Vezenje

„Tračanje drugih je luftanje srca…“

AUTOR: Marjane Satrapi

NAKLADNIK: Naklada Fibra

Marjane Satrapi jedna je od 10 000 princeza i prinčeva. Njezin je pra – pra – pradjed Nasrudin šah – Kadžar, koji je vladao tijekom druge polovice 19. stoljeća. Da je u pitanju recimo engleska monarhija, Marjane bi bila jedna od onih „nedodirljivih“. Ovako, sukladno običajima i posjećivanju harema, Marjane je dobila titulu koja i nema toliko veliko značenje. Zato je umjesto lijepih haljina i suludih protokola uzela olovku u ruke i krenula se kreativno izražavati. Proslavila se Perzepolisom, grafičkim romanom o svom djetinjstvu i odrastanju u Teheranu tijekom Islamske revolucije.

Zašto onda nisam uzela Perzepolis u ruke? Dobro pitanje. Nakon Mausa, dobila sam preporuku za djelo Marjane Satrapi pod nazivom Vezenje, pa sam ja odmah pohrlila na čitanje, prethodno se ne informirajući. Možda je tako bilo i bolje, jer sam u čitanje ušla bez ikakvih očekivanja.

„Hrabri se ne rađamo, hrabri postajemo.“

Nakon ručka kod obitelji Satrapi, muškarci se povlače na poslijepodnevni odmor, a žene polagano pospremaju stol. Marjane žurno pristavlja čaj u samovaru, kako bi se što prije mogla uključiti u čaroban svijet ženskih priča. Nijedna nije isključena; pripovijedati i slušati mogu sve – od bake do unuke.

Mogli biste pomisliti kako će razgovor teći u vrlo konzervativnom toku, no Satrapi nudi sasvim novu perspektivu ženskog društva u Iranu. Marjanina baka odmah na početku savjetuje korištenje opijuma jer od njega „kapci postaju teži, a pogled zavodnički“. Naravno da zna točno o čemu priča: ta, udala se tri puta! Svaka žena nudi neku posebnu priču, ponekad šašavu, a ponekad lascivnu. Naravno, sve u krugu povjerenja.

Tračanje je po definiciji vrlo loša navika, ali u Vezenju to jednostavno nije. Kroz crteže i zanimljive dijaloge, svaka čitateljica postat će dio tog kruga povjerenja u kojemu se ne priča o drugima samo kako bih ih se ocrnilo. Naprotiv, pričaju se priče kako bi se podijelilo životno iskustvo i pogreške koje su se vrlo lako mogle izbjeći. Osim toga, bez ustručavanja se dijele i vlastita iskustva, ponekad gotovo sramotna da ih je teško prevaliti preko usta. Ipak, nevolja postaje lakša kada se podijeli sa ženama kojima vjeruju. Razgovor odlazi i u smjeru vezenja, no za više detalja o toj čarobnoj višeznačnoj riječi morat ćete zaviriti među crteže Marjane Satrapi.

Ovim odličnim grafičkim romanom, Satrapi razbija predrasude o muslimanskim ženama. One nisu konzervativne, uštogljene, bez iskustva i mišljenja – one su smjele, duhovite, pametne, lascivne, pune iskustva. One su snažne žene!

Kako vam se čini grafički roman sa ženama u fokusu?

Grickajmo knjige zajedno!