„Puno je lakše prihvatiti ljude sa svime što jesu i kakvi jesu kad shvatimo da je i ono što mi sanjamo nečija noćna mora.“
AUTOR: Jelena Kastaneti
NAKLADNIK: Alegria
Mislim da ste svi čuli za mladu i talentiranu Jelenu Kastaneti koja nam je srca osvojila s romanom (Moj) dnevniče. Njezine romane, priče i slikovnice čitatelji obožavaju i ne mogu dočekati što će Jelena iduće objaviti. Jedno je sigurno – možemo računati da će nas zasigurno oboriti s nogu! Zato danas pričamo o romanu Živjeti.
„Ništa od tebe ne mora postati i sve od tebe već jest.“
Lena Rosa Evans ima 24 godine i živi u Londonu. Njezini su prsti posebni, njima dotiče bijele i crne tipke kojima stvara prekrasne melodije na klaviru. Odrasla je u obitelji u kojoj nije morala ni u čemu oskudijevati. Ipak, nedostajalo joj je ono najbitnije – ljubav. Za nju je toplinu imala samo dadilja. Sve do Alexa. Alexander Finn Raven samo je malo stariji od Lene, broji 25 ljeta. Kao i ona, živi u Londonu. Njegovu ljubav držao je njegov djed, sve dok mu srce nije prestalo kucati. Sve do Lene. Za razliku od Leninog kreativnog izražavanja putem klavira, Alex se izražava u svijetu punom pravila, svijetu brojki, svijetu matematike. Poput magneta, svatko je zauzeo jednu stranu.
Dvije potpuno suprotne jedinke gotovo lišene ljubavi pronaći će se u ovom surovom svijetu. Lena i Alex postali su si životni oslonac. No, bez obzira na silinu ljubavi, ona sa sobom nosi i barem nekoliko prepreka po putu. Kada su naišli na jednu od tih prepreka, Alex i Lena bili su u autu u tišini. Oboje u svom svijetu, oboje uvjereni da su apsolutno u pravu. „Možda bih stigao da me nije držalo korijenje toga što sam čovjek, da sam mogao letjeti. Da sam barem mogao letjeti.“ Vjerojatno su svjesni kako će za nekoliko dana bezbolno obići tu prepreku, ali se već u idućem auto preokreće. Više nema prostora za popravke, isprike i vraćanje vremena. Jedno je srce prestalo kucati.
„Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi svijet izgledao kada bismo svi izgovarali ono što pomislimo.“
Kako onda mirne duše čitati roman koji počinje krajem? Kako uživati i prepustiti se rečenicama kada kraj ne obećava sreću i mir? Kako se veseliti divnoj ljubavi kada sa svakom novom stanicom neminovno dolazi tama?
Alex i Lena ne znaju da će se dogoditi nesreća. Da znaju, vjerojatno ne bi ušli u taj auto, ne bi trošili vrijeme i energiju na svađu. No, oni to rade, nesvjesni tragičnog kraja. Zašto? Zato što žive, kao i svi mi. Svi vodimo svoj život savršeno svjesni činjenice da ćemo jednog dana umrijeti. Međutim, živimo ga kao da je smrt apstraktna i daleka pojava. Zato si dopuštamo tugu, ljutnju, pa čak i mržnju. Dopuštamo si uskratiti ljubav, dopuštamo tjeranje inata i ljutnju zato što mislimo da ćemo sve na vrijeme stići popraviti. I velika je vjerojatnost da hoćemo. No, jednom šanse moraju prestati biti na našoj strani.
„Svakom je čovjeku istina ono u što bira vjerovati.“
Jelena nas je uvela u taj svijet „poslije“ – svijet u kojemu je preostalo samo misliti o događajima u kojima smo mogli postupiti bolje, blaže, mirnije, jednostavnije. Živjeti je roman prvenstveno o suočavanju sa samima sobom, našim demonima i strahovima koje više ne možemo prenijeti i projicirati na nekoga drugoga, nego se moramo sami uhvatiti u koštac s njima. No, srž romana je ljubav, ljubav koja se događa na nevjerojatnim mjestima, ljubav koje ima u izobilju, ljubav koja zauvijek traje.
„Nema ničeg inspirativnog u odustajanju.“
Živimo li život u potpunosti?
Grickajmo knjige zajedno!
