Knjiga za divlju ženu

„Obećanja su demoni odjeveni u najljepša odijela. Obećanja su najukusnije iluzije koje naručujemo. Tamo gdje su obećanja velika, i demoni su veliki.“

AUTOR: Ingrid Divković

NAKLADNIK: Znanje

Volim kupovati na sniženjima. Pogotovo knjige. Svaki put kada Kaufland ima akciju knjiga za 10 kuna (ajme, kad je ovo bilo!), uvijek kupim neku. Nema veze što dođem tamo kad je sve razgrabljeno, uvijek kupim nešto. Zadnji sam put kupila Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku. Zašto? Nemam pojma. Možda jednog dana posluži.

Tako je bila još jedna akcija knjiga za 10 kuna, pa sam ja poslala dečka. Ulovio je dvije knjige: Idi, postavi stražara (tu sam dugo lovila po tim sniženjima) i Knjigu za divlju ženu.

Idi, postavi stražara ću pročitati nakon što pročitam Ubiti pticu rugalicu, ali Knjigu za divlju ženu zapravo i nisam planirala pročitati. Ikad. Ali, Ingrid je objavila novu knjigu i krenula je održavati promocije. Nema veze što nisam pročitala nijednu njenu knjigu, otišla sam na promociju da vidim hoću li knjizi dati priliku ili ne.

Ingrid je obilježila knjiga Žene koje trče s vukovima (imam ju, ali nikako da ju uzmem u ruke). Divlja žena nije sputana, ona je svoja, iskonska. Divlja žena ne sluša glas razuma, ona sluša glas duše. Dok je živjela na Tenerifima, odlučila je pisati o divljim ženama. Ona piše knjige utjehe, knjige koje su nam prijateljice. Jer utjehu ne moramo tražiti u drugim ljudima, utjeha može biti i knjiga.

Promocija je bila slatka i lijepa, ali me same knjige nisu previše zaintrigirale. S obzirom da je Knjiga za divlju ženu kratka, odlučila sam joj ipak dati priliku.  

U prologu je Ingrid napisala kako će nas podučiti i podsjetiti tko smo mi zapravo, tako da sam ja svaku stranicu shvatila kao jednu od karakteristika divlje žene. S obzirom da je divlja žena slobodna, nesputana, samostalna, očekivala sam nešto u tom smjeru.

I dobila sam nekoliko prekrasnih karakteristika divlje žene, prekrasnih i moćnih opisa. Stranica koje slave žene, koje slave slobodu.

„Kao djevojčica sanjarila si

bila plaha i u potpunosti opijena ispunjenjem svojih snova.

Pamtila si priče iz bajki,

ne znajući da bi priče jednom mogle postati stvarne.

Danas si odrasla, zrela žena

koja se služi svojim urođenim glasom intuicije,

koja pobjeđuje nevolje, koja se dostojanstveno i hrabro nosi s njima.

Danas si Divlja žena koja i dalje sanjari.

Ali ne o princu poput djevojčice iz bajke.

Ti sanjariš o najboljoj verziji sebe, i svjesno radiš na tom snu.“

Osim ispisanih stranica, u knjizi vas čekaju i prazne stranice koje možete ispuniti. Stranice imaju i svoje naslove: Još uvijek sanjam o…., Zahvalna sam na…, Živim za…, Radosna sam jer…, Ne odustajem od…, Maštam o…, Volim…, Suosjećam sa…, Osjećam strast prema…, i Sretna sam jer…

„Jučer je ono što te dovelo do sada, ali samo te sada odvodi do sutra.“      

Knjiga stvarno nije dugačka i lako se čita. Međutim, ja sam imala osjećaj da su se neke stranice ubacivale samo kako bi dobila knjiga. Uza sve prekrasne i motivirajuće poruke i motive o Divljoj ženi, neke su stranice meni bile jednostavno bespotrebne.

Primjerice, na jednoj stranici piše kako Divlja žena uživa u hrani svim osjetilima, ali ne zaboravlja da je umjerenost kraljica užitaka. Onda kako je Divlja žena imala slomljeno srce. Zašto bi ga morala imati? Možda je odmah pronašla svoju srodnu dušu. Možda nije još pronašla srodnu dušu, ali joj srce nije slomljeno.

Zatim: „Divlja žena zna da joj more prenosi najvažnije lekcije života.“ Jedino možda ako živite negdje na moru.

Ono što je mene najviše razočaralo kao potencijalnu Divlju slobodnu ženu je činjenica da Divlja žena uživa u vinu. Ja vam ne uživam u vinu. Mogu popiti gutljaj nekog finog, ali već nakon dva gutljaja mi postane odvratno. Ja uživam u kakau s cimetom.

Sve u svemu, ne mogu reći da mi se knjiga sviđa. Jer odmah na početku se govori o toj nesputanosti i slobodi. Svaka Divlja žena određuje tko je i što ju obilježava. Ona je slobodna i sama kroji svoj život na način koji njoj odgovara. I onda dođe Knjiga za Divlju ženu koja podsjeća Divlju ženu kakva treba biti. To onda više nije sloboda. To su upute kojih se treba držati. I onda smo opet u nekakvim okvirima i u nekim kalupima.

Ispravite me ako griješim, ali ja sam knjigu tako doživjela.

Zapravo mi je u cijeloj knjizi bio genijalan prolog i bilješka autorice na kraju. Da je na takav način pisana cijela knjiga, možda bi se više uživjela u Divlju ženu. Ovako sam ostala ravnodušna, pomalo i ljuta, jer sam osjećala da mi knjiga nameće kakva bih ja žena trebala biti.

Koje bi osobine trebala imati Divlja žena?

Grickajmo knjige zajedno!