AUTOR: Jan Bolić
NAKLADNIK: Beletra
Ponavljam se već stoti put, ali ja sam toliko sretna što sam počela čitati hrvatske autore i što ne prođe mjesec, a da ja ne pročitam barem dvije knjige hrvatskih autora.
Tako me je neizmjerno razveselilo kada mi se javio Jan i poslao mi svoju knjigu. Stvarno jedva čekam posjetiti neku njegovu promociju i upoznati ga uživo.
Sad ćemo prvo o knjizi, a onda o Janu. Težina stvarnosti je krimić, prvi slučaj detektiva Johna Monroea. John je FBI detektiv, vrhunski stručnjak u svom poslu. Kao i svaki odličan detektiv, John je vezan za svoj posao. Ima stan, ima psa, ali više je na poslu nego kod kuće. Njegova djevojka, Elizabeth Kendreick, u njegovom je timu. Da nije, vjerojatno ne bi imao ni djevojku.
„Netko proživljava najteže trenutke u životu, netko umire, netko više ne postoji, a svijet se i dalje nastavlja vrtjeti, kao da se ništa nije dogodilo.“
Monroe i njegov tim preuzimaju slučaj brutalnog ubojstva. Mark Robinson, kirurg iz ugledne četvrti, nađen je ubijen. Dovoljan je bio sami čin brutalnog ubojstva, ali ubojica je htio nešto dokazati, ne samo ubiti. Nakon što je u ulici Greenroad nestalo struje na nekoliko minuta, susjedi su bili svjedoci strašnog prizora. Mark je bio obješen za semafor. Susjedi nisu više ništa mogli učiniti za njega. Bilo je prekasno.
„Nikad ne znaš tko zapravo živi udaljen svega nekoliko koraka od tvog vlastitog doma, ubojica, lopov ili silovatelj, a dijeli vas možda samo jedan tanki zid, ograda ili živica.“ Bez pravih dokaza, Monroe i tim su ostali bez ideja. Morali su prihvatiti činjenicu da imaju nekoliko slabašnih dokaza koji pokazuju na nekoga, ali Monroe ne vjeruje da je ta osoba počinila ubojstvo. Možda je ovo prvi put da ga njegov instinkt vara… „Bojao se da ovaj put neće naći krivca, a on to neće i ne može prihvatiti. Zapravo, to mu je bio najgori strah.“
„U svima leži zvijer, spava i miruje, ali samo o nama samima ovisi koliko smo lance zategnuli!“
Nekako sam se odvikla od čitanja krimića. Mjesto krimića su preuzeli trileri, pa sam krimiće brzo zaboravila. Zadnji krimić koji sam pročitala bilo je djelo hrvatskog autora, a knjiga se zvala Crvena voda. Poslije toga nisam više nijedan pročitala. Sumnjam da i bi, da nije Janove knjige.
Ipak, imam jednu malenu zamjerku knjizi. Ima dosta gramatičkih grešaka, što me je u nekim trenutcima omelo u čitanju. Zapravo, onda ta zamjerka ide lektoru.
A što reći o Janu? Jan je primjer osobe koja ne odustaje, koja je pravi borac. Samo držanje njegove knjige u ruci me je inspiriralo, nadahnulo i motiviralo, jer on boluje od spinalne mišićne atrofije tip 2 i knjigu je napisao samo s dva prsta!
Također, Težina stvarnosti mu nije prva knjiga. Napisao je i objavio već dvije knjige: Trenutci i Može biti lijepo. A ono što je još divnije je da Jan planira napisati nastavak Težine stvarnosti, a radnja će biti smještena u Rijeci! Izgleda da ćemo se još družiti s detektivom Monroeom.
Zamislite kako bi svijet izgledao da svi samo pomaknemo svoje prste, što bi sve mogli učiniti. Zamislite kako bi mogli promijeniti svijet na bolje da svi radimo svojim punim kapacitetima. Ova mi je knjiga donijela inspiraciju i motivaciju, činjenicu da ništa nije nemoguće. Činjenica je da možemo gledati na prepreke, probleme i teškoće. Što imamo ako samo gledamo negativnost? Ništa! Negativnost nas sprječava da se pokrenemo i da nešto napravimo, a ne stvarna prepreka!
Zasučite rukave, maknite prepreku sa strane i napravite ono što želite! Vi to možete!
Veseli me vidjeti kuda će nas Janovo pisanje odvesti i što ćemo sve doživjeti s njegovim djelima.
Čitate li hrvatske krimiće?
Grickajmo knjige zajedno!
