1000 dana proljeća i ljeta

Prvo, pa muško. I drugo, pa muško. Obje knjige, isti pisac, Tomislav Perko. Zašto obje? Kad je bal, nek` je maskenbal. Zato što sam ih pročitala u jednom dahu, bolje reći progutala u jednom dahu. A zbog čega sam uopće uzela 1000 dana proljeća u ruke? Putopisi mi nisu dragi skoro pa nimalo, ali je moja lokalna knjižnica najavila dolazak Tomislava Perka. Ja sam htjela podržati taj događaj, pa sam se odlučila uzeti knjigu u ruke, iako nisam imala volje. Još sam joj čak dala prednost nad svim ostalima koje su se našle pokraj mog kreveta. Stvarno me nije privlačila ni na koji način i htjela sam se natjerati da ju pročitam što prije, malo podržim lokalni događaj i da se posvetim knjigama koje su „zaslužile“ biti na mojem popisu.

I tako, krenem ja s knjigom. Kao i obično, prvo sam ju prolistala. Prvo poglavlje: Dan 794. Drugo poglavlje: Dan 1. Treće poglavlje: Dan 794. Četvrto poglavlje: Dan 31. Putopisi bi trebali biti jednostavni, o ovome ću još morati i razmišljati. Baš sam se jako trudila da mi se knjiga uopće ne svidi.

Tomislav Perko. Kaže, broker. Financijska kriza, veliki dug, vječiti student. Priča on kako je imao stan koji je dijelio s cimerom, kako su stalno primali ljude preko Couchsurfinga i kako mu je to sve bilo lijepo. Kako je bio čovjek u odijelu, student kojemu je ostalo još nekoliko ispita do kraja. Ne bih baš rekla idiličan život, ali se činilo kako si polako osigurava lagodnu budućnost, bez previše zvrzlama. I dogodi se ta kriza, on ostaje u dugovima.

I čovjek ostavi sve, i krene na put. Dobro, nije baš bilo tako jednostavno. Morao je prvo malo promisliti o tome, naravno. Stvarno treba hrabrosti. S obzirom na sve što mu se dogodilo, mogu misliti koliko je to zapravo bila teška odluka. Kako Perko kaže, najteže je krenuti.

„Možeš biti veći i bolji samo od sebe samog.“

Iako na unutarnjim koricama piše kako je to puto-peace jednog autostopera, mislila sam da je to neka navlakuša, da će on od tog svoje putovanja autostopirati jednu stanicu iz neke fore. I krene on. Od Zagreba do Bugarske. Sve autostop?!? Dakle. Stvarno. Autostop.

Od Zagreba do Bugarske, od putovanja po Hrvatskoj, Španjolskoj, Europi, stvarno sam s njime proživjela svaku njegovu avanturu. Čak je uspio i naći sponzore, pa je otišao u Bangladeš, zemlju koju njihove turističke agencije promoviraju geslom: Dođite u Bangladeš dok nisu došli turisti!

U 1000 dana proljeća, otkrili smo čari Europe i mali djelić Azije. Iako su nam zemlje Europe jako blizu, skoro pa na dlanu, za ulazak u države nam ne treba viza, stalno se nude različita putovanja s agencijama, ipak nam je Perko pokazao sasvim drugu stranu te „poznate“ Europe. Također, pokazao nam je i drugu stranu Hrvatske, koja nam je još bliža nego Europa, te se iz toga vidi kako ne moramo otići baš tako daleko da bismo vidjeli nešto novo i kako bi vidjeli nešto što nam oduzima dah. Svaki put kada putujem po Hrvatskoj, uvijek vidim nešto što je toliko prekrasno i ne mogu vjerovati da mi to imamo upravo ovdje. Izgleda da trava nije uvijek zelenija u susjedovom dvorištu.

Da to nije samo priča o putovanju i autostopu, može se vidjeti kroz obje knjige. Naravno da su u knjigu bile uključene i ljubavne zavrzlame. Ali tko nema sreće u ljubavi, očigledno ima u autostopu.

I od 1000 dana proljeća, brzo dolazimo do 1000 dana ljeta. Mislim da je ipak sreća što sam prvu knjigu otkrila toliko kasno da pročitam obje u vrlo kratkom vremenu. O okviru knjige sam čula na samom njenom predstavljanju, pa sam imala ideju gdje je bio, što je radio, pa sam znala koje zemlje svijeta mogu očekivati.

1000 dana ljeta je koncipirana kao priča njegovih putovanja i priča njega dok promovira knjigu, tako da zapravo kroz knjigu imate osjećaj da je on zapravo s vama u sobi i drži vam privatno promociju knjige. Prva stvar koja me je oduševila/iznenadila/zaprepastila (osim naravno, njegovog autostopa) je silna količina viza koju je čovjek morao nabaviti. Ovo ljeto sam bila u Sydneyu, za koji mi je trebala viza. Mislim da je to bio najstresniji mjesec godine. Čak i kad pomislim na sve što sam prošla kako bi dobila vizu postanem nervozna. Ali nabavljati vize za nekoliko država, nekoliko kontinenata, nabavljati ih ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim državama. I onda imaš sve te vize, ideš iz Irana u Pakistan i ne valja ti viza. Mislim stvarno. On na granici Iran-Pakistan, ambasada u Bosni, netko traži neki pečat, a ti nigdje. Ja mislim da bi ja dobila nekoliko puta slom živaca. Ali Perko sve rješava. Skidam kapu.

Ja sam si zamislila da on nije napravio krug oko svijeta, već nekakvu elipsu i to mi se baš sviđa. Dakle, opet od Zagreba do Irana, Pakistana, pa sve do Australije. Kad nije putovao, radio je.

„Tri koraka ka sretnom i ispunjenom životu:

1. Otkriti što voliš raditi

2. Raditi ono što ne voliš kako bi došao do onoga što voliš raditi

3. Otkriti način na koji će svijetu koristiti tvoj rad

P.S. Potruditi se da na drugu točku ne ode previše vremena.“

Kao profesionalni preusmjerivač prometa u Australiji, uz minimalac od 20 australskih dolara po satu. Doslovce je ljudima govorio da ne idu tu, već da idu tamo. Sjećam se da sam se smijala s prijateljicama kada sam vidjela preusmjerivače u Sydneyu. Zamislite tako nešto u Hrvatskoj (uz takvu satnicu).

Taman kad sam pomislila da će on autostopirati svijet i da sam sve pročitala, on autostopira brod. Bez ijednog dana na brodu, bez iskustva sa opremom, bez ičega, javi se nepoznatim ljudima i krene s njima oceanom do Afrike. Svi znamo da autostop nije baš najpouzdanija opcija prijevoza, ali si nekako mislimo ako taj autostop ne ide u baš dobrom smjeru, možeš probati pobjeći, vrištati, dozvati nekoga upomoć, nešto. Ovdje možeš skočiti u more. Nije baš neka opcija, zar ne?

Sviđa mi se što mu se otac pridružio na putovanju Afrikom, što nije putovao sam Južnom Amerikom. Dao je preporuke kako putovati skoro na svakom kontinentu uz minimalan budžet (čak i kad imaš sponzore). Također, objasnio je da se njegovi troškovi ne razlikuju bitno bez obzira na to u kojoj se državi nalazi. Isti troškovi u Pakistanu i Australiji?! Moš` si mislit. On naglašava da je ključ u prilagodbi. Negdje si možeš priuštiti prijevoz, negdje ćeš autostopirati. Negdje možeš naći hostel, negdje ćeš morati tražiti slobodnog cimera na Couchsurfingu. Negdje ćeš hranu loviti i brati, negdje ćeš ju kupiti, a negdje ipak tražiti po kontejnerima (samo strašno zvuči). Prilagodba.

Dojmilo me se što si je uzeo pauzu kad je shvatio da mu to više ne odgovara. Također mislim da to nije bila laka odluka jer su ljudi ipak čuli za njega, pročitali njegovu knjigu, prate ga na društvenim mrežama. Bitno je da je napravio ono što je mislio da je u tom trenutku najbolje za njega.

I kroz knjige, ali i uživo, Perko nam ne nameće svoje mišljenje o mjestima koja su dobra i koja su loša, koja su lijepa i ružna. On nam daje svoje viđenje stvari na svojim putovanjima. Kako je lijepo rekao, moja najdraža mjesta ne moraju biti vaša najdraža mjesta. Sve ovisi o tome da li se na putovanju osjećate dobro ili loše, da li je kiša i sunce, jeste li sretni ili tužni, jeste li sami ili u društvu, ide li sve prema planu ili sve ide katastrofalno loše. On jednostavno savjetuje da se prepustite i idete u avanturu.

Čitajući ovaj putopis, nisam mogla, a da si ne postavim nekoliko pitanja (vezanih za sigurnost i zakonitost određenih radnji). Prvo, on je muško, stoga je logično bilo zaključiti da mu je kao muškarcu bilo lakše putovati nego kao ženi. Kao što i sam Perko kaže, nikad nisam još putovao kao cura, pa vam stvarno ne mogu dati savjete iz te perspektive. Drugo, on je imao puno domaćina koji su konzumirali određene supstance (marihuana, khm), s kojima se on dosta dobro snašao. Zanima me kakva bi bila situacija da je on odbio konzumirati marihuanu, da li bi se domaćini odnosili prema njemu na drukčiji način i da li bi doživio sve avanture koje je doživio.

Krenimo na izgled obje knjige. Prvoj knjizi moram zamjeriti što su sve slike na kraju, pa onda tek kad pročitaš knjigu, možeš vidjeti sve (barem sam ja to tako radila). Iako, listala sam ju i na početku, ali mi tada slike nisu ništa značile. Druga knjiga ima odlomak sa slikama nakon svakih osamdesetak stranica, pa možete vidjeti što je on to sve napisao i proživio na stranicama.

„Samo jedno, živite život.“

Nakon što sam pročitala knjigu, zamišljam ga kao zmiju (u pozitivnom smislu). Ostao mu je veliki dug, bio je student, ali je doslovce sve ostavio. Presvukao kožu i krenuo otpočetka. Krenuo je tražiti sebe. I još je sve to prikazao kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu. Nije loše, ha?

Nakon svega što sam pročitala i saznala o njemu, stvarno mu se divim. Krenuo je u avanturu života koja mu je postala posao u kojemu maksimalno uživa. Kreira putovanja na svoj jedinstven način, putuje onoliko koliko mu se putuje, sam odabire kojim će putem krenuti. On je krojač svoje sreće.

Iako nije imao skoro nijedno loše iskustvo, ne bih se odvažila na takav stil putovanja. Volim putovati, ali ne na takav način. Ja sam osoba koja bi najradije uhvatila vodiča za ruku kad putujem. Kad putujem preko agencije, ne volim biti zadnja u masi, ne volim biti u sredini. Ja uvijek gledam gdje je vodič. Kud on, tamo i ja. Ako putujem sa zborom, gledam da sam okružena svojim prijateljicama. Na putovanjima, uvijek nosim previše stvari, znam cijeli plan putovanja napamet i znam kako ću otprilike provesti ono fakultativno vrijeme. I to mi se sviđa. Mislim da je samo stvar u tome da otkrijete što volite. A ako želite napraviti nešto novo, napravite to. Ne biste vjerovali, ali čak postoji šansa da uspijete u tome što želite.

Iako on govori o putovanju autostopom i ne tipičnom načinu putovanja, mislim da je njegova glavna poruka zapravo da svi trebamo izaći iz svojih sigurnih okvira. Napraviti nešto što želimo, ali nismo baš sigurni hoće li to uspjeti i što će netko misliti o nama.

„Što bi učinio da si siguran da ćeš uspjeti u svom naumu, ma kakav on bio?“

Zato njegove knjige za početak. Jer ovo je moj početak i ne znam hoće li biti dobar ili loš, uspješan ili neuspješan, ali na kraju dana mogu reći da sam se potrudila i da sam napravila nešto što nije tipično za mene.

OCJENA:

Volite li čitati putopise? Koji vam je omiljeni?

Na stranici: https://tomislavperko.com/shop/ možete naručiti obje knjige koje su trenutno na sniženju!

Možete ga pratiti na Facebooku: https://www.facebook.com/tomislav.perko/

Ili na Instagramu: https://www.instagram.com/tomislav_perko/