AUTOR: Marilena Dužman
NAKLADNIK: Vlastita naklada
Prije nego što ja krenem s recenzijom, samo ću vam reći da je moj zaručnik pročitao ovu knjigu i dao joj pohvale. On ne voli čitati ljubiće, ali silom prilika je bio osuđen na ovu knjigu. Ja sam na našem putovanju u London čitala upravo ovu knjigu. Zapravo ju nisam čitala, jer ne mogu čitati u busu, a u hostel bi dolazili jako kasno, pa ju ne bi ni onda mogla čitati. Moglo bi se reći da sam ju samo svakodnevno vukla sa sobom. Dok sam ja svaki dan lagano drijemala u busu, njemu je bilo dosadno, ali je uvijek zaboravio ponijeti knjigu sa sobom.
Kako je morao čuvati bateriju za cjelodnevno slikanje i praćenje rezultata nogometnih utakmica i transfera, pitao me je da mu posudim knjigu. Nije me baš oduševljeno pogledao, ali to je bilo sve što sam u ruksaku imala. Poklonjenom konju…
Pročitao je knjigu za dva dana. Ja sam pročitala nekih stotinjak stranica, pa smo mogli i malo raspravljati o knjizi. Svako malo me pitao razmišljamo li mi (žene) stvarno tako, tolikom brzinom, na takav način. Malo je bio traumatiziran načinom funkcioniranja ženskog moga :D
Stoga, da, on ju preporučuje. Kaže da je dobra. Ne možete očekivati od njega da kaže za ljubić da je super, kul, ultra, mega. Ali, rekao je da je dobra. Volim smatrati kako to znači da je super, kul, ultra i mega.
Sad možemo krenuti na recenziju (nisam sigurna trebam li ju opće pisati s obzirom na gornje hvalospjeve).
Marijana upravo proživljava nekoliko živčanih slomova odjednom.
Prvo, razvela se od supruga Gorana. Malo ga je htjela trgnuti iz dubokog bračnog sna i servirala mu papire za razvod. Prvi živčani slom, potpisao ih je sa prikrivenim smiješkom.
Drugo, dobila je sustanarku na katu vlastite kuće. Tinta na papirima za razvod se još nije ni osušila, a Marijana je dobila drugi živčani slom. Goran se preselio na gornji kat kuće i doveo sa sobom 14 godina mlađu Anu. „Mrzim njezinu dugu valovitu kosu, one savršeno počupane i pravilne obrve, mrzim jer kad se probudi izgleda bolje nego ja nakon sat vremena šminkanja, mrzim njezin parfem koji u zraku ostaje još nekoliko sekundi nakon nje, mrzim njezine duge noge, savršeno skladnu garderobu, onaj malen i pravilan nos, bijele zube, glatku put bez prištića, madeža, fleka, bradavica, mrzim njezin vrat, tako dug i žirafast, bez ijedne bore, bez staračkih zadebljanja, mrzim njezine oči koje uvijek zrače osmijehom, toplinom i srećom. Jesam li već rekla da mrzim Anu?“
Treće, Ana je ostala trudna. Marijana dolje u prizemlju živi s dvoje djece, a gore ih na katu očekuje prinova. S njezinim bivšim mužem. Da, u pravu ste, treći živčani slom.
Četvrto, Marijana ima psihijatricu. Logično da ima, s obzirom na razvoj događaja. U tom svom kaosu, psihijatrica je procijenila kako je Marijana dovoljno stasala i da se njih dvije više ne moraju sastajati. „Mislim da je vrijeme da se odmakneš od mene i kreneš dalje sama. Znaš sve što treba učiniti. Samo trebaš skupiti snage i to iskoristiti u praksi.“ Nije baš u redu da četvrti živčani slom uzrokuje psihijatrica, zar ne?
I da, peto. Radi na poslu sa šefom koji joj baš nije drag, sa lošim primanjima. Nije baš nešto nesvakidašnje, ali u je kombinaciji s ostalim događajima dovoljno za peti živčani slom.
Jesam nešto zaboravila?
Svijet se doslovce srušio na nju. Postala je samohrana majka dvoje djece. Ima samo jednu plaću kojom mora financirati sve. A gore na katu bivši muž i njegova trudna cura. Recept za katastrofu.
Hoće se to dogoditi ponekad u životu (ne mislim na isti scenarij, a može biti isti. Ili gori.). Sve se dogodi odjednom. Ne bi bilo loše kad bi bilo sve pozitivno, ali baš u inat, uvijek se nanižu negativne i loše stvari. Znate da je tako. Gledate i ne vjerujete da se to baš vama događa.
I što je sa vezama i brakovima koji pucaju naočigled? Gdje ne njihov brak pukao? Zašto, nakon toliko godina braka, nakon dvoje djece? I onda se još ne maknu jedno od drugoga, već nastave živjeti u nekom čudnom obliku simbioze (na katu s drugom ženom). Pa ti ostani normalan.
Nakon stotinjak pročitanih stranica, mislila sam da sam uhvatila cijelu radnju i smislila sam si neki scenarij u glavi. Zaručnik mi je rekao da sve što sam mislila nije točno i da je radnja otišla u totalno drugom i neočekivanom smjeru.
Rekao mi je da Marilena nije ništa napisala bez razloga, od naslova do svake pojedine rečenice. I bio je u pravu!
Računica je jednostavna. Ako volite ljubiće, svidjet će vam se. Ako ne volite ljubiće, opet će vam se svidjeti. Zašto? Uživat ćete u njoj i nećete ju ostaviti na miru. Marilena piše bez dlake na jeziku i neopisivo je humoristična.
Postoji još koji razlog za čitanje. Ako vam se nebo srušilo na glavu, u potpunosti ćete suosjećati s Marijanom (ili ćete se htjeti mijenjati s njom). Ako ste ipak ovih dana sretne ruke, pročitajte ju i budite sretni što niste na Marijaninom mjestu.
Grickajmo knjige zajedno!
Commentaires