AUTOR: Kristina Gavran
NAKLADNIK: Disput
Dugo nismo pričali o naslovnicama. Da se mene pitalo, knjigu ne bih dugo odabrala za čitanje jer me je njena naslovnica neopisivo odbijala, čak i živcirala. Izgledala mi je staromodno i hrapavo. Hrapavo? Čudan izbor riječi, za ne? Pa, ne volim hrapave knjige. Ne volim ni dirati brašno. Zašto? Ne znam. Jednostavno ne volim.
No, spremala sam se u grad i nisam imala u ruksaku nijednu knjigu, pa sam rekla mužu (nisam se još naviknula na to) da mi izabere nešto dok se ja ne spremim. Bila sam vidno razočarana njegovim izborom. Da se nisam žurila na bus, vjerojatno bi izabrala nešto drugo. Da, toliko ne volim hrapave knjige (mislim volim knjige s teksturom, samo mi je ova posebno smetala. Nabavite si Gitaru od palisandra, pa ćete točno moći vidjeti i osjetiti na što točno mislim).
Čitajući sadržaj na poleđini knjige, podsjetila me na kombinaciju Superjunakinja i Druge strane slutnje. S obzirom da su mi te dvije knjige zauzele zaista posebno mjesto u srcu, nisam očekivala da će me Gitara od palisandra posebno oboriti s nogu.
Zanima me samo jedno. Osjećate li se hrabro? Osjećate li se snažno?
Odgovor mora biti da. Jednostavno mora. Da, hrabra si. Da, snažna si. Neopisivo hrabra. Neopisivo snažna.
Zato vam treba ova knjiga.
Pet žena. Svaka različita, sa različitim razumijevanjem i pogledima na svijet.
Generacijski, duhovno i svjetovno različite.
Što im je zajedničko?
Sve su one imale očekivanja od života, a svaku je život pomeo na njima nepojmljiv način. Trenutak nepažnje, želja, slabost, bol, ljubav.
Asha. Velika ratnica. Nikad u životu nije mirovala. Pripadala je plemenu nomada koje je putovalo ovisno o potrebama ljudi, smještajući se tamo gdje će naći dovoljno hrane i vode. Zatim će nastaviti dalje. „Svaki čovjek ima svoju sjemenku. Nosi je sa sobom od rođenja do smrti.“
Ruža. Majka. Njezina je kuća na kraju sela, tik do šume u koju smiju ući samo dvanaestorica odabranih kako bi posjekli drva za stanovnike. Sa petoro djece i šestim na putu, Ruža ne može dočekati da se Relja vrati iz šume i da zajedno prebrode zimu.
Sirotica. Bjegunka. Tako je silno željela vidjeti grad, biti kao i ostali. Svi su vidjeli kako je ona različita od njih, samo ju je Albert poveo za ruku i pružio joj krov nad glavom. Ona je čistila njegovu kuću, a on je izrađivao gitare i pomno birao kome će ih prodati. „Samo dugo, pomno birano i sušeno drvo smije se upotrijebiti za izradu gitara.“
Gabrijela. Muza. Ona jednostavno ima „ono nešto“. Sama njezina pojava inspirira Franka u skladanju. Da nije bilo nje, alkohol bi ga uzeo, a on ne bi više napisao nijednu notu u životu.
Petra. Umjetnica. Njezin život sastoji se od organizacije. Zna što će doručkovati, koliko će vježbati, kada će ručati, kada ići na probe. Dan je isplaniran u sekundi. Njezina gitara za nju je sve. „Smije li čovjek svirati ako u sebi osjeća ljutnju?“
„Ne može se živjeti drugačije od drugih ljudi. Kad – tad ti se obije o glavu.“
Svaka je od njih tako različita i tako suprotna. One nemaju ništa zajedničkog izvana. Iznutra, povezuje ih snaga i hrabrost.
Život ih je konstantno testirao, a one su se mogle predati ili uzeti životu u svoje ruke. I uzele su ga, iako su se konopci duboko urezivali u njihove ruke. Uzimale su sve što im je život dao i snalazile se s tim kako su znale. Sve šti su napravile, napravile su same, stavljajući probleme na leđa i hrabro kročeći s njima kroz život.
Kristina Gavran piše s takvom profinjenošću i lakoćom, tako da ćete kroz knjigu osjetiti kako riječima sklada divnu kompoziciju. Njezina je knjiga delikatna glazba koja grije dušu i tijelo. Njezina je Gitara od palisandra djelo koje na svojim žicama proizvodi riječi, a čitanjem stvara glazbu. „Sam okus riječi bio je divan: pucketav dodir usana, udarac jezikom po unutrašnjoj strani prednjih zuba, piskutav zrak između zuba, izdah, milovanje nepca jezikom koji zatim sklizne naprijed prema zubima i posljednji put čvrsto udari puštajući „r“ da stvara valove na uzbibanom zraku.“
Nisam mislila da ću ovo reći, ali ovo je najbolja knjiga koju sam pročitala ove godine. I voljela bih reći da sam ja pronašla ovu knjigu, ali ona je pronašla mene. Došla je u pravo vrijeme, podsjećajući me na moj potencijal i snagu.
Zato mi je bitno da ste na gore postavljena pitanja odgovorili sa da. Ne da se tapšamo po ramenu i govorimo si kako smo snažne žene, već da dopustimo sebi spoznaju da smo napravljene od krvi i mesa, da imamo svoje mane, ali da imamo i svoje vrline.
Bitno je da ste odgovorile sa da, jer znamo u kakvom se svijetu nalazimo. Znamo da se moramo boriti za jednakost, znamo da se moramo dokazati, da se moramo izboriti, biti glasne. Međutim, prvo se moramo dokazati sebi. Prvo moramo staviti sebe na prvo mjesto i zauzeti stav.
Zato hrabrost. Zato snaga.
Koja vam je najbolja knjige ove godine?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments