Revolveraši

AUTOR: Jurica Novak

NAKLADNIK: Ceres

Htjela – ne htjela, nedjeljom ujutro su se kod nas gledali vesterni. Vječito upaljeni kad bi ja krmeljivih očiju izašla iz sobe. Prva stvar koju bi ugledala bio je kauboj. Ili Indijanac. I dan danas kad dođem kući na neki vikend, kauboji su tu. Jedino što ih može omesti je prijenos Formule 1.

Ne mogu baš reći da sam ih obožavala, ali pogledala sam tu i tamo koji (iako mislim da nijedan nije bio od početka do kraja). Na kraju su mi nekako sentimentalno prirasli srcu. Neki su bili stvarno odlični, dok smo neke gledali samo kako bi vidjeli koliko su loš set napravili (čak i za ono doba).

Stoga me je baš veselilo pročitati priču o Divljem Zapadu (nisam bila sigurna kako se piše, ali Google kaže da ide sve veliko). Iako kronološki nisu nikada mogli biti zajedno, Jurica Novak je spojio svoja dva omiljena kauboja i smjestio ih u isti vremenski okvir. John Wayne i Jesse James. Dva velikana.

John Wayne je lovac na glave. Hvata kriminalce i rješava ih se revolverom. Njega nije briga ni za što. Obitelj su mu hladnokrvno ubili, a on cijeli život čeka osvetu. Kada ga predsjednik Harrison osobno moli da zaustavi razbojnike koji pljačkaju vladine vlakove, John zna da sve doći na naplatu.

Jesse James negdje je pijan. I on je dobio isto pismo, ali ga je u principu zanemario. Ili mu nije stalo. A John neće raditi bez svog dugogodišnjeg partnera i najboljeg prijatelja. Iako je svjestan da će izgubiti dragocjeno vrijeme, John sa zaručnicom Mary Jane kreće u potragu za Jessejem. Samo, hoće li biti prekasno?

Nisam nikada čitala priče o Divljem Zapadu, samo sam ih gledala. I iako ih sama vjerojatno u ovom trenutku ne bih izabrala, svejedno sam se veselila tom povratku u djetinjstvo. Međutim, taj povratak i nije bio baš sretan. Knjiga mi se nije svidjela. Iako sam ju relativno brzo pročitala, htjela sam sa svakom stranicom početi preskakati poglavlja i odlomke kako bi što prije završila s čitanjem.

Odakle krenuti? Ideja kao ideja je dobra. Priča o dobrim i lošim kaubojima je klasik. Imamo dobre i loše kauboje. Dobri uvijek pobijede. To je vestern.

Dok sam čitala knjigu, znala sam kraj baš zbog tog pojma klasika, iako je bio jedan maleni obrat koji me je iznenadio.

Ono što se meni nije svidjelo je stil pisanja. Imala sam dojam kako je Jurica imao ideju i znao njezin početak, zaplet i kraj, ali da nije znao kako bi vodio radnju, pa tako knjiga obiluje brojnim scenama koje su ometale prirodan tok čitanja tako sam stalno ispadala iz fokusa. Bilo je trenutaka kada sam se po nekoliko puta vraćala na iste rečenice kako bi osvijestila mom mozgu da to zaista piše. I onda bi se morala vraćati rečenicama prije, preskakati te nejasnoće i nastavljati dalje.

Najviše mi je od svega smetao pripovjedač koji je većinu vremena neutralan i onda ispadne iz okvira i krene se obraćati čitatelju na sugestivan način. Ne postavlja retorička pitanja, nego pitanja koja traže slaganje s pripovjedačem. Nakon postavljanja sugestivnog pitanja, nastavlja u neutralnom tonu opravdavajući određenog lika ili određeni postupak.

Zatim, radnja se očigledno odvija na Divljem Zapadu. Imamo Johna i Jesseja. Dakle, Amerikanci. Međutim, u jednom se dijelu spominju Meksikanci koji govore kao Zagorci. S obzirom da je autor sam kreirao likove, te da ništa nije prevođeno, nisam shvaćala zašto su onda Meksikanci morali biti prikazani kao Zagorci.

Također, neke su scene naprasno odsječene i završene. Autor opisuje određenu scenu i polako ju gradi, da bi ju odjednom prekinuo i krenuo na iduću scenu. Zbog takvih sam scena imala dojam kako su se takve scene pisale samo kako bi se popunio broj stranica jer je knjiga sama po sebi vrlo kratka.

Za kraj, knjiga je izdana kao takva, ali mislim da njoj treba puno dorade i promišljanja o napisanom. Smatram kako je prije objavljivanja trebala biti detaljno pročešljana kako se neke nelogičnosti ne bi objavile. Ne znam kroz koliko je ruku knjiga prošla prije objavljivanja, ali nadam se da će proći kroz duplo više ruku neka iduća knjiga.

Kao što sam rekla i Jurici u privatnom razgovoru, ne bih htjela da se moje opaske i moja recenzija shvati kao napad na njega i njegovo pisanje. Nisam stručnjak, te recenzije pišem isključivo iz hobija i zbog ljubavi prema knjigama. Zbog toga smatram kako bi trebala pisati o onome što mi se sviđa, ali i o onome što mi se ne sviđa.

Eto, ja sam svoje rekla. Sad je red na vama red da pročitate knjigu kako bi se mogli ili složiti sa mnom ili mi reći kako sam bila totalno u krivu.

Ometa li vas autorov stil pisanja pri čitanju?

Grickajmo knjige zajedno!