„The Road goes ever on and on
Down from the door where it began.
Now far ahead the Road has gone,
And I must follow, if I can,
Pursuing it with eager feet,
Until it joins some larger way
Where many paths and errands meet.
And whither then? I cannot say.“
AUTOR: J.R.R.Tolkien
Nema osobe koja nije čula za Gospodare prstenova. Postoje stvari koje su užasno popularne, ali ovo je kultno. No, ja nikad nisam pogledala film ni pročitala knjige. Prvo sam čula za film. Prvi dio filma izašao je 2001. godine, kada sam ja bila drugi razred osnovne škole. Film sam gledala pokraj mame i umrla sam od straha. Nisam ga pogledala cijelog jer ga nisam više mogla gledati. Kako sam ja odrastala, film se obvezno gledao, pričalo se o knjigama, a mene je to sve nekako odbijalo zbog prvotnog dojma.
„Short cuts make delays.“
Krajem osnovne škole počela sam intenzivnije čitati, ali samo preko ljeta. Cijeli prvi srednje sam čekala kraj školske godine da mogu pohrliti u knjižnicu i početi čitati. Na popisu mi se po prvi put našao i Gospodar prstenova. Bez obzira na popis, uporno sam ga izbjegavala. Čula sam da je težak, pa sam si stalno govorila kako ću ga čitati kad uhvatim dovoljno vremena i koncentracije. Filmove naravno nisam pogledala.
I tako je vrijeme prolazilo, sve dok nije došao Reading Challenge. Na njemu sam si zadala da će Gospodar prstenova biti trilogija koju ću pročitati. Kako sam napredovala s popisom, nekako sam uvijek Gospodare uvijek izbjegavala. I onda je došao 50 surprise book scratch off na kojem sam dobila Gospodare. Više nije bilo povratka.
„The wide world is all about you: you can fence yourselves in, but you cannot forever fence it out.“
Ono što me je još više uplašilo bila je činjenica da posjedujem knjige na engleskom jeziku. Nije imalo smisla da uzimam knjigu iz knjižnice jer ju nema gdje za kupiti, a knjigu na engleskom sigurno nisam kupila da samo stoji na polici. Ne moram vam opisati koliko sam bila nesretna što sam kupila baš tu knjigu za „poboljšanje“ mog engleskog jezika.
Nisam sigurna ima li uopće smisla pisati radnju knjige, kad zaista vjerujem da je poznata apsolutno svima. Ja sam se sklanjala od filmova i knjiga ko` vrag od tamjana, a svejedno znam cijelu radnju.
„All we have to decide is what to do with the time that is given us.“
Napisat ću vam neke osnovne stvari, čisto reda radi. Gospodin Bilbo Baggins na svoj 111. rođendan izvodi naoko jedan magičan trik. Dok je na slavlju držao govor, odjednom je nestao. Samo je njegov nećak Frodo znao gdje je Bilbo krenuo. Kao i njegov drag prijatelj Gandalf. Nije bila riječ o nikakvom triku, Bilbo je samo stavio prsten na ruku. Prsten koji je davno dobio.
„Three Rings for the Elven-kings under the sky,
Seven for the Dwarf-lords in their hall of stone,
Nine for Mortal Men doomed to die,
One for the Dark Lord on his dark throne
In the Land of Mordor where the Shadows lie.
One Ring to rule them all, One Ring to find them,
One Ring to bring them all and in the darkness bind them
In the Land of Mordor where Shadows lie.“
Bilbo je odlučio otići na putovanje i sve je ostavio Frodu, uključujući i prsten. Zadužio je Gandalfa da brine o Frodu i otišao je, a Frodo je ostao sam. 17 je godina Frodo čuvao prsten, kad je Gandalf došao i rekao mu pravu istinu koju je naslućivao godinama. „It is far more powerful than I ever dared to think at first, so powerful that in the end it would utterly overcome anyone of mortal race who possessed it. It would possess him.“
S obzirom da njegovo mjesto, Shire, više nije sigurno, Frodo odlučuje otići u pratnji Sama, Merryja i Pippina. Iako su poduzeli sve mjere opreza, Prstenove utvare su im sve bliže i bliže, a Gandalfa nema. Ipak, Frodo pokazuje iznimnu hrabrost. „I will take the Ring, though I do not know the way.“
„Many that live deserves death. And some that die deserve life. Can you give it to them? Then do not be too eager to deal out death in judgement. For even the very wise cannot see all ends.“
Znala sam što mogu očekivati od knjige, ali sam se iznenadila. Knjiga je polagana, puna opisa (koji su mi za divno čudo bili razumljivi) i čarobna. Nemam druge riječi za opisati Prstenovu družinu.
Radnja se jednostavno prati, nema nekih peripetija i zavrzlama koje se nikada neće otpetljati (ljuta sam na kraj serije Igre prijestolja, pa zato ovo pišem). Likovi su prekrasno razrađeni i bio je užitak upoznavati ih.
„Not all those who wander are lost.“
Žestoki sud čitateljskog kluba i nije bio tako žestok. Kao što je bio slučaj s Dinom, Gospodare prstenova smo ocijenili s ocjeno 4,6! Zanimljivo je kako obje knjige ne pripadaju žanrovima koje inače čitamo (ili na koje se teško odlučujemo) i onda (skoro) sve odreda damo jako visoke ocjene. Možda je to zato što se ne razumijemo toliko u žanr ili zato što biramo zaista vrhunske naslove koji ostavljaju malo prostora za negodovanje. Uz hvalospjeve, raspravljali smo u zanimljivim paralelama sa kršćanstvom i Biblijom, ali i sa Drugim svjetskim ratom.
Kako je Tolkien stvorio zanimljivi svijet s mnoštvom likova, na kraju smo se i igrale, jer zašto ne? Svaka od nas na čelu je imala zalijepljen jedan lik iz Gospodara prstenova i pogađale smo koga smo dobile. Ja sam bila Frodo! J Kako onda odoljeti knjizi?
Kako je vaše iskustvo s Gospodarom prstenova?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments