Istina

„Koliko je zapravo loš pogrešan potez, ako je i napravljen s dobrom namjerom?“

AUTOR: Mana Pass

Nakon Želje, vrijeme je za nastavak odličnog ženskog dvojca Mane Pass. Protekla je godina dana, a ja nisam objavila recenziju Istine. Zašto? Imam problem s nastavcima, pogotovo kad ih moram čekati, pa onda odugovlačim s njima kako bi vrijeme između njih proteklo u što manjoj agoniji. Zato nisam uhvatila Istinu odmah po izlasku iz tiska.

Ako ćemo razgovarati o Istini, moramo se malo podsjetiti radnje iz Želje: Želja, prva u nizu od pet knjiga, prati Noru koja se sastaje sa prijateljicama iz srednje škole u Kutini. Nakon 10 godina se sastaju i ona im prepričava sve što joj se dogodilo u proteklom desetljeću. Nora se sastala sa svoje četiri prijateljice: Dajanom, Sofijom, Veronikom i Emom. Svaka od prijateljica će dobiti svoju knjigu, smještenu u različitim dijelovima Hrvatske (ovo sam kopirala iz svoje recenzije, moram li stavljati navodnike?).

„Nije sramota ne razumjeti, sramota je ne potruditi se razumjeti.“

Trebalo je toliko toga nadoknaditi! Nakon što je Nora rekla sve što je imala za reći, svjetla reflektora okrenula su se ka Emi. Ema je oduvijek znala što želi u životu i vidjela je jasan pravac kojim će kročiti. Politika je bila njen život, pa je tako otišla u Zagreb na Fakultet političkih znanosti, gdje je malo je reći briljirala. Bez dlake na jeziku, uvijek je otvoreno izražavala svoje mišljenje i nije se libila uhvatiti nijednog projekta ako je znala da će joj donijeti novo znanje i napredak. U slobodno je vrijeme vodila blog Politika kao propušten poziv, koji nije bio samo jedan u moru blogova, nego se zaista čitao, pa i od strane profesora! „…ona zna ovu igru igrati bolje od drugih.“

Njezino zalaganje, trud i rad morali su kad – tad zamijetiti i oni koji se politikom zaista i bave. Tako je Ema upoznala Marka, osnivača stranke koji je imao stavove identične njenima i htio je promijeniti političku scenu Hrvatske iz temelja. Krenuli su polako, ali sigurnim korakom, osvajajući glasove birača. Sve što su obećali, mogli su zaista ispuniti, a mogućnosti su zaista bile ogromne, čak i u zemlji dugova poput Hrvatske. Međutim, promjene ne dolaze tako lako, pogotovo kad na vratima stoje veliki igrači. „Lijepo zvuči biti pošten i moralan. Ali u praksi vidimo da je malo drugačije.“ Čime će Ema platiti kada istina postane preskupa?

Politika je kurva, najblaže rečeno, a Nataša i Marina su se njom hrabro uhvatile u koštac. Svi imamo predodžbu kako funkcionira država i koliko smo se puta opekli u njezinoj birokraciji, koja je postala sama sebi svrha. Znamo nekoga tko je dobio posao jer je imao odgovarajuću člansku iskaznicu, tko se rukovao s pravim ljudima, pojavljivao na pravim mjestima i tako si osigurao siguran i lagodan život. Oni „čudaci“ koji su dobili poslove regularnim postupkom samo su iznimka koja potvrđuje pravilo. Čemu onda pisati o tome, pogotovo iz ženske perspektive?

„Kad muškarac ustane govoriti, ljudi ga obično prvo slušaju pa tek onda gledaju. Kod žena je drugačije. Njih prvo pogledaju, pa ako im se svidi to što vide, tek onda slušaju.“

Marina i Nataša još su jednom pokazale kako se ne boje pisati o stvarnoj situaciji u Hrvatskoj, o stvarnim ljudima i događajima koji su sigurno okrznuli nekoga od nas. Uvođenje politike u retke knjige zaista je hvalevrijedan i zanimljiv potez! Odlično su se pripremile i pokrile sve aspekte, od samog početka političkog djelovanja. Bio je užitak čitati i istovremeno učiti o političkim strukturama.

U Istini sam u potpunosti osjećala ono što je Nora pričala, jer sam i sama proživjela agoniju nazvanu stručno osposobljavanje. Čekala sam stručno osposobljavanje godinu dana, bez svjetla na kraju tunela i osjećala sam sve ono što je Nora osjećala. Nisam se morala uživljavati u lik, jer sam ja taj lik prije nekoliko godina i sama bila. S Emom mi je možda bilo još i lakše: ambiciozna, uporna, motivirana, ne staje, zna gdje ide, zna što želi i u većini slučajeva zna kako to dobiti. Hvalite me usta moja, ali Ema i ja smo dvije iste osobe s različitih strana ogledala. Obožavala sam ju, čitajući retke, opet se ne osjećajući kao lik, jer je Ema predstavljala sve ono što ja jesam. Nisam se nikada bavila politikom, ali obrasce Emina funkcioniranja živim svaki dan. Ema me nije mogla razočarati, čak i kad je posrnula i dotakla samo dno. Tamo sam i ja bila, ponašajući se identično kao ona, ponekad slijepo vjerujući da cilj opravdava sredstva. Kad je tolika želja i volja u pitanju, ponekad se vid jednostavno zamagli i ne vidiš ništa osim sebe u najboljem izdanju. Problem je što te u tom trenutku svi drugi vide u najgorem.

Život. Žanr kojem pripadaju Želja i Istina. Tako običan, tako jednostavan, u isto vrijeme ispunjen srećom, ali i boli. Svi u sebi nosimo dijelove Želje i Istine, a vjerojatno ćemo nositi i djeliće svakog nastavka.

„Nikad ne možeš previše raditi na sebi.“

Jeste li se već susreli s djelima Nataše i Marine?

Grickajmo knjige zajedno!