„Znam o sebi samo onoliko koliko moj um u trenutačnom stanju može zaključiti.“
AUTOR: Douglas Adams
NAKLADNIK: Lumen
Vrapci na grani znaju kako znanstvena fantastika nije moj žanr. Teško se odlučujem na upuštanje u takve avanture zbog novih svjetova koji tamo nastaju. Naravno, nemam ništa protiv njih, no obično mi treba nešto duže da pohvatam sve novine koji takvi romani nude. Na sreću, nikada nisam požalila zbog toga jer mi je sve što sam uzela u ruke bilo zaista odlično. Ipak, ta je bojazan ostala sa mnom jer se gotovo nikad nisam odlučila na čitanje nastavaka tih romana. S obzirom da je Vodič kroz galaksiju za autostopere trilogija s pet dijelova, vidjet ćemo hoće li nastavci dobiti šansu.
Dosadno je vrijeme ručka u četvrtak, dok se radnici sa buldožerom ne pojave na kućnom pragu Arthura Denta. Njegova kuća nalazi se na mjestu gdje je planirana nova obilaznica. Naravno, njega o tome i nisu baš dobro informirali. Čini se kako je to tek početak, jer je to samo vrh sante leda sa lošim vijestima: Planet Zemlja je sljedeća na redu za uništenje kako bi se napravilo mjesta za međugalaktičku autocestu. Neposredno prije nego što je Zemlja razbijena u sitne kozmičke fragmente, Arturov najbolji prijatelj, Ford Prefect, objavljuje da je zaglavio posljednjih 15 godina na Zemlji, te da zapravo nije ljudsko biće, nego izvanzemaljac. „Jesam li ja to danas napravio nešto krivo ili je svijet oduvijek bio ovakav, a ja sam bio previše zaokupljen sam sobom da to primijetim?“ Arthur to ne stigne procesuirati, a Ford ga već vuče za sobom kako bi se spasili i postali pravi autostoperi kroz galaksiju. Kako će se Arthur samo iznenaditi kada mu Ford pokaže taj čaroban Vodič koji broji u sebi toliki broj stranica, a u sebi sadrži samo dvije riječi od stanovnicima Zemlje. Cijeli postanak ljudske vrste sveo se na dvije jadne riječi. Hoće li se Arthur moći nositi s tim?
Vodič kroz galaksiju za autostopere donosi priču o dva bića (samo je jedno ljudsko, ako niste primijetili) koja prežive besmisleno uništenje Zemlje i njihovim avanturama u prostoru i vremenu dok pokušavaju otkriti smisao života ili, u slučaju Arthura Denta, glavnog protagonista, pronaći pristojnu šalicu čaja. Snaga ovog kultnog romana je u detaljima: dijelovima razgovora, zapažanjima ljudske nedosljednosti, čudnim predmetima koji se koriste na pogrešan način i značenju svakodnevnih stvari poput ručnika ili broja 42. Douglas Adams se kroz humor i apsurdne situacije dotiče i pitanja koje od postanka muči cijeli ljudski rod – tko smo, zašto smo ovdje, koji je smisao našega postojanja. Vodič će vam dati odgovor, no vjerujte mi da na takav odgovor nikada nećete biti spremni.
Pripada li Vodič kroz galaksiju za autostopere znanstvenoj fantastici, magičnom realizmu ili čistom apsurdizmu? Može li se uopće definirati nekom žanrovskom ili književnom kategorijom? Postoji li radnja? Ne postoji. Što likovi pokušavaju postići? Samo preživjeti do kraja knjige. Kraj Vodiča kroz galaksiju za autostopere je pomalo besmislen – radnja ne odaje da bi moglo biti još nastavaka ili da je završilo neko maestralno poglavlje u životima likova. Prema „Ne paničari“ mantri, Douglas Adams je toliko kasnio s rokom da je njegov izdavač samo želio da prestane pisati i pošalje ono što je do tada imao. Upravo je tako nastala prva knjiga. Kako je onda takvo nešto objavljeno? Douglas Adams to može zahvaliti uspjehom radijske emisije s kojom se Vodič kroz galaksiju za autostopere marginalno podudara.
Vodič kroz galaksiju za autostopere zaista je svjetski klasik, te vjerujem kako su svi barem čuli za postojanje istog. No, možda ćete se iznenaditi kada vam kažem da postoji dan posvećen upravo izražavanju počasti tome romanu. Ne, ne zove se dan Vodiča kroz galaksiju za autostopere niti Dan Douglasa Adamsa. Svakog 25. svibnja održava se Dan ručnika – da dobro ste pročitali! Kako ćete ga obilježiti? Jednostavno, nosite ručnik kroz čitav dan. Pitate se kakve ručnici imaju veze s romanom? Iako zvuči nevjerojatno, ručnik je esencijalna stvar koju svaki autostoper mora imati. Mora.
Zanimljiva je činjenica da je hrvatski prijevod, pa, krivi prijevod, kako je objasnila prevoditeljica Milena Benini. Vodič kroz galaksiju za autostopere prijevod je koji se davno pojavio u hrvatskom jeziku i kao takav se zadržao – zato ga u novom izdanju nisu mijenjali. Problem je u riječi autostoper, koja se u hrvatskom jeziku veže uz prijevozno sredstvo, što u engleskom nije slučaj („hitchhiker“). U kontekstu knjige, riječ autostoper je besmislena jer naši junaci ne čekaju auto kako bi ih pokupio, nego svemirski brod.
Čitajući Vodič, uhvatila sam se kako Forda Prefecta zamišljam upravo kao Tomislava Perka koji je putovao svijetom u većini slučajeva autostopirajući, te u knjigama (koje nije nazvao vodičima) podijelio s nama svoje iskustvo. Kada bih morala odabrati Vodič po kojem bi se vodila, izabrala bi onaj Tomislava Perka. Priznajte, ovu usporedbu niste očekivali! Kako bi se to uopće moglo usporediti? Malo mašte molim!
Vodič mi je bio dobar, s vremena na vrijeme glasno sam se smijala, ali glavna nit romana mi je promakla. Kada sam zatvorila roman, ostala sam s puno upitnika u glavi, pokušavajući shvatiti bit romana. Čitajući portale i recenzije o Vodiču dobila sam ih nekoliko, no ne sve. Očekivala sam puno više, no možda sam ja sama kriva jer sam od takvog kultnog romana očekivala brda i doline, a zauzvrat ih nisam dobila. Možda zbog mojih početnih bojazni, možda zbog kultnog statusa, možda zbog velikih očekivanja. Možda, možda, možda. Možda nije bilo pravo vrijeme za Vodič. Ipak, jednom kada se krenemo voziti po galaksiji, koristit će mi znanja autostopera (ili samo stopera) iz Vodiča.
Jeste li kad autostopirali?
Grickajmo knjige zajedno!
Komentáře