Kradljivica riječi

„Moraš činiti dobro ljudima čak i kad ti samoj nije dobro, čak i kad cijelom svijetu oko tebe nije dobro.“

AUTOR: Abi Dare

NAKLADNIK: Petrine knjige

Nigerija se, usprkos svom bogatstvu prirodnim resursima, uhvatila u koštac s sveopćim siromaštvom, stvarajući izazovno okruženje za mnoge svoje građane. Ekonomske razlike, nezaposlenost i neadekvatan pristup obrazovanju i zdravstvenoj skrbi doprinose raširenosti siromaštva, osobito u ruralnim područjima.

Jedna duboko zabrinjavajuća posljedica ovog siromaštva je pitanje trgovine ljudima, uključujući prodaju djevojčica. Ranjive populacije, koje često žive u siromašnim uvjetima, postaju mete trgovaca ljudima koji iskorištavaju njihove okolnosti za financijsku dobit. Djevojke su namamljene obećanjima o boljim mogućnostima, poput zaposlenja ili obrazovanja, samo da bi se našle u situacijama prisilnog rada ili seksualne trgovine.

Korijeni ovih problema su složeni i međusobno povezani. Ograničeni pristup kvalitetnom obrazovanju čini pojedince, osobito mlade djevojke, podložnijim trgovini jer se obećanje obrazovanja ili zaposlenja koristi za iskorištavanje njihove nade u svjetliju budućnost. Rodna nejednakost dodatno pogoršava ranjivost djevojčica, a diskriminatorne kulturne prakse i društvene norme pridonose njihovoj marginalizaciji.

„Nije li tužno da u ovom našem dijelu svijeta postignuća žene mogu tako lako biti svedena na ništavilo ako nije udana?“

Smještena u pozadinu suvremene Nigerije, knjiga prati putovanje Adunni, mlade djevojke nepokolebljivog duha i glasa koji se ne da ušutkati. „Adunni, tražiš velike nevolje.“ U živahnoj tapiseriji Adunni se pojavljuje kao živahna protagonistica koja čezne za obrazovanjem i autonomijom. „Šta više moreš htijet od ovog života ako imaš dobra muža?“ Represivni aranžman koji je orkestrirao njezin otac, Morufu, simbolizira restriktivne patrijarhalne norme koje ona nastoji prevladati. „Čini sunjom kako hoćeš. Koristi je dok ne bude beskorisna! Nikad više ne prenoćila u očevu domu!“

Iako uspijeva pobjeći iz dogovorenog braka, Adunni samo može pronaći posao kućne pomoćnice u domaćinstvu koji na poslugu gleda kao na robove. Matrijarh kućanstva, Velike Mame, utjelovljuje društvene razlike i izrabljivanje svojstveno dinamici poslodavac-sluga. Međutim, susjeda Tia, neočekivana saveznica, izaziva norme i postaje ključna figura u Adunninoj potrazi za pravdom i obrazovanjem. „Želim više odsamoga glasa, želim grmući glas. Želim ući u prostoriju i hoću da me ljudi čuju i prije nego otvorim usta da bi progovorila. Želim živjeti u ovom životu i pomoći mnogim ljudima pa da, kad ostarim u umrem, i dalje živim kroz ljude kojima sam pomogla.“

Sama Adunni je izvanredan i nezaboravan lik. Njezin nesalomljivi duh i odlučnost da prkosi izgledima čine je svjetionikom snage. Dok plovi svijetom koji je nastoji ušutkati, Adunniin "glasan glas" postaje metafora za otpornost ljudskog duha i težnju za pravdom.

„Učenje ne zna dob i godine.“

Kradljivica riječi je trijumf pripovijedanja koji odjekuje dugo nakon što se okrene posljednja stranica. Prvijenac Abi Daré dokaz je snage ljudskog duha i transformativne moći obrazovanja.

Stil pisanja je majstorski spoj živopisnih opisa, osebujnog glasa i dubokog istraživanja društvenih pitanja. Kroz svoju lirsku prozu, Daré slika bogatu tapiseriju nigerijskog krajolika, oživljavajući ruralna sela i imućna kućanstva u kojima se priča odvija. Daré vješto uključuje kolokvijalne izraze i jedinstvenu sintaksu u Adunninu pripovijest, povećavajući autentičnost njezina lika.

Razvoj karaktera je značajna snaga. Adunni posebno prolazi kroz značajnu transformaciju, a autorica vješto prati evoluciju njezina načina razmišljanja i otpornosti kroz narativ. Njeno korištenje slomljenog engleskog dirljiv je i namjeran aspekt narativnog stila. Njezin pokvareni engleski nije mana, već pravi prikaz jezičnih obrazaca koji prevladavaju u njezinoj okolini. Adunniin slomljeni engleski služi kao suptilan komentar na obrazovne i društvene izazove s kojima se njezin lik suočava. Ograničenja u njezinom znanju jezika postaju simbol širih prepreka s kojima se susreće u društvu koje ograničava njezinu sposobnost da se u potpunosti izrazi. Kako se pripovijest razvija, njezino jezično putovanje postaje snažan simbol osnaživanja. Njezino sve bolje vladanje engleskim jezikom usklađeno je s njezinim pristupom obrazovanju, odražavajući transformativni učinak učenja na njezin osjećaj slobode izbora. Evolucija njezinih jezičnih vještina postaje metafora za njezin rast, otpornost i sposobnost snalaženja u svijetu koji ju je u početku nastojao ušutkati.

„Ponekad i najjači ljudi mogu podleći slabosti.“

Dakle, ukupna ocjena je 4,37 - kako bi neke rekle, nasprem svega (lošeg) što čitamo, ovo uopće nije tako loše! Zaključile smo kako je prijevod totalno kriv (engleski je Girl with Louding Voice, što puno bolje odgovara knjizi), kao i opis na samoj poleđini, koji daje naslutiti kako je Adunni doslovce morala nešto krasti, dok su joj knjige stajale slobodno. Dobro, ne baš skroz slobodno, ali nije morala ništa od nikoga krasti.

Generalno nam se svidio stil pisanja koji opisuje Adunni kao osobu koja ne zna engleski, te ga kroz roman postupno usavršava i savladava.

Dotakli smo se muško-ženskih odnosa, kao i odnosa prema djeci. Teško nam je bilo pojmiti kako se radnja odvija u 2014. godini (21. stoljeću!!!) i da se na takve načine trguje maloljetnom djecom, prodaje ih se za stanarinu i gleda ih se isključivo kao na teret. Brakovi koji se temelje na silovanju, nepoštivanju, strahu nas je duboko potreslo. I onda se čudom čudimo što radimo mi u "naprednom" svijetu i kojom brzinom galopiramo "naprijed" dok još imamo ovakve situacije koje, još uvijek na sreću, imamo prilike samo pročitati.

Kako vidimo puno radnika iz Nepala i Indije, povukle smo paralelu s Adunni, koja je bila besprijekoran radnik, radeći za ništa, dok i mi uvozimo strane radnike i sretni smo što smo im možemo dati samo minimalac i oni će još biti zahvalni na tome. Uz to smo se dotakle i zlostavljanja Velike Mame koja je i sama počela tamo gdje i Adunni, ali je svejedno nastavljala zlostavljati sve oko sebe.

Sigurna sam da se pitate zašto je onda ocjena "samo" 4,37 ako je svima sve super i nema nijedne negativne stvari?

Očigledno je da smo pomaknute - nedostaje nam patnje :P Ako se sjećate Bakhite, onaj prvi dio gdje je ona u ropstvu nam je puno bolji od onoga gdje je ona slobodna 😂 Otprilike je tako bilo i u ovom slučaju. Nedostajalo nam je "ono nešto" da bi knjiga bila čista petica!

Koje riječi vrijede kupnje?

Grickajmo knjige zajedno!