Where the Sidewalk Ends

AUTOR: Shel Silverstein

NAKLADNIK: Harper Kids

Where the sidewalk ends riznica je za mlade čitatelje: rječita, nečuvena, subverzivna, besmislena i odvažna. Shel Silverstein je poput omiljenog ujaka, veselo se cereka zajedno s djecom, čak i dok ih tješi i nježno dijeli lekcije o dobrom i živahnom životu. Silversteinove pjesme - ritmične i prepune pametnih šala - omiljene su za pamćenje i recitiranje. Njegov zaigrani jezik i ekscentrične umjetničke pjesme su neodoljive, dok je njegovo radosno veselje zarazno: njegov je rad siguran način da nadahne djecu u pisanju vlastitih pjesama.

Pjesme su smiješne, potresne, nepristojne, maštovite, nestašne, glupe, tužne, očaravajuće, otkačene, duhovite, vrtoglave i otkačene. Gotovo svaku prati crtež koji čitatelju ponekad daje malo više razjašnjenja, a ponekad jednostavno ilustrira ono što već postoji u tiskanim riječima.

To je kolekcija koja sadrži ponešto za svakoga, od pravih malenih mališana do zaigrane odrasle osobe. Postoje pjesme koje vraćaju uspomene, zafrkavaju se i daju savjete - doduše pomalo uvrnute savjete, poput zašto ne biste trebali trzati nos, ili treba li vjerovati da je svijet zaista okrugao - ali poruka je tu. .. suptilno, ali tamo.

Neke od pjesama pripovijedaju priče, naslađuju se glupostima, rasvjetljuju male nedoumice i daju glas nečuvenim stvarima koje dijete nikada, nikada - nikada ne bi učinilo - poput, na primjer, kupanja armadila, ili pravljenja sendviča s poskokom ili pljuvanja sa dvadesetšestog kata.

„Listen to the MUSTN`TS, chils,

Listen to the DONT`TS

Listen to the SHOULDN`TS

The IMPOSSIBLES, the WON`TS

Listen to the NEVER HAVES

Then listen close to me –

Anything can happen, child,

ANYTHING can be.“

U zbirku je Silverstein uvrstio zdravu mješavinu kratkih i dužih pjesama. Crteži su autorski i pokazuju njegov smisao za humor kroz njihov crno-bijeli, crtani stil. Čak su i najminimalističkiji crteži uglavnom doslovni prikazi pjesme koju ilustrira. Budući da se neki crteži (i pjesme) prostiru na više stranica, nema svaka pjesma autorov crtež. Bez obzira čita li odrasla osoba djetetu ili dijete čita samostalno, pjesme su zabavne i duhovite. Crteži su minimalni, ali smisleni i nisu samo u zbirci kako bi popunili praznine. Font je dosljedan u cijeloj zbirci, ali je prilično mali za mlađe čitatelje; međutim, veličina fonta nije presudan faktor. Štoviše, idealna je za čitanje naglas.

Neki likovi u pjesmama ne doživljavaju rast ili razvoj, ali same pjesme uglavnom dijele moralnu ili upozoravajuću priču protiv uobičajenih i univerzalnih negativnih postupaka s kojima se suočavaju djeca. Taj moral izlazi na vidjelo kroz apsurdnost mnogih tema ugrađenih u zbirku. Ono što je tako divno u Where the sidewalk ends jest to što odrasli mogu čitati pjesme s djetetom, a pritom i sami uživati u pjesmama. Znam da mi svakako jesmo.

Koja vam je najomiljenija zbirka pjesama?

Grickajmo knjige zajedno!