Sarajevo, plan grada

„Sve što radiš, radi tiho. Neće za tvoju stvar biti koristi ako budeš radio tako da svi čuju i znaju šta radiš, a za tebe će biti štete.“

AUTOR: Miljenko Jergović

NAKLADNIK : Fraktura

Sarajevo, plan grada kupila sam u Bjelovaru, kada sam se doselila zbog stručnog osposobljavanja. To je bio početak mog samostalnog života – odselila sam se u drugi grad, počela raditi i primati svoju plaću. Kako bolje to proslaviti nego odlaskom u knjižaru? U Knjigici (koja se nažalost zatvorila) odlutala sam u kutak Svijeta knjige (kojeg sam nakon toga u potpunosti zanemarila jer teško nalazim nešto za sebe) i shvatila kako nisam član. S obzirom da sam počela primati vlastitu plaću, odlučila sam se učlaniti i dati si „obvezu“ kupovanja knjige svakih 3 mjeseca (iako je situacija zapravo takva da kupim barem 3 knjige mjesečno). Za učlanjenje sam mogla izabrati tri knjige do određenog iznosa; dvije sam zaboravila, ali se sjećam da sam odmah pohrlila za Jergovićem. Ne biste vjerovali, ali nisam ga pročitala sve do sad – gledala sam ga godinama i govorila sama sebi kako ja još nisam spremna za takvo nešto.

Što mislite, jesam li zaista bila spremna?

Nastavite čitati dalje!

„Ono što je u jednoj povijesti razlog velikoj žalosti, u drugoj je trenutak rijetke sreće.“

„Sarajevo (stari hrvatski naziv: Vrhbosna) glavni je i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Grad Sarajevo ima 274.879 stanovnika. Sarajevo je najveći grad u Bosni i Hercegovini i istaknuti kulturni centar u jugoistočnoj Europi. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i vjerskoj raznolikosti, koji uključuju pripadnike islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma. Zbog svoje duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva Jeruzalem Europe.“ (izvor: Wikipedia)

Sarajevo, plan grada je točno to – plan grada u kojem je Miljenko Jergović do najsitnijih detalja raščlanio brojne ulice. „Ne razmišlja se o imenima ulica, trgova ili škola, sve dok se imena ne počnu mijenjati, ili dok te ne presele.“ Jergović šeta ulicama grada, onim poznatima i onima manje poznatima, onima koje vam nijedan turistički vodič neće nikada moći pokazati. Ulazi u njih, govori o njima, no ne zadovoljava se sadašnjošću – odlazi onoliko daleko koliko mu povijest dopušta kako bi svaka ulica dobila pažnju koju zaslužuje. „Imena ulica nikad se ne nastavljaju jedno na drugo. Promjena imena uvijek je nasilje nad sjećanjem.“ Iako je Sarajevo najveći grad Bosne i Hercegovine, Jergović se ne može oteti dojmu kako u njemu gotovo svatko svakoga poznaje. „…uvijek netko vidi nešto što ne bi trebao vidjeti, i trač se raširi po cijelom gradu, prenose ga poznati i nepoznati, tako da ljudi jedni druge često i upoznaju preko tračeva.“

Šetajući ulicama, čitatelj putuje s njim, prati ga u stopu kao u organiziranom turističkom obilasku, sluša ga, gleda. Svjestan je kako mu pažnja ne smije odlutati, ne smije pomisliti što će biti kada obilazak završi. Ako se zagleda u prolaznike, izloge, trgovine, izgubit će ga – izgubit će nit. Doći će nova ulica, a ona kroz koju su upravo prolazili, zatvorit će svoja vrata i okrenuti se novim turistima koji žele vidjeti što se sve moralo dogoditi kako bi ta ulica izgledala baš tako kako sada izgleda. „Sarajevo je puno groblja, ali i nestalih ljudi, imena, a pomalo i nestalih naroda. Nema ih i neće se vratiti.“

„Veličina grada ne mjeri se brojem stanovnika, nego se mjeri šarenilom ljudi.“

Da sam bila živjela ili barem posjetila Sarajevo, možda bih mogla osjetiti roman onako kako bi trebalo – sa srcem i dušom. Ovako su stranice u potpunosti pročitale mene. Ipak, ono u čemu sam doista uživala su divne konstrukcije rečenica i brojni citati koji su me oborili s nogu. No, svejedno sam svaki dan sjedila nad knjigom i razmišljala o tome znam li ja uopće što čitam. Znam, moja je pogreška što sam se tjerala na čitanje kada je bilo očigledno da ja tu knjigu jednostavno ne mogu (i nemam kapaciteta) pročitati. No, ne mogu protiv sebe, ne mogu ostaviti započete stvari. I tako sam se mučila, mučila i mučila dok nisam zaklopila knjigu i rekla samoj sebi da ću joj dati jedan. Mislim da ćemo se svi složiti kako nisam bila spremna za knjigu. Pitanje je hoću li ikada biti.

Dok sjedim za računalom i razmišljam o tome što ću napisati, pojavila mi se jedna neobična misao u glavi. Može li se Miljenku Jergoviću dati jedan (kao da moja jedinica nešto znači). Mogu li Sarajevu, planu grada dati jedan kada je Miljenko Jergović renomirani i nagrađivan autor brojnih djela? Mogu li Sarajevu, planu grada dati jedan i objaviti ovo subjektivno mišljenje?

Ako ovo čitate, shvatili ste da vjerojatno mogu. Žao mi je što iz recenzije niste mogli saznati ništa više osim toga da nemam dovoljan kapacitet da roman u potpunosti shvatim i proživim onako kako bi trebala. Vjerujem da će se među vama naći obožavatelji Jergovića koje će Sarajevo, plan grada oboriti s nogu. Kada vas obori, javite mi se, trebaju mi konzultacije.

Možemo li staviti cijeli jedan grad u roman?

Grickajmo knjige zajedno!

„Jer ljudsko je pamćenje veće od svakog romana, čovjekova je porodica šira od naroda, a priča ona usmena, govorna, ulična, kafanska, moćnija je od sve književne povijesti jer se svakoga trena obnavlja, mijenja i ispočetka priča.“