Tjeskobni ljudi

„Uvijek je jako lako proglasiti druge ljude idiotima, ali samo ako zaboravite da je gotovo uvijek idiotski teško biti ljudsko biće.“

AUTOR: Fredrik Backman

NAKLADNIK: Fokus

Kako napisati nešto novo (i bolje) nakon senzacionalnog međunarodnog bestselera kao što je Čovjek zvan Ove? Čitala sam još nekoliko njegovih djela, no uvijek je Ove bio mrvicu bolji. Naviknuta na Ovea na tronu, uzela sam Tjeskobne ljude s pretpostavkom kako će mi biti dobra, vjerojatno vrlo dobra, ali sigurno ne i najbolja. Kako sam se samo prevarila! Backman je sa Tjeskobnim ljudima zaista uspio skinuti Ovea s trona.

„Katkad je lakše živjeti s vlastitim ogorčenjem ako znate da ni ostali nisu sretni.“

Nakon što je 39-godišnji pljačkaš greškom (ili lošom pripremljenošću) pokušao ukrasti novac iz banke koje ne drži gotovinu u malom švedskom gradu, u bijegu je naišao na otvoreno razgledavanje stana dan prije Nove godine. U stanu se nalazila Zara, upraviteljica banke koja se bori s depresijom; Julia i Ro, trudni lezbijski par koji muku muči s nadolazećim izazovima roditeljstva; Estelle, zbunjena susjeda; Anna-Lena i Roger, iskusan bračni par koji zna prepoznati IKEA namještaj kad ga vide; Lennart, muškarac prerušen u zeca (ne pitajte - samo prihvatite da je to moguće) koji je morao biti u stanu; i agentica za prodaju nekretnina.

Talačka kriza pala je leđa dvama lokalnim detektivima koji su pukim slučajem otac i sin, maštovitih imena Jim i Jack. Bez iskustva za takve situacije, Jim i Jack se oslanjaju na Google, no stupaju na scenu tek nakon kraja talačke krize. Taoci su oslobođeni i nalaze se u sobama za ispitivanje; u stanu je pronađena krv na tepihu; a pljačkaša nema nigdje. „Nitko ne zna kamo je nestao pljačkaš. I to je zapravo sve što vam je potrebno znati ovako unaprijed. Priča tek sada počinje.“

„Ako trava izgleda zelenija s druge strane ograde, to je vjerojatno zbog toga što je puna sranja.“

Koliko god vam se naivnom radnja činila, Backman je zaista lukav. Ništa nije tako slučajno niti tako očito kao što se čini. Dok nas usmjerava na trenutni niz zanimljivih događaja u stanu na prodaju, on podupire radnju vođenu likovima brojnim pozadinskim pričama koje povezuju most, samoubojstva i neobičan crtež žabe, majmuna i losa.

Tjeskobni ljudi u većem se dijelu sastoje od snimljenih transkripta razgovora svjedoka s policijskim inspektorima. Backman žonglira svim likovima s izuzetnom lakoćom i svojim uobičajenim stilom i gracioznošću. Svaki od likova sa sobom nosi cijeli život pun optužbi, povrijeđenosti, tajni i strasti koje u svakom trenutku mogu izaći na površinu. Nitko od njih nije u potpunosti onakav kakvim se predstavlja. I svi oni – uključujući pljačkaša banke – očajnički žude za nekom vrstom spasa. Dok vlasti i mediji okružuju stan koji će se nakon ove situacije zaista teško prodati, potencijalni kupci morat će postati saveznici. U tih nekoliko kvadratnih metara otkrit će iznenađujuće istine o sebi i pokrenuti lanac toliko neočekivanih događaja, da čak i oni sami ne znaju kako objasniti što se sve dogodilo.

Backman ima dar zadirkivanja svojih čitatelja: otkrit će djelić informacije ili dio priče, da bi je nekoliko rečenica kasnije naglo napustio, ostavljajući čitatelja da razmišlja o tome barem idućih nekoliko poglavlja. Uspijeva to učiniti bez da bude dosadan ili previše očit, što samo pridonosi sve bržem i nestrpljivijem okretanjem stranica. Iako knjiga obiluje humorističnim scenama gdje ćete naučiti kako se nositi s pljačkašem u stanu kojeg planirate kupiti, Fredrik Backman u nju uspijeva prožeti potresna zapažanja o životu i smrti; ljubav i brak; roditeljstvo i razvod; te socijalne i ekonomske probleme i poteškoće.

„Ljudi mogu voljeti jedni druge unatoč svemu.“

Autor je dobio inspiraciju za Tjeskobne ljude dok je bio o potrazi za novim stanom  u Stockholmu. Upravo tijekom tih razgledavanja Backman je počeo promatrati ljude. Svi su bili nesigurni tijekom obilaska jer je svatko od njih donosio zaista veliku životnu odluku. Svi su stajali tamo i postavljali si brojna pitanja: „Gdje želim živjeti? Je li to osoba s kojom želim provesti ostatak života? Hoćemo li imati djecu? Jesu li škole dobre ovdje? Možemo li si ovo priuštiti?“ Također, svi su se osjećali pomalo napadnutima: „Ovo bi mogao biti moj dom. Što svi ovi stranci rade ovdje?”.

Tjeskobni ljudi spominju i Stockholmski sindrom, psihološko stanje nazvano po neuspjeloj pljački banke u Stockholmu 1973. godine, kada su četvorica zaposlenika banke oteti, no na kraju su se emocionalno povezali sa otmičarima. Ipak, Backman u Tjeskobnim ljudima proširuje koncept kako bi obuhvatio sve nas, našu tjeskobu povezanu sa životnom situacijom, našu empatiju prema svima, te našu svakodnevnu borbu u kojoj nastojimo dati sve od sebe.

Ljudi koji vam inače idu na živce, ljudi kojima želite odalamiti šamar kako bi se sabrali, ljudi koje bi najradije uboli tupim nožem – to su ljudi koje Backman pretvara u junake i koje na kraju zavolite.

Koje vam je najdraže Backmanovo djelo?

Grickajmo knjige zajedno!