„Nisu li krv i meso veliko razočaranje kada se moraju nadmetati s romantičnim legendama?“
AUTOR: Elizabeth Macneal
NAKLADNIK: Stilus
Dok sjedi pokraj sestre blizanke, oslikavajući porculan u trgovini lutaka u Regent Street-u, Iris Whittle mašta o nečem drugom, nečem gotovo zabranjenom za djevojke poput nje. Par novčića tu i tamo, omogućilo joj je kupovinu nekoliko papira i boje, u kojima je mogla uživati samo po noći, dok ju gazdarica i sestra nisu vidjele. Teško joj se bilo pomiriti sa sudbinom u kojoj će njezin talent ostati neiskorišten, vječito zavučen u okrilje tame. Savršeno je bila svjesna činjenice da je žena i da bi se jednog dana trebala udati, postajući živa lutka mužu. Međutim, član Prerafaelitskog bratstva, Louis Frost, naumio je naslikati sliku za koju mu treba model. Sudbina će htjeti da mu pozira upravo Iris. Iako savršeno svjesna činjenice da joj posao modela neće služiti na čast i da bi joj gotovo sigurno mogao upropastiti šansu za dobru udaju, Iris pristaje pod jednim uvjetom. Louis ju mora naučiti slikati. Mora joj dati odgovarajuću poduku kako bi ona jednog dana mogla izložiti svoje slike.
Trgovina rariteta Silasa Reeda, antiknih i novih zaista čovjeku nudi sve što mu padne na pamet, sve ono zaista antikno, ali i ono što nije za svačiji želudac. Silas sanja o izložbi svojih djela u Kristalnoj palači, no njegove kreacije nisu za svakoga, pogotovo ne za svjetske kritičare koji nemaju oko za njegovu vrstu umjetnosti. Svejedno, Silas ne odustaje od svog nauma, ali mu malenu distrakciju predstavlja Iris Whittle, kojoj želi pokazati svoje talente, a možda i nešto napraviti od nje. U svakom slučaju, nije ju spreman pustiti na miru. Nikada. Ni pod koju cijenu.
Iris je izvrsna heroina: talentirana, ambiciozna, svojeglava i odlučna uspjeti u svijetu kojem vladaju muškarci. Tvornica lutaka govori i o ograničenjima koja su postavljena ženama 19. stoljeću. S tolikim naglaskom na tjelesnoj ljepoti, Iris, koja ima deformiranu ključnu kost, i Rose, njezina sestra blizanka koja je obilježena ožiljcima zbog skoro fatalnog slučaja malih boginja, smatrane su oštećenom robom, s vrlo malim šansama za pronalazak muža. Kompleksna mješavina žestoke ljubavi i gorke ogorčenosti između sestara daje zaista zanimljiv aspekt pripovijesti. Jedina im je stvarna šansa za poboljšanje položaja brak; jer nikada kao žene ne bi zaradile dovoljno za stjecanje istinske neovisnosti. Iris je u tom smislu zaista hrabra; riskira odricanje obitelji, a društvo sramoti pozirajući za sliku (čin koji se u to vrijeme smatrao sličnim prostituciji). Ipak, unatoč svom talentu, Iris se mora pouzdati u odobravanje muškaraca, sve za suptilnu, iako dobru kritiku.
„Samoća je bič.“
Sad malo na umjetnost. Ako ste s umjetnošću na vi (kao i ja), onda će vam sigurno dobro doći objašnjenje o Društvu prerafaelita (u potpunosti preuzeto s Wikipedie): „Bratstvo prerafaelita, čiji su se najraniji radovi prepoznavali po tajanstvenim inicijalima PRB, bilo je udruženje slikara osnovano 1848. u Londonu. Njegovi glavni članovi bili su William Holman Hunt, John Everett Millais i Dante Gabriel Rossetti (Louis Frost izmišljen je za potrebe knjige – ovo vam je moja opaska). Kao grupa, Bratstvo je potrajalo tek nešto dulje od desetljeća, ali poticaj koji je dalo vodećoj viktorijanskoj umjetnosti, usmjerivši je novim smjerom, trajao je do ranih godina dvadesetoga stoljeća. Sve dok joj Bratstvo nije dalo svoje obilježje, britanska je umjetnost bila pod vrlo snažnim utjecajem Kraljevske akademije. Usprkos djelima poput Turnerovih i Constableovih, stil slikanja koji je podupirala Kraljevska akademija slijedio je stil starih majstora, s obilatom uporabom smeđe boje. Trojica mladih prerafaelita namjerno su postavila izazov ustaljenim umjetničkim gledištima. Slikali su izravno iz prirode, s objektivnom vjernošću i originalnim idejama, pokazujući sklonost prema onome što je bilo otvoreno i srdačno u umjetnosti iz prošlosti – posebno umjetnosti prije Rafaela.“
Netom prije čitanja Tvornice lutaka, pročitala sam Ti i nisam se mogla oteti sličnosti dvije knjige, iako se događaju različitom vremenskom periodu. Bez obzira na vremenski razmak, jedno je sasvim sigurno: ljudska opsesija ide do krajnjih granica, ne birajući sredstva ni način. Bitno je samo doći do žrtve, milom ili silom.
Tvornica lutaka ima svojih mana (koje bi možda ostale nezapažene da prije nisam čitala Ti), ali one su greške mladenačkog entuzijazma; greške mlade spisateljice koja je odjednom otkrila svoju moć i uživala je pokazati. U autorskoj bilješci koju su objavili njezini nakladnici, Elizabeth Macneal navodi kako je „apsolutno voljela istraživati i pisati ovaj roman i puniti ga svim onim što ju fascinira“.
Ipak, možda ćemo morati pričekati drugi ili čak treći roman prije nego što saznamo može li je sposobnost pisanja odnijeti izvan šarma, tako da se bavi važnim pitanjima, pišući nešto što čitatelja okupirati i u osjećajima i u mislima. Nemojmo se zavaravati, Tvornica lutaka držat će vas napetima cijelo vrijeme, ali u ovom slučaju možda bi bilo puno bolje da je autorica odlučila malo usporiti s radnjom i koncentrirati se na ono bitno. Macneal krasno piše opise, ali povremeno im ne daje dovoljnu širinu, gubeći lepršavost u radnji.
Koliko romana mora napisati pisac kako bi pogodio „u sridu“?
Grickajmo knjige zajedno!
Commentaires