Rat i rat

AUTOR: László Krasznahorkai

NAKLADNIK: Naklada OceanMore

Već sam vas pitala kada sam krenula s čitanjem Rata i rata, ali moram opet. Koju ste najčudniju preporuku za knjigu dobili?

Obično nam ljudi preporučuju knjige koje su ih oduševile i za koje žele da ih svi u njihovoj okolini pročitaju. Ako im se neka knjiga ne svidi, dat će vam to na znanje kako bi vam suptilno poručili da ju zaobiđete u širokom luku.

„Istina pripada pobjedi.“

Međutim, meni je moja prijateljica dala u ruke Rat i rat zato što se s njom neopisivo mučila, da bi joj na kraju bila grozna. Dala mi ju je u ruke s riječima: „ajd` pročitaj da vidim hoće i tebi biti grozna kao i meni“. Dosta dobra preporuka, složite ćete se.

Gyorgy (iznad o ima one dvije točkice, koje mi se ne da tražiti u bespućima simbola) Korin na svoj je četrdeseti rođendan shvatio kako više ništa ne shvaća. U sat vremena rješava se stana, posla, cijeloga života u Mađarskoj i plaća si put do New Yorka, kako bi krenuo u potragu za značenje. „…je li moguće da, recimo, netko tako star, s četrdeset i ne zna ni ona koliko godina sve proda i odluči otići u New York, ali ne da bi život počeo ispočetka, nego da bi ga završio, i to baš tamo, u „središtu svijeta“…“

„Sve ima jednaku težinu, i sve je od neizostavne važnosti.“

Radio je među povijesnim spisima, kada je naišao na spise o obitelji Wlassich, koji su ga zaokupirali u toj mjeri da je zbog njih odlučio žrtvovati život. „…ovaj rukopis ne smije odnijeti natrag u arhiv, već ga mora odaslati naprijed u besmrtnost, kamo i pripada…“

Ljudi moji, to je sve što sam ja shvatila od knjige. Naravno, ima tu još sitnica koje se protežu kroz radnju (a koje vam ne smijem otkriti), ali ugrubo, nakon čitanja mi je ostao jedan poveći upitnik. Knjiga kao da je prošla kroz mene. Ili ja kroz nju.

Malo je radnja usmjerena na Korina, malo na spise koje je pronašao, pa malo na Korina, pa opet malo na radnju koja se događa u spisima. Sve što mogu reći je da je knjiga izrazito konfuzna.

„Ako umremo, čitava mašinerija ide dalje, i ljudi misle da je to ono najgore.“

Sebe smatram inteligentnom osobom. Ne sad da samu sebe hvalim, ali mislim da sam sposobna osoba, pametna i da kužim neke stvari. Nakon ove knjige sam ozbiljno posumnjala u svoju inteligenciju. Vjerujte mi, imala sam dojam da sam knjigu čitala na mađarskom, a ne na hrvatskom.

I da, jedno poglavlje vam je jedna rečenica. Ne šalim se. Doduše, trebalo mi je pola knjige da uočim taj sitni detaljčić, ali ne biste vjerovali, čitala sam ju s puno koncentracijom. Možda bi se zaista trebala testirati.

Na poleđini su kao i na svakoj knjizi, hvalospjevi o djelu. Naravno da će knjiga biti hvaljena, a vi ćete nakon pročitanog zaključiti jesu li ti hvalospjevi bili istiniti ili ne (iako se o ukusima ne raspravlja). Međutim, ovdje se knjiga diže na prijestolje kao remek – djelo, a ja ju nisam uhvatila ni za glavu ni za rep.

„Ljubav prema redu je pola postojanja, te je tako ljubav prema redu ljubav prema simetriji, a ljubav prema simetriji je sjećanje na vječnost.“

Možda sam preoštra, ali sam imala dojam kako se spisatelj trudio napisati nešto komplicirano i neuhvatljivo, samo kako bi se po nečemu istaknuo od drugih. A onda oni koji su to djelo pročitali, nisu htjeli reći da ne razumiju, pa su nahvalili knjigu. I tako smo dobili čarobni uradak zbog kojeg se ja osjećam kao inferiorno biće.

Da, vrlo je vjerojatno problem u svim drugim ljudima, a ne u meni.

Moja mi je prijateljica rekla: „jesam ti rekla da je ful čudna knjiga?“ Eto, žena se iskreno razveselila što ju i ja ne razumijem, pa možemo zajednički negodovati i pričati kako nam je nešto u životu promaklo.

Ali eto, dajem vam izazov. Prosvijetlite me. Pročitajte knjigu i objasnite mi ono što sam ja propustila. Objasnite mi zašto na poleđini piše da je knjiga remek djelo.

Koju knjigu uopće niste razumjeli?

Grickajmo knjige zajedno!