova.

Zvijer u nama : Iva Kolega - U središtu romana je nestanak šesnaestogodišnje odbojkašice Done Bilić i potraga koju vode inspektori Ervin Wolf i Kris Tomić. Tijekom istrage ispituju obitelj, prijatelje, školske kolege i druge poznanike, pokušavajući razlučiti tko govori istinu, a tko skriva važne informacije. Paralelno s istragom, inspektori se bore s vlastitim osobnim problemima i emocionalnim teretom, koji utječu na njihove prosudbe. Napetost se gradi kroz višestruke scenarije, laži i neizvjesnost u svakom koraku istrage. Iako su prisutni brojni likovi, mnogi od njih na kraju ne doprinose bitno razvoju radnje, što otežava praćenje i smanjuje fokus. Fokus na detaljne opise ispitivanja i unutarnje dileme likova više naglašava atmosferu nego aktivnu radnju. Napetost i misterija su prisutni, no meni je tijekom čitanja nedostajao osjećaj stvarnog pomaka u događajima.

Najljuća jela tatarske kuhinje : Alina Bronsky - Knjiga me emocionalno iscrpila i dugo sam osjećala težinu unutar Rosalindinog uma. Psihičko zlostavljanje kćeri i unuke prikazano je neumoljivo, a česti crni humor dodatno je pojačavao osjećaj napetosti i klaustrofobije. Atmosfera romana je zagušljiva i napeta, bez trenutaka katarze ili osjećaja iskupljenja. Likovi se suočavaju s grubim odnosima i nasiljem, ali radnja ne nudi olakšanje ili razvijen emocionalni luk. Ponekad sam morala odložiti knjigu jer je intenzitet osjećaja bio prevelik. Iako poštujem tehničku vještinu i smjelost autorice, emocionalno iskustvo čitanja bilo je previše iscrpljujuće. Atmosfera i stil su impresivni, ali meni je čitanje ostavilo osjećaj stagnacije i napetosti bez otpuštanja. Kraj ne pruža osjećaj pravde ili iscjeljenja, što dodatno naglašava težinu priče. Za mene je knjiga bila više izazov nego zadovoljstvo. Iako cijenim autoričin talent, osobno bih je teško preporučila zbog emocionalnog utjecaja.

Odj**i u krevet : Adam Mansbach - Knjiga prikazuje roditelja koji pokušava uspavati dijete, ali se cijeli tekst temelji na jednoj situaciji. Ne postoji radnja u smislu razvoja ili promjene – ista ideja se ponavlja iznova. Zbog toga mi je čitanje brzo postalo jednolično, jer se ništa novo ne događa.

Vidjet ćeš, duše uvijek nađu svoj put : Sabrina Phillipe - Glavna junakinja, mlada i poznata, vodi život koji je izvana savršen, ali joj nedostaje smisao i emocionalno ispunjenje. Susret u kafiću s elegantnom, zrelom ženom otvara joj pogled na priču o ljubavi koja nadilazi vrijeme i prostor. Kroz retrospektive i filozofska promišljanja otkriva se koncept srodnih duša i snaga sudbine koja povezuje ljude. Iako priča nudi dirljive trenutke i spiritualnu dubinu, radnja se često zadržava na refleksijama i razgovorima, bez jasnog razvoja događaja. Fokus na idejama i osjećajima likova više stvara atmosferu nego stvarnu napetost ili pomak u radnji. Za mene je roman bio meditacija o ljubavi i sudbini, ali nije pružio osjećaj stvarnog napretka priče. Iako cijenim autoričin poetski i filozofski pristup, meni je čitanje bilo više promišljanje nego iskustvo aktivnog uranjanja u radnju.

Jedina preostala : Riley Sager - Priča započinje brutalnim ubojstvom obitelji Hope 1929. godine, nakon čega se sedamnaestogodišnja Lenora povlači u svoju vilu i više ne izlazi iz nje. Pedeset i četiri godine kasnije, njegovateljica Kit McDeere dolazi brinuti se za staricu, komunicirajući s njom putem starog pisaćeg stroja. Lenora počinje otkrivati svoju prošlost i događaje koji su prethodili masakru, otvarajući pred Kit složenu i višeslojnu priču. Napetost se gradi kroz skrivene istine, nagovještaje opasnosti i neizvjesnost oko Lenorine stvarne prirode. Radnja obećava misteriozni triler, no veliki dio teksta fokusiran je na introspektivne dijaloge i retrospektive, dok se konkretni događaji sporije razvijaju. Misterija i naglašena atmosfera napetosti održavaju interes, ali osjećaj stvarnog napretka priče ponekad izostaje. Za mene je roman bio intrigantan i sugestivan, ali ritam i fragmentiranost retrospektiva otežali su potpuno uranjanje u radnju.

Putni zapisi jednog mačka : Hiro Arikawa - Nana, mačak Satorua, kreće s njim na put kroz Japan u potrazi za novim domom. Tijekom putovanja polako se otkrivaju Satoruova prošla prijateljstva i razlozi zbog kojih više ne može zadržati Nanu. Radnja je predvidljiva i rijetko donosi stvarna iznenađenja, dok se napetost i događaji razvijaju polako. Satoru se prema Nani odnosi gotovo kao prema vlastitom djetetu, pokazujući brižnost i zaštitnički stav koji naglašava emocionalnu povezanost, ali istovremeno dominira nad radnjom. Tempo je miran i refleksivan, što čitanje čini ugodnim, ali statičnim. Za mene je knjiga emotivno dirljiva i topla, ali predvidljivost i roditeljski odnos prema mačku za mene su bili jednostavno previše.

Nemogući život : Matt Haig - Grace Winters, udovica i majka koja oplakuje smrt jedinog sina, živi povučenim i jednoličnim životom, zarobljena u sjenama prošlosti i tišini sadašnjosti. Njeno svakodnevno postojanje polako se mijenja nakon neočekivanog pisma, nasljedstva i putovanja na udaljeni španjolski otok, gdje susreće neobične susjede, čudesna bića i prirodu koja djeluje gotovo živo. Kroz nova iskustva Grace uči ponovno živjeti, otvarajući se osjećajima, odnosima i malim čudesima svakodnevice. Nakon Ponoćne knjižnice, ova knjiga bila je veliko razočaranje. Radnja je naivna, a likovi nedovoljno razrađeni i teško se povezati s njima. Tempo je spor, a naglašena introspektivnost stvara osjećaj statičnosti. Iako je Haigov stil topao i duhovit, meni je čitanje više izazivalo frustraciju nego užitak.

Postoje li neke knjige s popisa koje su se vama svidjele? Koja se vama knjiga najmanje svidjela ove godine?

Grickajmo knjige zajedno!