AUTOR: Marilena Dužman
NAKLADNIK: Vlastita naklada
Nakon Gdje mi je psihijatrica, Hakera i Mrtav, a gladan, vrijeme je za Opsidijan! Znam, Marilenine ne čitam posebnim redom, ali meni tako odgovara. Danas ćemo pričati opet o laganijim temama, za razliku od Mrtav, a gladan, koji, iako izuzetno humorističan, nije isključivo orijentiran na ljubavnu tematiku. Fokus je u Opsidijanu na muško – ženskim prijateljstvima.
Muško – ženska prijateljstva često su promatrana kao nešto što u suštini ne može opstati. Uglavnom se razmatra o tri opcije: ili će prijateljstvo prerasti u vezu ili će puknuti u slučaju neuspjele veze ili će nestati zbog ljubomore jednog od partnera koji ne može povjerovati u platonsko prijateljstvo među suprotnim spolovima. Prednosti muško – ženskog prijateljstva u brojne: pružaju različite perspektive o određenoj temu, poboljšavaju samopoštovanje i osiguravaju širenje društvenih mreža. Osim toga, žene često navode kako im je muški prijatelj često fizička zaštita u životu. Kada je riječ o seksu, tu dolazi do razilaženja u mišljenju. Muškarcima je mogućnost „prijateljstva s povlasticama“ izuzetno privlačna i to gledaju kao dobru stranu prijateljstva, dok žene većinom zaziru od toga. Zaključno, brojni se članci slažu kako muško – ženska prijateljstva moraju imati dobre temelje i jasno postavljene granice kako bi uopće imali šansu za opstanak.
Zato je tako savršeno pisati o njima.
Neki ljudi jednostavno imaju dobre šefove. Toliko su rijetka pojava da se svi čudom čude kad naiđu na njih. Jedan od takvih bio je i John (Amerikanac, normalno), koji je radnicima svoje male, ali uspješne start – up tvrtke odlučio platiti šest tjedana na Tenerifima. Da, sve je troškove pokrivao on! Da vas uštipnem?
Hani je tako nešto baš trebalo jer je upravo prekinula vezu s oženjenim muškarcem (da je znala nikad ne bi pala na njega!). Osim toga, i majka joj je nedavno preminula, a ona se nije još u potpunosti oporavila. Jedino joj je ostala njena nona (s opasnom metlom iz Trsta, jednostavno nezamjenjivom) i Ivan, najbolji prijatelj. Dijelili su apsolutno sve, pa čak i nonu! Ivan je odrastao u domu za nezbrinutu djecu, pa su ga Hana i nona prigrlile kao svojeg. Najbolje je od svega bilo što se nisu morali nikada odvajati jer su radili skupa, što je značilo zajedničko uživanje u blagodatima Tenerifa.
Ono što je trebalo početi kao savršena idila pretvorilo se u apsolutni kaos. Hana je možda kojim slučajem gotovo odmah zaspala pod tim jakim španjolskim suncem i jednostavno nije mogla doći sebi. Tko bi rekao da sunčanica može biti tako opasna? Nije bila svjesna onoga što se oko nje događa, u tolikoj mjeri da je Ivan sve morao raditi za nju, pa čak ju i razodjenuti i vidjeti sve njezine kilograme viška. Da se razumijemo, ona je oduvijek bila ponosna na svoje tijelo, ali nije htjela nesvjesno Ivanovo osuđivanje. Čovjek je ipak imao tijelo Apolona! Ipak, među njima se odjednom počelo događati nešto, nešto što ih je izbacilo iz kolosijeka najboljeg prijateljstva. „On je jedina stalnost, jedina konstanta u mom životu. On je osoba koja me čita bez riječi dok me gleda u oči, poznaje me u dušu, osoba je koja me najviše može nasmijati, koja me jednom riječju može i rasplakati. Smijem li mu dati i tu novu kontrolu nad sobom? Mogućnost da mi slomi srce?“
Što će biti s njihovim prijateljstvom? Postoji li šansa da ono pređe u nešto više i učini njihov život još boljim? Ili će sve upropastiti osjećajima i uništiti prijateljstvo, tu svetinju koju su godinama njegovali? „Sve se promijenilo. Osjećaji su usrali stvar.“
Kao prava Istrijanka, Marilena sipa iz rukava taj zanimljivi ližnjanski dijalekt, dajući svim romanima poseban štih koji vas može samo privući daljnjem čitanju, nikako odbiti. Upravo u tome leži njena posebnost! Dok drugi domaći autori izmišljaju gradove, tražeći način kako da hrvatska mjesta naprave većima, boljima i divnijima, Marilena s tolikom ljubavlju piše o svojem mjestu da se jednostavno morate zaljubiti u njega i upisati ga kao obaveznu stanicu kada se zaputite u Istru. Upravo zato, Marilena je dobila i nagradu Općine Ližnjan za osobite uspjehe i postignuća u književnoj umjetnosti, te promociji Ližnjana i ližnjanskog govora u svojim književnim djelima.
Marilena je još jednom dokazala kako je zaista majstorica svog zanata. U suštini chick-lit roman, Opsidijan ipak pruža nešto više od opuštanja na plaži. Opsidijan će vam ponuditi jasnoću likova s kojima ćete se moći poistovjetiti u istoj sekundi. Svojim pisanjem Marilena drži ravnotežu među svim zamršenim emocijama likova. Hana i Ivan sa svojim mušicama i razmišljanjima imaju brojne dimenzije, no ovaj put je svojih pet minuta slave zaista ukrala nona s tom famoznom metlom. Dosta mi se dugo u pamćenje nije urezao tako snažan i humorističan sporedni lik!
Kombinacija ljeta i ližnjanskog dijalekta odmah će vas preuzeti, a tko zna što ćete vi tijekom čitanja pomisliti o vašim muškim prijateljima.
Postoje li muško – ženska prijateljstva?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments