Život koji želiš živjeti

„Život je divan kada počneš živjeti svoje snove.“

AUTOR: Jan Bolić

NAKLADNIK: Beletra

Prije nastavka Težine stvarnosti, Jan nas je iznenadio sa Životom koji želiš živjeti, knjigom toliko daleko od krimića i fikcije (ali i poezije) po kojima smo ga upoznali. Život koji želiš živjeti skup je autobiografskih priča tematski podijeljene u četiri cjeline: Prihvati, Vjeruj, Rasti i Budi zahvalan. Bez obzira na cjeline, svaka se priča može čitati posebno, bilo kojim redoslijedom. Ako želite, možete svaki dan otvoriti knjigu na nekoj drugoj stranici i vidjeti što vam je to Jan poručio. On je knjigu napisao isključivo iz vlastitog iskustva i podijelio zrnca mudrosti u obliku knjige.

Prihvati. Tako jednostavna riječ, a tako ju je teško ponekad primijeniti u praksi. Pogotovo meni, čak i u ponekad banalnim situacijama. Osoba sam koja voli imati sve isplanirano u detalje i teško mi se ponekad othrvati činjenici da se nešto nepredviđeno može dogoditi i da se ja tome trebam prilagoditi, ne daj Bože odmah prihvatiti. Prvo ide red ljutnje, pa red nervoze, pa bezvoljnosti… Na kraju dođe prihvaćanje. Uvijek, ali uvijek shvatim da bi mi život bio puno jednostavniji da sam prihvatila situaciju koja mi se dogodila i radila u skladu s njom, a na protiv nje. Na kraju dana, samo sam sebi napravila štetu.

„Izgubljeno vrijeme ne možeš vratiti.“

Vjeruj. Još jedna riječ koja mi je teška, ali s kojom imam bolji odnos nego s prihvaćanjem. Valjda. Sve što mi se u životu treba dogoditi dubinski analiziram i uvijek predviđam onaj najcrnji scenarij, za svaki slučaj, da se ne šokiram toliko ukoliko se to crnilo obistini. Suludo, kažete? Pa, načelno se slažem. Međutim, dva puta u životu su mi se dogodile stvari koje su me tako šokirale da nisam mogla doći sebi jer ih nisam ni u najluđim snovima predvidjela (kad gledam unazad, nije bilo baš toliko strašno i životno opasno, ali mi je uzelo živaca i učinilo me gorkom osobom tijekom nekoliko mjeseci, ali i osobom kojoj je najdraži hobi samosažalijevanje). Prva stvar je što nisam upisala medicinu. Nisam uopće predvidjela da postoji mogućnost da ne budem unutar kvote. Druga stvar je komplikacija oko dobivanja pripravničkog staža zbog kojeg sam sjedila kod kuće besposleno godinu dana. Ali, hej, nastao je Knjigožderonja! U tim mi je trenutcima bilo užasno teško povjerovati da će novi dan sa sobom možda donijeti pozitivu i da se sve dogodilo s razlogom. Teško mi je bilo vjerovati da će sve biti dobro. Danas još uvijek razmatram te tmurne scenarije, ali dopustim sebi i razmišljanje o tome da će sve biti u redu.

„Životni izazovi su ti koji te čine čovjekom koji jesi.“

Rasti. S ovim nemam poteškoća, ako se smijem pohvaliti. Ako nešto volim u životu, volim rasti i razvijati se. Toliko to volim da mi nekad ne daju ili me usporavaju jer misle da nisam spremna za nešto, a ja samo tražim nešto novo što bih mogla naučiti, u čemu bi mogla rasti, gdje bi se mogla razvijati. Tražim od drugih da me testiraju, sebe stavljam u nepoznate situacije čvrsto uvjerena da mogu učiti i da mogu sve savladati. Bar jedna riječ s kojom nemam problema. I to je nešto, složit ćete se.

„Jedino prihvaćanjem vlastitih pogrešaka duša može biti čista.“

Budi zahvalan. Zahvalnost je nešto što još uvijek učim. Moglo bi se činiti kako je to sasvim jednostavno, pogotovo kada nam se u životu događaju prekrasne i divne stvari. No, što kad se dogodit nešto loše? Teško je tada izraziti zahvalnost. Danas navedene loše stvari koje su me izule iz cipela gledam sa zahvalnošću. Doduše, trebalo mi je koju godinu, ali sam zahvalna na njima. Na medicini sigurno ne bi upoznala muža (možda nekog drugog muža), a da nisam sjedila godinu dana bez posla, ne bih se nikad odvažila napraviti blog. Uostalom, možda bi se zaposlila negdje drugdje i nikad ne bih dobila prilike koje na sadašnjem radnom mjestu dobivam. Budite zahvalni, sve će se vratiti.

„Kada se usredotočiš na ono što nemaš, zaboravljaš i ne vidiš ono što već imaš.“

Jan Bolić osoba je koja ne kuka nad sobom i vlastitim životom, te uvijek ističe kako mu ništa u životu nije uskraćeno, te da se ne osjeća kao žrtva koji treba gledati sa sažaljenjem. Njegova je majka primijetila da se ne razvija kao ostala djeca i dijagnosticirana mu je spinalna mišićna atrofija tip 2, koja mu je s vremenom onemogućila kretanje. Ipak, redovno je pohađao školu i bolest mu nije oduzela životna iskustva i užitak u životu. Nije dopustio da ga bolest spriječi u stvaranju! On je ipak pisac koji piše jednim (!) prstom na pametnom telefonu!

Mislim da se svi možemo složiti kako Jan zaista živi život koji želi živjeti! Taj je život odlučio podijeliti s nama. Njegov je život ispunjen ponajprije zahvalnošću. Činjenica je da mu se mogao predati na milost i nemilost, ali nije. Uzeo ga je u svoje ruke i živi ga ispunjeno svaki dan, a svojom knjigom želi poručiti i svima nama da i mi možemo živjeti život kakav želimo i kreirati ga po svojoj mjeri.

„Najdragocjeniji dar koji možeš dati nekome je – svoje vrijeme.“

Živite li život koji želite živjeti?

Grickajmo knjige zajedno!