Ako postoji lista s najboljim knjigama, onda negdje mora biti i ona s najgorim. Najgori zvuči jako ružno. Najlošije isto. Pa ću se ja odlučiti nasloviti ovaj post: Knjige koje mi se apsolutno nikako nisu svidjele (i koje sam u nekom trenutku poželjela zapaliti)!
Ono što je malo drukčije s ovom listom je što ću uključiti knjige koje su dobile čistu jedinicu i dvojku od mene, dok je lista najboljih bila ocijenjena samo s čistom peticom. Krenimo.
8. Rock strana bajke: Marijana Dragičević – Koncept knjige bio mi je stvarno zanimljiv, pogotovo početak, no nažalost, dalje od toga mi se nije svidjelo. Nisam mogla biti usredotočena na radnju zbog bjelovarskog govora. Radnja sa mlinovima mi je bila odlična, ali po meni nedovoljno iskorištena. Zanimalo me je kako se to sve odvijalo, isto kao i Crna Paleta. Na kraju, Ellak i Adria. Falilo mi je više njihovog odnosa, koji je u danom kontekstu svakako izrazito kompleksan. Bili su mi jako zanimljivi, ali mi se cijeli njihov odnos temeljio na dobrom seksu. Sve je počinjalo i završavalo sa seksom. Falilo mi je dubine u njihovom odnosu.
7. Podmornica: Joe Dunthorne - Bilo je zanimljivih stvari, čak su mi se i kutovi usana koji put podignuli prema gore. Nažalost, ništa više od toga. Imala sam dojam da čitam knjigu o egocentričnom, razmaženom djetetu koji ne preže ni od čega kako bi udovoljio vlastitoj znatiželji, bez obzira na posljedice. Njegovi mi postupci mahom nisu bili jasni. Štoviše, bili su mi zabrinjavajući. Nisam imala dojam da on ima empatije za bilo koga, osim za samoga sebe. Jasno mi je da je autor pokušao ući u mozak šesnaestogodišnjeg mladića, ali nisam sigurna da je u potpunosti uspio. Nisam imala dojam da se radnja vrti oko jednog adolescenta. Imala sam dojam da se radi o odraslom čovjeku koji pokušava biti adolescent.
6. Borna na Rabu: Krešimir Butković – „Jedno putovanje kroz vrijeme, jedno prijateljstvo, i čar osamdesetih… Prolazeći kroz nezaboravne avanture i nesvakidašnje doživljaje, Borna otkriva u sebi hrabrost za koju nije ni sanjao da je ima! Skokovi s litice, ljubavna iskušenja, igre smrti – kroz neobične dogodovštine koje ćete pamtiti, pustolovni duh izgubljena vremena donosi pravednost i zajedništvo među dvije suprotstavljene tinejdžerske ekipe.“ Zanimljiva ideja, no to je sve. Pisana poput pravog romana, činila mi se zamišljenom za djecu oko 11,12 godina. Po meni bi ova knjiga imala više smisla kao slikovnica, namijenjena puno mlađoj publici. S obzirom na dostupnost knjiga i različitih žanrova, čini mi se kako bi i djeci ova knjiga bila naivna.
5. Cari Mora: Thomas Harris - Bila sam jako uzbuđena zbog čitanja jer nisam čitala Kad jaganjci utihnu, a sama pomisao na ekranizaciju mi je zadavala noćne more. Nije bilo osobe koja nije bila oduševljena filmom ili knjigom. Svi su mi rekli da je to zaista remek – djelo. Nakon čitanja Cari Mora, mislim da takvo remek – djelo i ovu knjigu nije mogla napisati ista osoba. Možda su mi očekivanja bila visoka, ali meni je ovo bilo tako mršavo napisano da sam se naljutila na knjigu. Štoviše, bila sam bijesna. Knjiga mi je napisana vrlo prozirno, radnja se mogla očekivati i predvidjeti. Jedina pozitivna strana je što nema puno stranica i što se doista brzo čita. Cari Mora me je toliko razočarala da nemam želju pogledati ili pročitati Kad jaganjci utihnu.
4. Rat i rat: Laszlo Krasznahorkai - Možda sam preoštra, ali sam imala dojam kako se spisatelj trudio napisati nešto komplicirano i neuhvatljivo, samo kako bi se po nečemu istaknuo od drugih. A onda oni koji su to djelo pročitali, nisu htjeli reći da ne razumiju, pa su nahvalili knjigu. I tako smo dobili čarobni uradak zbog kojeg se ja osjećam kao inferiorno biće.
3. Revolveraši: Jurica Novak - Imala sam dojam kako je Jurica imao ideju i znao njezin početak, zaplet i kraj, ali da nije znao kako bi vodio radnju, pa tako knjiga obiluje brojnim scenama koje su ometale prirodan tok čitanja tako sam stalno ispadala iz fokusa. Bilo je trenutaka kada sam se po nekoliko puta vraćala na iste rečenice kako bi osvijestila mom mozgu da to zaista piše. I onda bi se morala vraćati rečenicama prije, preskakati te nejasnoće i nastavljati dalje. Najviše mi je od svega smetao pripovjedač koji je većinu vremena neutralan i onda ispadne iz okvira i krene se obraćati čitatelju na sugestivan način. Ne postavlja retorička pitanja, nego pitanja koja traže slaganje s pripovjedačem. Nakon postavljanja sugestivnog pitanja, nastavlja u neutralnom tonu opravdavajući određenog lika ili određeni postupak.
2. Tajna čuvara relikvija: Zvonimir Obradović - Iako je moje znanje na užasno niskoj razini, mislim da je za čitanje ove knjige potrebno neko predznanje. Likova ima zaista puno i samo ih se uvodi u radnju, bez nekakve pozadine, iako su oni imali bitnu ulogu u hrvatskoj povijesti. Jedini dublje razrađeni lik je Nikola Zrinski. Naravno, on je glavni lik, ali mislim da je bilo prostora i za druge likove. Dijalozi su me jako ometali u procesu čitanja. Iako je autor napravio dobar posao opisujući događaje, imala sam dojam kako su poteškoće nastale sa slaganjima dijaloga. Za moj su pojam bili previše plastični i kruti. Moja glavna zamjerka knjizi je uvođenje ljubavne priče. Nije da nisam htjela znati nešto više o odnosu Zrinskoga prema ženama, ali dogodilo mi se isto što i s dijalozima. Ljubavna priča bila mi je previše naivna da mi je na koncu jednostavno bila nepotrebna.
1. Ljubav dolazi kasnije: Jasna Šemiga – Pintarić - Ljubav između Klare i Mladena epskih je razmjera, no premalo mi je radnje bilo isključivo vezano za njih. U knjizi se radnja vezana isključivo za njih događa na skijanju, te dva ili tri puta nakon, gdje su si oni obećali sve. Sve ostalo su većinom Klarina razmišljanja. Imala sam dojam da se Klara konstantno opravdava čitateljima za svoja razmišljanja. Meni je izuzetno drago da su se Klara i Mladen našli, no, nažalost, ne bih htjela više pratiti njihove pustolovine.
Postoje li neke knjige s popisa koje su se vama svidjele? Koja se vama knjiga najmanje svidjela ove godine?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments