Ponos i predrasude

AUTOR: Jane Austen

IZDAVAČ: Jutarnji list

Svaki put kada otvorim članke i stranice o knjigama koje moramo pročitati ili o najboljim knjigama svih vremena, uvijek se na popisu nađe Ponos i predrasude Jane Austen. Osim toga, neke ljubavne priče su jednostavno kultne, upravo kao i ljubav Elizabeth Bennet i gospodina Darcyja.

Knjigu kod kuće imam više od 10 godina i nije me privlačila, prvenstveno zbog izgleda. Imam izdanje koje se svojevremeno prodavalo uz Jutarnji list. Koliko god se ja vodila onom poznatom da ne treba suditi knjigu po koricama, ovu sam osudila kao sigurno dobar klasik koji je izdan prije puno godina, koji je odličan, ali pretežak za čitanje. Uvijek sam si govorila da bi ju trebala pročitati, ali nikad stvarno nisam zagrizla za nju.

Igrom slučaja, počela sam s dečkom Reading challenge, pa sam u kategoriju klasika uvrstila upravo Ponos i predrasude, da napokon upoznam gospodina Darcyja. A i to mi je bila knjiga za čitanje za Book club čiji sam član, pa sam ubila dvije muhe jednim udarcem.

Knjiga je izdana 1813.godine i prati obitelj Bennet, a posebice drugu od pet kćerki, Elizabeth Bennet. Kako je obitelj imala samo kćeri, one nisu mogle naslijediti imanje njihova oca, već je ono trebalo pripasti njihovom rođaku Collinsu. Da ne bi ostale bez ičega nakon što im otac umre, njihova majka si je uzela za životnu misiju bogato ih udati.

U susjedstvo im se doseljava stanoviti gospodin Bingley, koji sa sobom dovodi svoje dvije sestre, te njegovog dobro prijatelja, gospodina Darcyja. Svima se Bingley odmah svidio zbog njegovog šarma i otvorenosti, dok su gospodina Darcyja smatrali samozatajnim, ponekad i taštim.

„Čovjek može biti gord, a ne istodobno i tašt. Gordost se više odnosi na naše mišljenje o nama, taština na ono što bismo htjeli da drugi misle o nama.“

Elizabeth se razlikuje od ostalih likova po pronicljivosti i pameti. Nije ju strah reći ono što misli, iako bi ju to moglo koštati dobrog braka. Ne želi pristati na nešto što smatra da joj ne odgovara, bez obzira na to koliko bi to odgovaralo članovima njezine obitelji.

„Tvrdoglavost mi ne dopušta da se uplašim kada to drugi hoće. Hrabrost mi se poveća kada god me netko pokuša zastrašiti.“

Zašto Elizabeth i gospodin Darcy imaju tako posebnu ljubavnu priču? Za početak, nisu se baš voljeli na početku. Elizabeth nije imala najbolje mišljenje o njemu, upravo zbog toga što je bio samozatajan i nije se znao „ponašati“ u društvu. Smatrala je i da je bio nepošten prema nekim ljudima i da ne zaslužuje njezinu pažnju. Kao što sam naziv knjige kaže, upravo su predrasude presudile da smatra gospodina Darcyja kao lošeg, nepravednog i sebičnog čovjeka.

Gospodin Darcy, s druge strane, nije mogao podnijeti njezinu obitelj, jer nisu bili dovoljno imućni da bi on nešto dobio iz tog braka, a gospođa Bennet, u svom najboljem naumu da dobro uda sve svoje kćeri, nije bila taktična osoba i previše je bila neugodna za jedno takvo „visoko“ društvo. Elizabeth mu se nije potrudila laskati, kao sve druge dame koje su se htjele svidjeti tako uglednom čovjeku. Bila je bezobrazna prema njemu. Nije čak htjela ni plesati s njim.

„Što više vidim svijeta, to sam nezadovoljnija njime, svaki dan potvrđuje moju uvjerenost u nepostojanost ljudskih karaktera i pokazuje da vjeru u nečiju vrlinu ili pamet ne treba temeljiti na njegovu izgledu.“

Dosta dugo mi je trebalo da pročitam ovu knjigu. Duže nego inače. I kada sam pričala o knjizi gospodin Darcy je uvijek bio gospodin Darcy, s naglaskom na gospodin. Koliko god bio pun ponosa, koliko god imao sve zamjerke na brojne stvari, uključujući Elizabethinu obitelj, pokazao je da želi pomoći i da ne želi to razglasiti na sva zvona. Zaljubio se u Elizabeth čista srca i svojim postupcima dokazao da joj može pružiti svu sreću svijeta.

„Ne možeš zbog jedne osobe promijeniti značenje načela i časnosti.“

Iako je knjiga izdana prije puno godina, cijelo vrijeme sam razmišljala o njenim sličnostima sa današnjim vremenom. Cijela nit radnje, uz ljubav Elizabeth i gospodina Darcyja, je kako si dobro osigurati budućnost iz perspektive žene, tj. kako se dobro udati i time osigurati povoljnu budućnost za sebe i baciti bolje svjetlo na svoju obitelj. Koliko je to i danas prisutno? Naravno da su žene danas samostalne osobe, koje su ravnopravne muškarcima u većem dijelu svijeta, koje donose odluke na osnovu svojih želja i koje su snažne. Ali opet, postoji još uvijek praksa u nekim sredinama, gdje žena vrijedi onoliko koliko i položaj njezine obitelji, koliko i njezin miraz, gdje se mora nadati da će naći nekoga tko će se dobro skrbiti za nju. Koliko god smo napredovali, toliko neke stvari stoje u mjestu i neće se još skoro promijeniti.

Ako u obitelji nema sinova, kćerke nemaju pravo nasljedstva imanja svoje obitelji. Ili ako ima sinova i kćerki u obitelji, sve pripada sinu, a o njemu ovisi kako će on zbrinuti svoje sestre. Imamo li i danas situacija u kojima sinovi nasljeđuju sve, a kćerke se prepuštaju na odgovornost braći? Gdje se ne gleda kako će se osigurati bolja budućnost svim članovima obitelji, već samo sinovima?

Velika je bila sramota što je jedna od kćeri, Lydia, pobjegla s muškarcem, a nisu bili vjenčani. Iako je danas sasvim normalna stvar da par živi zajedno prije braka, ili da se nikada ne vjenčaju, nailazimo li i danas na osude ljudi prema onima koji se nisu odlučili na brak? Osuđujemo li osobe koje žive zajedno i imaju djecu, a nisu u braku?

Ponos i predrasude su zaista jedan veliki klasik. Mislim da je dobro što ga dosada nisam pročitala, jer ne bi shvatila vrijednost te knjige i ne bi ju dobro razumjela. Ugodno me iznenadila laka čitljivost knjige, s obzirom na vrijeme u kojem je napisana. Zaista je jedan prekrasan ljubavni klasik (sa sretnim završetkom) koji svakako vrijedi uzeti u ruke.

„Svi mi rado poučavamo druge, iako ih možemo učiti samo ono što se ne isplati znati.“

Nisam htjela ići u dubinu priče i likove, jer pretpostavljam, da iako je klasik, postoji veliki broj ljudi koji još nisu pročitali knjigu. Stoga prepuštam da sami otkrijete sve ljubavne priče i da otkrijete zašto uvijek GOSPODIN Darcy.

Nekoliko godina poslije….

Ponos i predrasude knjiga je predložena za čitateljski klub u Rijeci i red bi bio da vam napišem riječ – dvije o dojmovima, koji su uglavnom bili pozitivni. Kao pravi klasik, ocijenjena je visokom ocjenom 4,1, što znači da se svima prilično svidjela. Poput mene, većina je smatrala kako se knjiga izrazito lako čita, iako je klasik i iako je napisana prije koje stoljeće. Svakako smo se složile kako su Ponos i predrasude pravi klasik, jedino možda da nije najprikladnija za čitanje po ljeti, nego možda više za zimu. Što vi mislite o tome?

Jeste li čitali nešto drugo od Jane Austen? Postoji li bolji ljubavni par od Elizabeth i gospodina Darcyja i zašto?

Grickajmo knjige zajedno!