„Najgore što može učiniti prijatelju ili neprijatelju, svejedno, jest izbrisati ga iz sjećanja.“
AUTOR: Martina Frka Milotić
NAKLADNIK: Naklada Fragment
Nakon Male Kme osvaja svijet, jako me je zanimalo što nam je to Martina pripremila. Odmak od knjige koja piše o nesavršenoj strani majčinstva do slavenske mitologije – tko bi joj mogao odoljeti? Još kad ju imate priliku uživo slušati na promociji! Osim što smo imali ispred sebe Martinu kao autoricu i Leu kao njezinu moderatoricu, video pozivom su se priključili Sonja i Bartul iz Naklade Fragment, te Jelena Hrvoj kao ilustratorica. Gdje ćeš bolje?
„Ako budu čitali, ljudi će naučiti.“
Danica se osjećala izgubljenom. Njezina je glava bila puna priča, puna likova koji su njoj bili stvarni kao i ljudi koji su je okruživali. Likovi iz njezine mašte nisu smjeli ostati zauvijek s njom, morala ih je pustiti u svijet, prenijeti na papir. To se i dogodilo – Danica je napisala knjigu koja je polučila ogroman uspjeh i odmah dobila ugovor za novu. Međutim, njezina je glava ostala u potpunosti prazna, bez ijednog zrnca mašte. Možda bi i ona bila na miru s time da nije ugovora koji ju je obvezao.
Upravo zato odlazi u staru kuću njezine obitelji na selo pronaći inspiraciju. Sa svega par neophodnih stvarčica, smjestila se u kuću u mjestu u kojem je ona postala jedini stanovnik. Danica se, pak, neopisivo iznenadila kada je otkrila kako nije sama – tamo je bila još jedna žena koja joj je otvorila prozor u jedan sasvim novi svijet. „Imam priču za tebe, i to priču za koju mi je jako važno da je ispričaš. O njoj ovise životi…Ovi i oni, s ove ili one strane, svejedno. Životi.“
Tada stvari za Danicu počinju imati smisla. Ostala je bez roditelja, živjela s bakom i djedom, neprestano se pitajući što je i zašto vidi stvari koji drugi ljudi ne vide. Otkrila je kako ništa nije plod njezine maše. Danica je Pripovjedačica. „…Pripovjedači, prekaljeni i pouzdani, oni kojima su srce i um bili dovoljno otvoreni da spoznaju znanje i koji su bili blagoslovljeni darom stvaranja, moćnijim od mnogih čarolija.“ Njezin je zadatak bio uistinu ogroman; morala je ispričati priču o bogovima. „Blijedimo ljudima iz srca i uma, gubimo moć i snagu, a bez starih božanstava brišu se i stare navade u Svijetu ljudi. A dok mi slabimo…“ Dok su oni kopnili, a Danica pokušala pronaći odgovarajuće riječi, Morana ih je odlučila spriječiti. Pod bilo koju cijenu; čak i po cijenu zaborava.
„Put do najvećih pobjeda vodi kroz najžešće bitke.“
Pripovjedačica je prva Martinina knjiga – iako je Mala Kme osvaja svijet prva objavljena. Za nju je to bio jedan velik izlet u nepoznato. Naime, svojoj je djeci htjela pričati priče o kvarnerskim legendama, a kada ih je pokušala potražiti, otkrila je da ih jednostavno nema. Ostala je razočarana činjenicom da imamo toliko knjiga antičke i nordijske mitologije, a svoju mitologiju ne možemo pronaći nigdje i prepuštamo ju zaboravu. Upravo se zato dala u istraživanje kako bi kvarnerske legende mogle ostati zapisane. Martina se nada kako će Pripovjedačica poslužiti kao inspiracija nekom tko će se time baviti nakon nje. Naravno, nastavke Pripovjedačice možemo očekivati, no vjerojatno ćemo na njih pričekati jer Martina želi prvo napisati knjigu za djecu.
Osim teksta, same su ilustracije vjerno prenijele simboliku knjige. Zanimljivo je što Jelena nije pročitala knjigu, a uspjela je tako divno ilustracijama prenijeti smisao. Svaka je ilustracija priča sa sebe, puna simbolike. Naravno, vodila se Martininim željama, pa se sve uspješno spojilo s njezinom maštom. Ne biste vjerovali, ali Jelena ne vidi nijanse, pa su doslovce poredali bojice jednu do druge i tako birali nijanse kako bi Jelena mogla ilustrirati. Genijalno, zar ne?
Ideja romana zaista mi je bila odlična jer me nakon Katherine Arden takva mitologija opčinila. Martina zaista nije morala otići daleko; Krk i kvarnerske legende osigurale su joj pregršt inspiracije, pogotovo jer su korištene lokacije u romanu itekako stvarne. Kako su izvori koje je čitala najčešće bili dosta šturi, stvar je preuzela mašta. Upravo zato božanstva u Pripovjedačici nisu nužno dobra ili loša. Ne, božanstva imaju i dobre i loše osobine; zato se i događaju različiti razdori među njima.
„Sjena ne može bez svoga čovjeka, niti čovjek može pobjeći do svoje sjene.“
Pripovjedačicu sam pročitala u dahu, no malo sam se u njoj izgubila. Tempo romana nije mi odgovarao – sve se dogodilo tako brzo, a radnja mi je proletjela brzinom munje. Ne znam što bi bilo da je Pripovjedačica ostala u izvornom obliku. Ako se ne varam, prva je verzija imala svega 60 ili 70 stranica. Da je ostalo tako, vjerojatno bi pokucala Martini na vrata i zahtijevala još. Nisam stigla ni pojmiti taj čudesan svijet, a već je svemu došao kraj. Zaista bi voljela da je Pripovjedačica imala barem 200 (može i 400) stranica više. Htjela sam dobiti više Peruna, Velesa, Danice, Mokoš, Morane, Malika, Jarila; na koncu, oni su meni bili gotovo potpuna nepoznanica i njihova mi karakterizacija tako nedostajala.
Također, pri čitanju se morate pripremiti na učestalo okretanje stranica jer ima dosta nepoznatih pojmova. Pojmovi su smješteni u tri različita odjeljka, pa se pogubila tražeći nepoznanice. Zato je vraćanje na radnju za moj neispavani mozak predstavljao pravi izazov. No, to sam samo ja.
Ipak, odlazak na promociju mi je donijelo sasvim jednu novu i zanimljivu perspektivu na Pripovjedačicu jer mi je Martina osvijestila toliko detalja koja imaju tako važnu simboliku. S obzirom da sada živim u Rijeci i nisam upoznata sa ovdašnjim pričama, donošenje kvarnerskih legendi i upoznavanje s Pripovjedačicom za mene je bilo pravo osvježenje. Upravo zato mi je neopisivo što i mi ovdje imamo našu Pripovjedačicu – Martinu Frku Milotić. Jedino ne znam što bi u slavenskoj mitologiji bila Jelena Hrvoj, jer njezine ilustracije nisu s ovoga svijeta! Ne smijemo zaboraviti ni Sonju i Bartula, koji nam omogućavaju da ovakva baština postane dio nas.
„Koliko puta možeš umrijeti prije nego što te doista zauvijek nestane?“
Volite li pripovijedanje?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments