Emma

„Kad se čovjek osrednjih sposobnosti svojski trudi, imat će prednost pred onim tko je sposobniji a nepouzdaniji.“

AUTOR: Jane Austen

NAKLADNIK: Mozaik

Mi, suvremeni, moderni ljudi, volimo o sebi misliti kako smo uvijek jako pametni, kako uvijek znamo što je zaista istina, a što notorna laž. Uživamo u mišljenju kako znamo najbolje razgovarati, djelovati i razmišljati. Ranije generacije volimo promatrati kao staromodne, ne toliko obrazovane kao što smo mi, niti svjesne života na način na koji smo to mi. Naposljetku, nisu imali prednosti znanstvenih otkrića, niti su imali pristupa knjigama za samopomoć, niti su ikada bili na terapiji, niti su ikada nosili udobnu odjeću. Rane 1800-te u Engleskoj obilježene su velikom razinom poštovanja prema suzdržanosti i rezervi. Danas ćemo mi, suvremeni, moderni ljudi – s našim uzvišenim stavovima o potpunom prepuštanju i našom sklonošću pretjeranom dijeljenju – vjerojatno te ljude okarakterizirati potisnutima. No, ostavimo po strani predrasude (iako ih ne bismo ostavili da danas raspravljamo o Ponosu i predrasudama) i presude. Recimo da je to bio drugačiji kulturni milje s različitim načinima izražavanja ideja i osjećaja. Pogledajmo samo Emmu Jane Austen.

„Ima nešto što čovjek uvijek može ako hoće, a to je ispunjavanje dužnosti.“

Emma je je najbogatija žena u svojem mjestu, što joj daje puno utjecaja. U suštini, navršavajući 21 godinu shvaća da će uskoro postati odrasla osoba što smatra vrlo zastrašujućom budućnosti. Harriet Smith je mlada, ali siromašna žena čijim životom Emma najviše manipulira, s ciljem da joj nađe muža koji će se moći skrbiti za nju, ponajprije financijski. „Bit će to zanimljiv i svakako plemenit pothvat, koji će veoma pristajati Emminu položaju u društvu, njezinoj dokolici i moći.“ Iako se najviše koncentrirala na Harriet, Emma većinu svog slobodnog vremena provodi pokušavajući urediti živote ljudi oko sebe. Ona naprosto uživa u pokušavanju manipuliranja ljudima, kontroliranja njihovih postupaka, pomicanja uokolo kao figura na šahovskoj ploči. U velikom je broju slučajeva uspješna u tome, ali svaki put otkriva da joj se pokušaji manipuliranja obično obiju o glavu.

Jedan od rijetkih ljudi koji mogu vidjeti Emmine nedostatke i jedini koji o njima govori je gospodin Knightley, bliski prijatelj njezine obitelji. Njegov brat je oženjen Emminom sestrom, tako da u suštini predstavlja člana obitelji koji puno vremena provodi s Emmom i njezinim ocem. Gospodin Knightley nije oženjen i ima jasan pogled na to kako bi se Emma trebala ponašati. Emma mu nipošto ne ostaje dužna jer mu u svakoj situaciji daje do znanja kako ona gleda na njegove postupke i kako bi se on trebao držati u društvu. Trebat će im dosta vremena kako bi prestali voditi razgovore o drugim ljudima i njihovim postupcima, te se usmjerili na vlastite osjećaje…

„Živahnu i razgaljenu duhu i nije potrebno da nešto vidi, a što god vidi, to ga ispunjava.“

Brak i društveni status dva su žarišta u Emmi. Većina drame u Austeninu romanu vrti se oko toga tko koga voli i što to znači, s obzirom na društveni položaj likova u romanu. Društveni status u Engleskoj 19. stoljeća bio je određen spletom čimbenika, uključujući, ali ne ograničavajući se na prezime, spol, pravo rođenja, ugled i bogatstvo, i diktirao je mnogo o tijeku života osobe. Od pripadnika viših društvenih klasa nije se očekivalo da stupaju u brak, a kamoli da stupaju u interakciju s pripadnicima niže klase.

No, što više može biti od žene koja živi od bogatstva svoje obitelji, a koja traži muža kako bi je uzdržavao? Ponekad žena stječe bogatstvo ili prestiž od svog muža; ponekad ih on dobije od nje; ponekad svaki dolazi s jednakim udjelom; ponekad je brak potpuni gubitak za obje strane. Ponekad se nesretna mlada dama nađe bez sredstava, jer je izgubila oca i nije joj dopušteno naslijediti njegovu imovinu, a zanemarena je od strane onoga tko je nasljeđuje. Ponekad je osuđena na život usidjelice, a da bi se spasila od sramote tereta za svoju rodbinu, mora postati učiteljica ili guvernanta. Emma, mlađa od dvije kćeri hipohondričnog udovca, ne boji se ničega od navedenog. Njena starija sestra je supruga i majka; njezina bivša guvernanta postala je supruga i uskoro će postati majka. Njezino osobno bogatstvo je sigurno; a budući da ne osjeća nikakvu posebnu romantičnu privrženost prema potencijalnim udvaračima, njezina odluka da se ne udaje sa sobom ne donosi nikakve posljedice.

„Svako ljudsko očitovanje rijetko, vrlo rijetko sadrži potpunu istinu: rijetko se događa da nešto nije pomalo prikriveno, pomalo pogrešno protumačeno.“

Emmu se čita i uživa u njoj više od 200 godina, iako je ona jedan od najkontroverznijih likova u klasičnim romanima; drska je i drži nos visoko u oblacima, dok je u isto vrijeme potpuno uvjerena da je uvijek u pravu. Austen odvaja vrijeme dekonstruirajući Emmu i ponovno je sastavljajući, otkrivajući da se ispod cijele fasade krije mlada žena koja ima samo najbolje namjere, čak iako je bila užasno drska i često nepromišljena. Austen u Emmi pokazuje kako je izrazito lako pogrešno razumjeti postupke i riječi druge osobe. Međutim, nije tako vjerojatno da će osjećaji biti pogrešno protumačeni – ako ste ih spremni osjetiti.

Čitate li Jane Austen?

Grickajmo knjige zajedno!