AUTOR: Krešimir Čorak
NAKLADA: Alienus
Već sam to spomenula nekoliko puta pisajući recenzije, ali moram reći opet. Prvo kako bi ispunila koji red da se čini kao da imam neku pametnu za reći, a onda kako mi je drago što sam pročitala jako puno djela hrvatskih autora zahvaljujući Knjigožderonji. Bilo je i djela koja mi se nisu svidjela, ali i onih zbog kojih mi je bilo užasno žao što nisam dala priliku domaćim autorima puno prije.
„Bez kušnje naš bi život bio nepotpun.“
No, idemo prvo na izdavača, pa ćemo se prebaciti na knjigu. Izdavač Zemlje vukova je Alienus iz Slavonskog Broda. Naime, oni su neprofitno izdavaštvo, što ih čini vrlo originalnim u Republici Hrvatskoj. Alienus je proizašao iz Udruge Marsonikon koja već dugi niz godina organizira konvenciju znanstvene fantastike Marsonikon u Slavonskom Brodu. Ajmo sad objasniti o čemu se konkretno radi.
Kao što već i vrapci na grani znaju, velika većina knjiga u Hrvatskoj objavljuje se uz pomoć Ministarstva. Dugo se već govori i o potplaćenosti pisaca, koji dobiju izuzetno male postotke od prodaje, često bez ikakvih promocija ili daljnjih ulaganja u knjigu, što se posebice odnosi na pisce znanstvene fantastike, o kojima se vrlo malo govori.
„Neizbrušeni dijamanti zauvijek ostaju neupečatljive tričarije.“
Stoga, budite spremni! Alienus je stvorio nešto zaista posebno. Kada kupite knjigu (a Zemlju vukova morate kupiti), novce od prodaje neće dobiti ni urednik, ni ilustrator, ni lektor, a bome ni pisac. A tko onda? Iduća knjiga. Da, dobro ste čuli. Sve što zarade ide u fond za knjigu koja će se iduća objaviti. Sad možete otvoriti njihov profil, kupiti knjigu i vratiti se na čitanje recenzije.
„Iskušenja su to koja sa sobom nose jednako toliko tuge i straha, koliko uzbuđenja i ljepote.“
Možemo sad na knjigu?
Kad sam krenula čitati knjigu, znala sam dvije stvari: domaći pisac i znanstvena fantastika. Pretpostavila sam kako će Krešimir Čorak stvoriti neki imaginaran svijet ili smjestiti radnju negdje u svijetu ili svemiru. Međutim! Međutim, radnja se događa u Lici! Da, dobro ste pročitali! Lika! S tim me dobio odmah. Zvuči nevjerojatno, ali mi je lakše zamisliti dvoglavo čudovište u haljini kako hara svijetom, nego znanstvenu fantastiku u Lici. Zašto? Nije svakidašnje. Ne događa se baš svaki dan da imamo radnju u Lici, koja k tome da pripada žanru znanstvene fantastike (ajde neka netko broji koliko sam puta već napisala znanstvena fantastika).
„Svi putevi negdje vode.“
Ime Lika po jednom tumačenju potječe iz grčke riječi likos, što znači vuk, što je Čorak fantastično iskoristio. „Čuješ li ih? To su jedini glasovi ove planine. Vjesnici zla.“
Radnja prati područje Like tijekom srednjeg vijeka, kada dva umorna ratnika, Hugrin (vitez Templar) i njegov pratitelj Grima na povratku iz križarskog rata dolaze do opatije svetog Stjepana. Iako bi im benediktinski samostan trebao pružiti utočište, Hugrin i Grima već prvu noć svjedoče stravičnom ubojstvu jednog od redovnika. „Kakva li je ovo prokleta zemlja u koju smo zalutali? Ovdje smrt vreba na svakom koraku.“
„Svi vape za istim Bogom kada umiru.“
Iako bi zdrav razum nalagao da odmah napuste samostan, Hugrin i Grima žele pomoći redovnicima u rješavanju ubojstva. „Imam li snage da stavim svoj grijeh u jednu riječ, tu prokletu riječ koja je već odavna trebala biti zaboravljena?“ Do sada su uvijek putovali zajedno, ali ovaj put moralo je biti drukčije. Grima je krenuo put Senja kako bi potražio pomoć, a Hugrin je ostao u samostanu kako bi obranio zidine, iako nije znao točno od čega.
Samo zna kako mora držati oči širom otvorene i biti na oprezu, jer nešto vreba iz mraka. No, umorni ratnik polako postaje svjestan kako mu ni dan neće biti veće utočište…
„Vidjeti ne znači i ispravno imenovati ono što gledaš.“
Moram priznati da sam na vi sa znanstvenom fantastikom, jer mene taj pojam asocira odmah na svemirske brodove. Ne znam zašto, ali tako je. Kužite onda moju razinu zbunjenosti kad sam u svemirski brod pokušala natrpati vukove iz naslova knjige! Nije dobro.
Jednom kad je moj mozak uspio doći do činjenice da znanstvena fantastika u ovom slučaju ne sadrži svemirski brod, ušla sam u dojmljiv i bogat svijet Krešimira Čorka koji slaže (znanstveno) fantastične rečenice. Zaista bi voljela vidjeti jednom njegove rečenice u nekakvoj drami (naravno, uz još pokoje djelo znanstvene fantastike – može i sa svemirskim brodom, nije bed).
Za jednog laika kada je riječ o znanstvenoj fantastici (pravit ćemo se da sam ekspert u nekom drugom području), Zemlja vukova je za mene bila pravo otkriće! Savršeno je dočarao mjesto radnje, upotpunjujući ga sa prekrasno skrojenim rečenicama. Moja je mašta radila punom brzinom, a oči su trčale kroz rečenice kako bi što prije upile ovo hvalevrijedno djelo!
„Neistražen život nije vrijedan življenja.“
Domaća znanstvena fantastika, da ili ne?
Grickajmo knjige zajedno!
댓글