Tirza

„Cijeli život nije ništa drugo doli maštarija s kojom se stvarnost ne može mjeriti ili koja se ne ostvaruje zato što bi u stvarnosti bila odveć opasna.“

AUTOR: Arnon Grunberg

NAKLADNIK: Lector

Danas vam predstavljam Tirzu, roman koji je meni osobno dokaz da svaku knjigu treba pročitati do kraja, bez obzira na sve. Ako vas zanima zašto je to tako, nastavite čitati dalje! Možda vam otkrijem, a možda je to zapravo svojevrsni clickbait. Usudite se otkriti!

„Kako bi imao nade da ćeš biti slobodan, najprije moraš biti u lancima.“

Jörgen Hofmeester, nizozemski je prevoditelj kojem poslodavci žele dati otkaz, ali zbog njegovih godina to jednostavno ne mogu učiniti. Ne mora dolaziti više na posao, no i dalje će prima plaću, što je izbacilo njegov posloženi svijet iz ravnoteže. „Poznajete li taj osjećaj kad niste svoji, kad se ne možete kontrolirati? Kad netko drugi upravlja vašim tijelom?“ Ipak, promjena u njegovim radnom navikama nije jedina promjena s kojom se mora nositi. Supruga, koja ga je napustila prije tri godine, nedavno mu se pojavila na kućnom pragu i vratila se u njegov život kao da se u međuvremenu nije ništa posebno dogodilo. „Zašto sve moraš izreći, zašto neke stvari ne možeš ostaviti na miru, zašto nemaš baš nikakvog poštovanja prema tišini? Zašto ti ona predstavlja takvu prijetnju, zašto ti je nepodnošljiva?“ Dok se Jörgen bori sam sa sobom kako bi prihvatio njezin povratak oko kojega ne može ništa učiniti, još ga više ljuti još jedna nadolazeća promjena. Jedino svjetlo njegovog života, jedina osoba koja ovisi o njemu i kojoj je odan, je kćer Tirza. Njegova voljena osamnaestogodišnja Tirza, koja je upravo završila srednju školu, planira nekoliko mjeseci putovati Afrikom sa svojim najnovijim dečkom. Kako bi se pokazao idiličnim ocem, Jörgen odluči prirediti zabavu za nju prije nego što ode, ali ga na toj zabavi konačno sustižu svi njegovi problemi...

„Što je inteligencija doli kritička distanca s koje čovjek promatra sebe o ono što ga okružuje?“

Tirza Arnona Grunberga fascinantan je roman, koji donosi priču o raspadu čovjeka pred događajima koje bio volio, ali ne može kontrolirati. „Hofmeester je bio čovjek koji je cijeli život tragao za stavom koji još nije pronašao, a život mu je već bio pri kraju.“ Iako je roman nazvan po kćeri, otac je taj koji je u središtu svega, čovjek koji se nalazi usred vrtloga velikih promjena. Hofmeester je muškarac koji živi život po knjizi, a događaji koji su mu promijenili život, bacili su ga na more neizvjesnosti.

Mogli biste na samom početku čitanja biti suosjećajni prema Jörgenu, imati osjećaj sažaljenja prema zbunjenom, napuštenom mužu. Međutim, ubrzo ćete shvatiti kako on zapravo uopće nije tako fin. Bio je nasilan prema svojoj ženi, ponašao se diktatorski prema djeci i besramno tražio novce od podstanara koji su živjeli u najmu u njegovom stanu. Ipak, ključ za razumijevanje Grunbergove knjige je rješavanje zagonetke koju je postavio čitatelju o tome kakva je zapravo osoba njegov glavni lik.

Prava ljepota Tirze je način na koji Grunberg konstruira svoje scene, spajajući dvoje ljudi u naizgled normalan razgovor, no koji ubrzo postaje neugodan i jednostavno neće završiti, ma koliko mi to željeli. Grunberg vas jednostavno neće pustiti na miru, gotovo ćete imati osjećaj kako morate nastaviti čitati bez obzira na sve.

„Neranjiv je samo onaj tko ni u što ne vjeruje. On stoji iznad svih, pa i samoga sebe.“

Zašto sam rekla na početku da je Tirza dokaz da svaku knjigu treba pročitati do kraja, bez obzira na sve? Ako ste došli do ovdje s čitanjem recenzije, vjerojatno ste shvatili da mi se knjiga svidjela, što je točno. Međutim, Tirza je za mene dugo predstavljala čisto čitateljsko mučenje. Točno se sjećam svog očaja dok sam ju čitala pred spavanje na kauču i razmišljala o tome hoću li odustati. Mogu vam reći da sam bila jako blizu; uz Sto godina samoće koju sam triput ostavila, Tirza se skoro pridružila toj malenoj skupini. Zašto onda nije? Sjedila sam, Tirza je čitala više mene nego ja nju. Razmišljala sam o svemu, samo ne o radnji; ona je prolazila negdje pokraj mene. Kao slučajni prolaznik u romanu, došla sam do njenog vrhunca i ispustila iznenađeni uzdah. Zaista jesam! Jesam li stvarno to pročitala? Jesam! Doslovce sam čitala ponovno i ponovno i ponovno jednu te istu stranicu ne vjerujući da je Grunberg to zaista mogao napisati. Ali, ipak jest! U tom trenutku, baš se svaka kockica posložila na svoje mjesto i sve je dobilo svoj zapanjujući smisao. Nakon toga, svaka je stranica predstavljala apsolutni užitak čitanja, smještajući Tirzu na policu s mojim najomiljenijim knjigama.

Zato svakoj knjizi treba dati priliku koju ona uistinu zaslužuje.

Od koje ste knjige skoro odustali, ali ste ju ipak pročitali do kraja?

Grickajmo knjige zajedno!