Nikad me ne ostavljaj

AUTOR: Kazuo Ishiguro

NAKLADNIK: Leo Commerce

Postoji određeni način na koji ja pišem moje recenzije. Prvo otvorim Word i u njemu napišem sve citate koji su me se dojmili. Inače, te citate pišem u posebnu bilježnicu. Zatim, uzmem drugu bilježnicu, u kojoj švrljam i bilježim dok čitam i u koju, između ostalog, zapisujem brojeve stranica iz knjige. Ti brojevi stranica kasnije mi služe kako bi određeni ulomak mogla prepisati ovdje.

Za ovu knjigu nisam zapisala apsolutno nijedan citat u svoju bilježnicu. Bilježnica za švrljanje bila je puna bilježaka i puno stranica. Kad sam uzela ponovno knjigu u ruke i čitala stranice koje sam si zapisala, shvatila sam da ništa od toga ne mogu prepisati jer ću vam otkriti previše. Možda i neću, ali imajte na umu da je meni svaki detaljčić bitan. Ne bih vam htjela pokvariti zadovoljstvo čitanja slučajnim otkrivanjem nekih detalja.

Ovo nije prva knjiga Kazua Ishigura koju sam pročitala. Pročitala sam Pokopanog diva i Blijed pogled na bregove, tako da s njegovim pisanjem imam ponekog iskustva. Nikad me ne ostavljaj je preporučena za čitanje u čitateljskom klubu. Kada je netko rekao da ćemo čitati Kazua, pomislila sam da će to biti jedna od gore navedenih, ali je ispalo drugačije. Ne mogu vam opisati koliko mi je drago zbog toga!

Kathy, Tommy i Ruth znaju se od djetinjstva. Pohađali su školu Hailsham, gdje su bili zaštićeni od bilo kakvog utjecaja vanjskog svijeta. Njihovi profesori, skrbnici, neizmjerno su brižni prema njima i pružaju im apsolutnu i bezuvjetnu podršku u njihovu odrastanju. Posebice ih potiču u kreativnosti i stvaranju, jer najbolji radovi bivaju odabrani za slavnu Galeriju. Iako duboko u podsvijesti znaju razlog zbog kojeg su u školi, ipak ne razmišljaju previše o tome. Imaju li oni uopće pravog razloga za snove?

Kathy danas ima 31 godinu. Već je 12 godina njegovateljica. Svjesna je da može još samo dvije godine biti njegovateljica i da je jedna od rijetkih koji su toliko dugo u tom poslu. Vjerojatno nije otišla dalje jer je dobra u svom poslu. Nakon toliko godina bavljenja tim plemenitim poslom, ona napokon dopušta sjećanjima da u potpunosti prodru. Na svom putu ponovno pronalazi i Ruth i Tommyja, dok još nije prekasno.

Mogu li oni promijeniti tok sudbine?

Nisam imala neka očekivanja od knjige. Znala sam da će biti dobra jer su mi druge njegove knjige bile odlične, a i hej, čovjek je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Nema tu puno filozofije.

Međutim, knjiga me je uvukla u sebe brzinom munje. Valjda to mora biti tako. Neke te knjige jednostavno pronađu. A mene je ova pronašla u pravom trenutku.

Jednom, ako budem predavala na fakultetu, ovo će biti knjiga za seminar. Ovo će biti temelj. Znam da vam nisam otkrila previše, ali znate da sam magistra sestrinstva. A ova knjiga poteže toliki broj etičkih pitanja da vam ja to ne mogu opisati. Držite mi fige, jer trenutno mi je fokus postati profesor na fakultetu samo kako bi studentima mogla dati ovo blago u ruke!

Kao što znate (ako i ne znate, sad ćete saznati), Mitopeja je izdala Pokopanog diva i Blijed pogled na bregove u svojim luksuznim izdanjima, pa se nadam da nećemo dugo čekati na ovo luksuzno izdanje. Jer ova knjiga zaslužuje biti sva u zlatu. I treba biti mekana na dodir. Ova knjiga zaslužuje biti omotana najljepšim materijalima svijeta!

Moja najdraža knjiga na svijetu je Sjena vjetra, koja mi je otkrila toliko novih svjetova i lepezu novih emocija. Nikad me ne ostavljaj je tu, odmah ispod. Imam knjige koje me oduševe i koje zauzmu mjesto u mom srcu, ali listu s najdražim knjigama mijenjam jako teško. Promijenila se kada su mi u život uletjele dvije knjige: Superjunakinje i Druga strana slutnje. Kad su na listu ušle dvije knjige, pomislila sam da će to biti to barem nekoliko godina. Prevarila sam se.

Nakon što sam pročitala knjigu, htjela sam odmah napisati recenziju. Recenzija bi se sastojala od dvije rečenice: Obavezno pročitajte ovu knjigu. Vrijedi, vjerujte mi na riječ. Srećom, nisam se odlučila na tu verziju. Nažalost, nisam sigurna da ću ikad ikome moći objasniti koliki je dojam knjiga ostavila na mene i koliko me je očarala!

Možemo poznavati samo svoj život i samo mi iskreno možemo vjerovati da je naš život stvaran i da samo mi upravljamo njime u potpunosti.

Želim samo reći kako nam je život dan, takav kakav je. Možda je mogao biti bolji i jednostavniji, ali realno, mogao je biti i puno gori. Kakav god da je, naš je. Na nama je da ga čuvamo i da mu se veselimo. Da se radujemo što smo se rodili takvi kakvi jesmo. Da cijenimo naš život i da volimo.

Moje pitanje za vas je (a i za moje buduće studente, nadajmo se): koliko ste spremi ići da bi sačuvali vaše zdravlje? Što biste sve prihvatili kako bi vi ostali još malo duže na zemlji? Trebamo li se pomiriti s činjenicom da je došao kraj? Jesmo li svjesni naše smrtnosti? Ako nam nije dana mogućnost biranja hoćemo li se roditi, imamo li pravo reći kada ćemo umrijeti? Da nije riječ o novcu i da imate dostupnu tehnologiju, koliko biste daleko otišli u čuvanju zdravlja, organa i organizma? Gdje je granica?

Grickajmo knjige zajedno!