„Kada ostanu sami sa sobom, ogorčeni ljudi mogu napraviti zlo.“
AUTOR: Sally Hepworth
NAKLADNIK: Fokus
Autorica Sally Hepworth navodi kako je čitanje njezina prva ljubav, tako da je pisanje moralo postati druga. Ukupno je napisala sedam knjiga, a u nas je prevedena (zasad) samo Svekrva. Iako je postigla zavidan uspjeh u Australiji i svijetu, često ju uspoređuju s Liane Moriarty, pa joj je ponekad teško izaći iz njene sjene.
Glava obitelji Goodwin, Diana, neočekivano umire nakon smrti voljenog supruga. Prva pomisao detektiva je samoubojstvo, ali okolnosti u kojima se Diana našla jednostavno su neobjašnjive. Osim toga, čini se da članovi obitelji imaju dosta motiva kako bi je se riješili. Najvažniji je, ipak, novac. Svi su članovi obitelji, naravno, shrvani, no snaha Lucy se čini dosta suzdržanom. Na koncu, ona je ipak pridošlica i nikad se nije do kraja osjećala kao dio obitelji, isključivo zbog Diane. „Kad je pogledam, vidim samo razlike između nas.“ Uvijek je imala osjećaj kako Diana misli da je njen savršen sin mogao puno bolje od nje. Lucy je nekako uvijek napravila sve dobro, ali na potpuno krivi način i nije bilo situacije u kojoj joj Diana nije udijelila savjet, donekle smislen, ali izrazito snobovski.
„Tko smo nakon što umremo?“
Diana nikad nije mogla shvatiti Lucy i njezinu žarku želju da se njih dvije sprijatelje. Osim sina, koji ih je povezivao, one nisu imale ništa zajedničko. Diana je smatrala kako bi bilo najbolje da komuniciraju na pristojnoj razini, ali da u konačnici njihov život bude odvojen. Lucy se brinula o djeci, a Diana je vodila humanitarnu zakladu koja je zahtijevala svu njenu pažnju. Žene uključene u zakladu nisu imale nikoga tko bi se brinuo za njih, a Diana im je posvetila svaki svoj atom. Naposljetku, djeca su imala i oca, a kada su odrasli, oboje su imali muževe ili žene i djecu. Nipošto nisu bili sami, barem je ona tako mislila. „Čemu služe roditelji ako ih ne možeš kriviti za svoje životne probleme?“
„Sentiment je oblik razvodnjavanja istine.“
Zanimljiva je činjenica da 60 % udanih žena proživljava stres zbog svekrva, a samo jedna od četiri žene zaista voli svoju svekrvu. Razmišljaju li snahe kako nikako neće voljeti svekrvu, a svekrve kako snahe nisu sposobne za život? Kada u Google upišete „odnos svekrve i snahe“ (rekla bih da su ključne riječi dosta neutralne), nijedan rezultat na prve dvije stranice ne daje članak koji bi govorio o pozitivnom odnosu između njih. Štoviše, povezana pretraživanja na dnu stranice nude mi iduće ključne riječi: zla svekrva, podmukla svekrva, ljubomorna svekrva, ljubomorna svekrva forum, kako odgovoriti svekrvi, kako nadmudriti svekrvu, te kako se distancirati od svekrve. Prva stvar, Google očigledno zna da sam ja snaha. Druga stvar: stvarno? Zar zaista ne postoji nijedan pozitivan članak o tom odnosu? Zašto je odnos svekrve i snahe isključivo negativan i neprijateljski? Zašto postoji predrasuda da će snaha/svekrva biti užasna i zlonamjerna osoba?
Vjerojatno zbog tog čarobnog, bogomdanog sina, centra svemira. Imao je mamu koja je u njega uložila najviše što je mogla, a sad ima i ženu koja ga voli i koja će u njihov odnos dati sve što može. Sin je nastao od svojih roditelja, dakle naslijedio je nešto od oca, ali i od majke. Snaha se zaljubila u sina, dakle u njegove karakterne osobine, koje je naslijedio od oba roditelja. Problem valjda nastaje kad snaha misli da je samo loše osobine naslijedio od majke, a svekrva valjda misli da se oženio jer je mislio onom stvari.
Očigledno je čudesan scenarij u kojemu snaha i svekrva, vole muža/sina, shvate kako nipošto nisu konkurencija i slažu se! Možda je ipak jednostavnije dobiti na lotu.
„Problem je samo problem dokle ga ne riješiš.“
Svekrva je više slojeviti psihološki prikaz Lucy i Diane, nego što je krimić. Ipak, dok autorica skida sloj po sloj sa dvije suprotstavljene žene, napetost raste pažljivo isprepletenom pričom. Osim što saznajemo perspektivu dvaju likova, radnja ne teče linearno, već izmjenjivanjem prošlosti i sadašnjosti dobivamo nove dimenzije stvarnosti, dok prsti sami okreću stranice jednu za drugom.
Za odnos je potrebno dvoje ljudi, a to nam Svekrva i više nego dobro prikazuje. Kao i u svemu, dobra komunikacija je ključ svega, no ona najčešće izostaje. Najčešće sami sebi tumačimo postupke drugih na potpuno pogrešan način i stvaramo sliku koja će teško biti popravljena. Može samo biti narušena. Možda je to bilo najlakše prikazati odnosnom svekrve i snahe, ali takve situacije imamo i u puno „prisnijim“ i „bližim“ odnosima.
„Smiješno je ponekad ono što znate.“
Da, ovo je krimić, ali Svekrva stavlja naglasak na perspektivu likova. Ta dva polariteta, naizgled nespojiva, imaju svoj karakter koji će čitatelja ostaviti neodlučnim: kome će se prikloniti? Svekrvi ili snahi?
Grickajmo knjige zajedno!
