AUTOR: Kazuo Ishiguro
NAKLADNIK: Mitopeja
S obzirom na moju ljubav prema nakladničkoj kući Mitopeja, čovjek bi očekivao kako ću pročitati sve knjige iz njihove naklade u roku odmah! Međutim, to naravno nije slučaj. Pokušala bi vam dati neku ispriku, ali se ne mogu sjetiti.
Sve što znam je da sam mjesec nakon što sam pročitala deset knjiga, za idući sam si zadala isto toliko. Na toj su hrpi bili Pokopani div i Medvjed i slavuj. Taj sam mjesec čitala knjige od najmanje do najveće. Pretpostavljate, Mitopejine su knjige bile najveće, pa ih taj mjesec nisam stigla pročitati.
Onda je nekako u svemu tome došla moja selidba, pa su i one krenule sa mnom. S obzirom na njihov luksuzan dizajn, zaslužile su posebno mjesto u stanu, tako da ih svi mogu vidjeti. A kako su završile na posebnom mjestu, nisam ih ni dotakla, jer nisu bile na hrpi s drugim knjigama.
Kako je Instagram na svojim instastorijima uveo opciju postavljanja pitanja, tako sam dobila pitanje od gospodina Severa kada ću čitati Mitopejine knjige, pa sam si odmah uzela Pokopanog diva. Rekla sam mu da Medvjeda i slavuja neću dok ne dođu ostali nastavci, ali mi je rekao da stižu puno brže nego što sam ja očekivala, tako da Medvjeda i slavuja čitam idući mjesec.
Na prvu sam se knjige uplašila, jer sam se u nju prvo zaljubila izgledom. Gledala sam ju i jako sam ju voljela držati u rukama. Kad sam ju krenula čitati, bilo me je strah da mi se neće svidjeti. Bilo me je strah da sam napisala cijeli blog post o nakladničkoj kući u kojoj ih hvalim na sva zvona, a da sam ih pohvalila ni za što. Tek kad sam uzela knjigu u ruke mi je palo na pamet kako taj blog post nisam trebala objaviti prije nego što sam pročitala knjige.
Još nešto, gospodin (tehnički sir) Kazuo Ishiguro dobio je Nobelovu nagradu za književnost. U obrazloženju Nobelove nagrade koju je dobio 2017. stoji kako je "u romanima goleme emotivne snage razotkrio ponor što se krije ispod naše iluzije povezanosti sa svijetom". Još jedan dodatan motiv za strah. Što ako ja knjigu uopće ne shvatim?!
Prvo moram pohvaliti prijevod knjige. Kako mogu pohvaliti prijevod knjige, ako nisam čitala original? Kvalitetno pitanje, zaista. Nisam čitala original, ne planiram, čitala sam samo hrvatski prijevod i moram reći kako je divno napravljen. Izrazi su na hrvatskom jeziku odlični i prijevod mi je napravljen tako da sam se osjećala kao da sam i ja tamo i da koristim neke zastarjele riječi. Znam, to je i poanta cijelog prijevoda, ali sigurna sam da znate na što mislim. Neke su knjige prevedene automatizmom, riječ po riječ, rečenicu po rečenicu, gdje se ne vodi računa o tome kako riječ i rečenica zvuče u odnosu na cjelinu. Ovdje se riječi jednostavno nižu jedna na drugu, jednostavno sve paše u jednu divnu cjelinu.
Pokopani je div pisan dugih deset godina, puno duže nego što je Kazuo očekivao. Rekao je kako mu je žena rekla da mu rukopis ne valja, da ne može tako nastaviti, te da ako misli pisati tu knjigu, da mora krenuti ispočetka. Također, rekao je kako je on bio zadovoljan s onime što je do tada napisao. Kako je žena uvijek u pravu, naravno da je počeo pisati od samoga početka.
Njegova je inspiracija bila pripovijest o Sir Gawainu i Zelenom vitezu, koji pričaju o legendi kralja Arthura. Htio je pisati o kolektivnoj memoriji i načinu na koji se moderan svijet suočava s traumatičnim događajima – zaboravljanjem. Nije htio staviti radnju u današnje okruženje jer bi bilo previše realistično i doslovno bi se interpretiralo. Odlučio se za Englesku, jer u se u to doba, kako kaže Ishiguro, nije znalo što se tamo zapravo događalo. Tako je Ishiguro upotpunio praznine svojim Pokopanim divom.
Nakon što je umro kralj Arthur, Briti i Sasi žive u miru. Bračni par Brita, Axl i Beatrice žive u selu, kada se jedan dan odlučuju spremiti na put i posjetiti svog sina koji živi u susjednom selu. Zapravo, nisu sigurni gdje on točno živi, zašto je otišao. Nisu više ni sigurni kako on izgleda.
„Ako nešto nije u Božjem umu, koja li je vjerojatnost da se zadrži u umovima smrtnika?“
Postali su svjesni da zaboravljaju. Zaboravljaju važne stvari. Stvari koje se ne zaboravljaju. Primijetili su i da nisu jedini. Svi se nalaze u nekom svijetu izmaglice, svijetu koji gdje se više nitko ničega ne sjeća. "Čudnovato je kako svijet zaboravlja ljude i događaje što se zbiše koliko jučer i prekjučer. Kao da je sve nas snašla neka bolest".
Njima se na putu pridružuju dječak Edwin, te Sas, hrabri ratnik Wistan, s kojima zajedno putuju i udaljuju se od primarnog cilja, kako bi otkrili zašto zaboravljaju. Kako bi se sjetili. Osim toga, na put im se pridružuje i nećak kralja Arthura, Gawain, koji ima svoju zadaću, iako je kralj Arthur umro.
Što uopće znači kad svi zaboravljamo kolektivno? Kad se nitko više ne može sjetiti ničega? Zar je zaista najlakše zaboraviti? Za zajednicu, selo, pokrajinu, državu, narod? Možda zaista je. Jer ako svi zaboravimo, tada svi možemo i oprostiti. Ako ne zaboravimo, nećemo svi oprostiti.
„Kako se može gajiti tako duboka mržnja prema još nepočinjenim djelima?“
Ako smo kolektivno zaboravili, znači da smo i zaboravili i naše uspomene, naš osobni proživljeni život. Zaboravili smo sve ono ružno, svaki loš događaj. Zaboravili smo i lijepe događaje. Ako smo zaboravili ono loše, živimo u uvjerenju da su nam život oblikovala samo lijepa sjećanja i ukoliko se svega jednom i sjetimo, možda više nećemo moći pogledati sebi u oči zbog vlastitih postupaka.
„Kad više nema vremena za spašavanje, i dalje ima dovoljno vremena za osvećivanje.“
Nekad bi zaista bilo lakše da zaboravimo. Tako je lakše. Zaista. Ali nas oblikuje sve dobro i sve ono loše. Moramo se suočiti i s onim dobrim i s onim lošim, jer zaborav u konačnici možda i ne donosi bolju i mirniju budućnost.
Sjećate se mog straha kojeg sam napisala? Knjiga mi je bila teška i u nekim sam trenutcima željela samo gledati knjigu i držati ju u ruci, jer mi je to bilo jednostavnije od čitanja. Knjiga je divna i zaista je vrijedna čitanja, ali moram priznati da bi trebala knjigu pročitati barem još jednom. Postoji puno stvari nad kojima se trebam zaustaviti i dobro promisliti o njima.
Pokopani div je knjiga koja je lijepa oku koliko i moždanim vijugama. Knjiga koju ćete ponosno staviti na policu i pokazivati svima, knjiga koju ćete preporučiti svima koje vidite i djelo koje će vas natjerati da jako dobro promislite!
Koja je vas knjiga potaknula na razmišljanje?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments