AUTOR: Nikša Sviličić
NAKLADNIK: Funditus
Sigurno su vas koji put u životu pitali koga biste voljeli upoznati i nešto naučiti od njih. Često su me pitali s koje bi tri osobe voljela večerati i razgovarati s njima. U prvi mah su mi misli odlutale prema poznatim glumcima i pjevačima, koji često više pune retke odjevnim kombinacijama i ljubavnim zavrzlamama, nego vlastitim postignućima. Deset godina ranije, vjerojatno bi zaustila neko od tih poznatih imena, razmišljajući o tome kako bi mi samo njihova prisutnost bila dovoljna. Zadnjih nekoliko godina situacija je puno drukčija jer bi na toj večeri voljela vidjeti stvarne ljude od krvi i mesa. Prva osoba bi bila moja mentorica s fakulteta koja me je inspirirala na rad u struci, otkrila mi svijet brojnih mogućnosti i naučila me radnoj etici. Druga je osoba moja voditeljica vokalnog ansambla u kojemu sam pjevala 23 godine (pjevala bi još da se nisam odselila iz Osijeka), koja me je naučila da je apsolutno sve moguće ako radiš sa željom, voljom i znanjem. Treća osoba je Nikša Sviličić, koji me je osvojio svojim pisanjem i svojim obrazovanjem, kao i činjenicom da se u životu možeš baviti s nekoliko stvari odjednom. Već se godinama pokušavamo upoznati uživo, ali nikako da se to dogodi. Možda se prije dogodi spomenuta večera.
Slijedom toga, bilo bi u redu predstaviti ga. Nikša Sviličić najobrazovaniji je Hrvat: završio je dvije srednje škole, tri fakulteta (Filozofski fakultet, Akademiju dramske umjetnosti i Fakultet političkih znanosti) i tri doktorata (muzeologija, komunikologija i filmologija). Osim toga, autor je brojnih znanstvenih radova, sedam sveučilišnih udžbenika. Također, dobio je i brojne nagrade u različitim područjima znanosti i umjetnosti. Svira brojne instrumente i napisao je dva romana.
Drugu stranu slutnje predstavila sam vam prije koju godinu, a danas je na redu Zadnja postaja ljubav, nastala tijekom prvog lockdowna, krajem ožujka prošle godine. Pozadina knjige vam kao ni u Drugoj strani slutnje neće otkriti ništa doli hvalospjeva, pa ću vam opet ja uskočiti s korisnim informacijama (da me nema, definitivno bi me trebalo izmisliti). Naslovnica, pak, kaže kako je Nikša napisao četiri istinite priče nastale u doba korone i jedna koja će to tek postati. Možemo krenuti?
„Oprezna noga svugdje hoda.“
Fedrin sindrom. Fedra se jednom godišnje morala maknuti od vlastite obitelji, to je bio njen ultimatum. Kampiranje u Boroviku, daleko od svijeta, daleko od tehnologije. Ipak, u civilizaciju se trebalo vratiti, a povratak je donio sve samo ne rutinu. Prazne ulice do kuće, muž i djeca u izolaciji. Naposljetku, tko zna što je ona mogla donijeti sa sobom iz kampa? Ne mogu joj dopustiti boravak u istoj prostoriji, sve je bilo novo i opasno. Tako joj i treba kad je odbila bilo kakav oblik komunikacije. Onda bi vjerojatno znala da je novi virus pomeo svijet. Da je znala, mogla je ostati u svojoj samoći, a ne zaključana s obitelji, koja je ionako na klimavim nogama. Hoće li Fedra izdržati?
Nešto kao ljubav. Dora je ambiciozna studentica medicine, a Franko dosta manje ambiciozni student Filozofskog fakulteta. Razlike u ambicijama za njih ne znače ništa, dokle god se vole. Naposljetku, oboje u jednakoj mjeri vole Uskršnje otoke i životna im je misija posjetiti ih. Problemi u njihovom maštaju nastaju kada Franko u jeku pandemije odluči uzeti stvari u svoje ruke i poželi malo manje ovisiti o ambicioznoj Dori. Hoće li njihova ljubav to moći podnijeti?
„Ako problem možeš riješiti novcem, onda i nije problem.“
Noblesse oblige. Dolores Prkačin nikad svom mužu neće moći oprostiti to ružno prezime. Udaja joj je oduzela njezinu plemićku titulu i njezinu je pojavu nagrđivala ta ružna riječ. Ipak, muža je voljela, a činjenica da je bio bogat samo mu je išla u prilog. Sve što se moglo kupiti novcem, ona je imala. Na koncu, ništa drugo nikada nije bilo ni važno. Njezin stil života uskoro postaje besmislen kada se sve zatvori zbog nekog virusa, muž joj završi na respiratoru, a Dolores otkrije njegovo prljavo rublje. Hoće li prezime Prkačin ostati zauvijek prišiveno uz nju?
Demonski usud. Damir Rodin, specijalist interne medicine, subspecijalist kardiologije i profesor na Medicinskom fakultetu. Jedan od najvećih autoriteta u svom području, Damir je imao gotovo sve, osim nekoliko ključnih centimetara. No, ni taj nedostatak kao da nije smetao zanosnoj ljepotici Tini, koja je na početku veze gotovo ljubila tlo pod kojim hoda. Vrijeme je, kao i uvijek, nosilo svoje, pa je tako i njihova veza postajala sve klimavija sa svakim novim danom. Očajan, Damir tokom beskrajnih smjena u jeku pandemije shvaća koliku moć ima u svojim rukama. Hoće li ju iskoristiti?
Doplata za deja vu. Dino i Antea uvijek su bili samo prijatelji, iako je zrak između njih vječito frcao iskre. Oboje su bili savršeno svjesni činjenice da između njih ima nešto, ali strah je bio kamen spoticanja, sve dok se Dino nije odlučio na korak koji će sve promijeniti. Hoće li promjena zaista biti dobra?
„Neka Mjesec sve što treba sakrije, a Sunce sve što želi otkrije.“
Korona virus uz nas je već više od godine dana. Svakodnevno je u novinama, vijestima, društvenim mrežama i u svakoj pori bilo kakvog razgovora. Možda je postala čak češća tema od vremena i vremenske prognoze. Sa svom tom izloženošću, bilo je samo pitanje vremena kada ćemo dobiti knjigu s radnjom u doba korone.
„Ponekad se život posloži tako da naizgled nešto uzme, da bi u pravom trenutku višestruko vratio.“
Zadnja postaja ljubav pronašla je svoju nit vodilju u pandemiji i virusu. Ipak, njezin je glavni motiv Ljubav. Da, sa velikim slovom. „Plima nevolje onih pandemijskih dana iznjedrila je more neizrečenih osjećaja, nedodirnutih nježnosti i pronađenog smisla zagubljene ljubavi.“ Poanta ovih priča ne nalazi se u izolaciji, maskama, respiratorima. Poanta je da se zamislimo nad samima sobom i razmislimo što pod (ovaj put zaista stvarnim) maskama želimo pokazati i kome se želimo otkriti. Posljednja godina naučila nas je preispitati prioritete u životu, okrenuti se onima koji su zaista važni, živjeti u trenutku i davati ljubav. Svi smo u nekom trenutku jednostavno morali stati, uvidjeti kako je promjena došla i slijedom toga nastaviti živjeti. Nikša je to maestralno uspio prikazati!
Hoću li uspoređivati Drugu stranu slutnje i Zadnju postaju ljubav? Samo za trenutak. Jesam li to radila prilikom čitanja? Jesam. Vjerojatno ću to nastaviti raditi sa svakom idućom knjigom. Sličnosti su obje knjige priče u koje ulazite polako, a iz njih izlazite neočekivano i iznenađeno, nezasitno tražeći još. Zato ih u Zadnjoj postaji ljubav ima dvije više. Pet ćete puta ulaziti u mikrosvijet likova, pet puta pokušati dokučiti rasplet događaja i pet ćete se puta neočekivano iznenaditi. Preostaje vam samo krenuti na putovanje.
„Mogu li doista tuga, bol i sjeta stvoriti ljepotu?“
Grickajmo knjige zajedno!
Comments