AUTOR: Lars Mytting
NAKLADNIK: Hena Com
Krajem 19. stoljeća, selo Butangen zaostajalo je barem dvadeset godina iza susjednih sela, trideset iza norveških gradova i pedeset iza gradova ostatka Europe. Govorilo se da si se tamo mogao samo vjenčati ili biti uboden nožem. Treće opcije nije bilo. Zatvorena je zajednica postojala samo se sebe, s dugom tradicijom i nasljeđem koje je stoljećima odolijevalo bilo kakvim promjenama. Čak je i dolazak kršćanstva bio utkan u drevnu nordijsku mitologiju. Lokalna crkva je uz kršćansku simboliku uza se nosila crne zmije i portale sa zmajevim glavama.
„Vjera može samo biti vjera kada ne pruža ni odgovore ni dokaze.“
Jednom se, pak, neka veća promjena morala dogoditi. Bilo je vrijeme za krenuti naprijed. Kai Schweigaard, novi pastor, smatrao je kako se ta malena zajednica treba odmaknuti od poganih tradicija i okrenuti se crkvi. Bio je učen, pametan, snalažljiv i pun elana, kao i ideja za unapređenje te zaostale zajednice u kojoj se nalazi. Očekivao je da će njegove kvalitete biti prepoznate od strane nadređenih kako bi se popeo na neke više stepenice u nekoj urbanijoj sredini. Između ostalog, odlučio je kako je staroj crkvi došao kraj. Sagradit će novu. „Pastor koji ruši svoju crkvu ne može računati na to da ima župu.“
Novac za novu crkvu morao se negdje pronaći. Pokazalo se kako ga itekako ima, ali u Dresdenu. Gerhard Schonauer, student arhitekture, poslan je upravo kako bi napravio crteže crkve, pažljivo nadzirao njeno rastavljanje, te sa dijelovima otišao natrag u Dresden gdje bi ona bila ponovno podignuta. Nijemci nisu mogli vjerovati kako bi Norvežani mogli odbaciti takvo umjetničko bogatstvo, pogotovo jer su se na crkvi nalazila misteriozna Sestrinska zvona.
„Čim neko društvo prestane stvarati viškove i više ne pokriva sve osnove potrebe ljudi, najprije izgubi poštovanje za kulturnu povijest države.“
Astrid Hekne saznala je za prodaju crkve prije svih, ali je pod svaku cijenu htjela sačuvati zvona, poklon njene obitelji crkvi. Da zvona nisu napravljena i poklonjena, njezina bi obitelj vjerojatno još uvijek uživala veliko bogatstvo. No, u zvona se stavilo i gotovo svo obiteljsko srebro kako bi zvonjava bila što posebnija. Ako Sestrinska zvona odu u Dresden, s njima će otići i obiteljska ostavština. Može li se nešto učiniti? „Ti ćeš trkat` daleko, i ja ću trkat` blizu, a kad se djelo završi, mi ćemo zajedno doć`.“
„Što je uopće umjetničko djelo ako ne uhvaćeni trenutak?“
Priča Larsa Myttinga o demontaži stare, srednjovjekovne crkve bravurozno je djelo koje se poziva na čudnovat postupak stvaranja odsutnosti. No, ono nije zasnovano na mašti: temelji se na stvarnom događaju! Norveški slikar Johan Christian Dahl 1842. godine posredovao je u dogovoru sa pruskim kraljem Frederickom Williamom IV. o prijevozu neprocjenjive crkvice u Šlesku.
„U svakom dobu naučimo nešta novo, al` i zaboravimo nešto iz starih vremena.“
Tkajući ljepotu brutalnošću, a teološku ortodoksiju prekrasnom heterodoksijom, roman zauzima svoje mjesto gdje se spajaju moderni i drevni svjetovi. Opisi mitoloških, pretkršćanskih rezbarija, crkve koje rasplamsavaju maštu, gdje vlada surovost života u rustikalnom selu, gdje žene rađaju bez muke i vraćaju se natrag na posao dok se posteljica još vuče za njima, prenose se otrežnjujućom činjeničnošću. Slično kao što je to učinio Marcel Pagnol u svojim provansalskim romanima, Mytting pokazuje kako krajolik i klima mogu definirati lik, gdje prekrasne norveške planine predstavljaju savršenu kulisu za stvaranje prekrasne i misteriozne priče, ali i njenih osebujnih likova. Također, naglašava valutu mitova u ruralnom okruženju, kako pružaju tampon zonu kršćanskim elementima u kombinaciji sa poganskim vjerovanjima.
„Svim su ljudima dodijeljene iste količine vrlina, samo se dio njih drukčije oblikuje, pa ih je teže otkriti i razumjeti.“
Prvi dio trilogije Larsa Myttinga pokazuje mit i tradiciju u jednom nasuprot prodora modernoga svijeta. Ova priča o žudnji, suprotnostima i snazi volje trajno će vam se urezati u moždane vijuge, srce i dušu. Tko zna, možda i otkrijete zašto zvona ponekad zvone sama od sebe?
Koja vam se trilogija posebno urezala u pamćenje? Gospodar prstenova se ne računa!
Grickajmo knjige zajedno!
Comments