„Zdrav nam razum govori kako zemaljske stvari jedva da postoje, a istinska je stvarnost samo u snovima.“
AUTOR: Alex Landragin
NAKLADNIK: Vorto Palabra
Landragin slojevito prikazuje povijesnu fikciju, metafikciju, misterije, fantastiku, mitove i romansu. Predgovor počinje metafikcijskim zadirkivanjem: „Ja ovu knjigu nisam napisao. Ukrao sam je“. Knjigoveža prima rukopis od barunice Beattie Ellingham s izričitim uputama da ne čita ono što sadrži. Kada barunica ubrzo nakon toga umre u misterioznim okolnostima, knjigoveža poklekne pred znatiželjom, pročita rukopis i pritom otkriva kako on sadrži tri priče (dvije su navodno napisale itekako stvarne osobe) — priču o duhovima koju je Charles Baudelaire napisao za nepismenu djevojku, mračnu noir ljubavnu priču židovskog njemačkog prognanika koji ne može napustiti Pariz zbog okupacije nacista i priču o ženi koja živi kroz sedam generacija.
Međusobna povezanost priča, obećava pripovjedač predgovora, bit će otkrivena, bilo da se čita po redu ili u „baruničinom nizu“, nazvanom po nesretnoj vlasnici rukopisa, koji isprepliće poglavlja iz sve tri priče u jedan roman. Na kraju svakog poglavlja naći ćete koristan pokazatelj koji vas usmjerava na početak sljedećeg poglavlja. Ovakvim čitanjem nastaje potpuni roman, koji povezuje sve tri priče u očaravajuću višeslojnu avanturu. „Sami ćete odabrati želite li knjigu čitati kao zbirku nasumce povezanih priča ili kao cjelovit roman.“
Stoga, krenimo redom! Prva priča, Naobrazba nakaze je Baudelairov autoportret prožet ovisnošću o laudanumu kojeg uzima zbog sifilisa i neuralgije, ali i ljubavi prema Jeanne Duval, njegovoj muzi. Međutim, njegova pjesnička reputacija i razmišljanja zauzimaju mjesto i u Benjaminovom Gradu duhova, drugoj priči, gdje otmjeno Baudelaireovo društvo postaje epicentar misterije, koja se odvija dok nacisti polako napreduju prema gradu. „O, taj trenutak kad se sve promijenilo. Sanjaš li još o tome? Nije trajao ni sekundu, no označio je kraj naše sreće.“ Priče o Albatrosu fantastična je, treća po redu, priča o dolasku prvih Europljana na udaljeni otok u Polineziji. Pripovijeda ju mlada žena po imenu Alula, od koje saznajemo nešto više o samim prijelazima. „Nema prijelaza bez povratnog prijelaza.“
„Postoje prilike kada nas obuzme strah toliko pregolem da je srce iznenada u stanju vidjeti dalje u budućnost nego što je ikada vidjelo, a um razvije nevjerojatno lukavstvo.“
Što bi gledanje u oči moglo značiti i učiniti? Što nas čini onim što jesmo? Naša tijela, iskustva, emocije, ciljevi?
Ova jedinstvena knjiga zaokuplja um i srce u razmišljanju o svim tim stvarima, a čarobni element čini ga mnogo ugodnijim. Svaka priča je bogata likovima, idejama i oštro zamišljenim trenucima. Točke povezivanja, međutim, čine tekst uvjerljivim i otvorenim. Kako se likovi, objekti i fraze pojavljuju, vrijeme postaje kaotično, a pitanja o tome što nas čini onim što jesmo, kako naši izbori utječu na našu budućnost i kako nas drugi ljudi percipiraju postaju središnji dio romana.
„Svijet možda ne završava odjednom, već polako, neprimjetno, u nizu naizgled bezopasnih događaja koji se odvijaju generacijama.“
Prijelazi Alexa Landragina tkaju izvanrednu priču kroz stoljeća, krajolike i ljudske živote. Roman intrigira i oduševljava orkestracijom povijesnih istraživanja i mašte. Romantika, misterij i povijest plešu kroz stoljeća u impresivnom debitantskom romanu. Proza je zanimljiva, traži od vas da okrećete stranice dok priča skače s kraja na početak, zapetljava vrijeme i rasteže rub onoga što pripovijest može učiniti. Kada ju uzmete u ruke, osjećat ćete dilemu između želje da ju brzo čitate, da se uživite u ovaj fantastični svijet ili usporavanja kako biste svakoj priči dopustili da vas u potpunosti zaokupi.
„Besmrtnost je prokletstvo.“
Prijelazi predstavljaju fantastično bogatu i ukusnu avanturu, onu koja se proteže stoljećima i životima, a njegova uzbudljiva, veličanstveno - opijajuća pripovijest otkriva načine koji u isto vrijeme uzbuđuju i užasavaju, izazivajući nadu i razočaranje prema ljubavi koja je apsolutno vrijedna traženja i čvrstog držanja. Ipak, Prijelazi nam daju na znanje da ta ljubav možda neće uvijek preživjeti, barem ne na način na koji to želite, gdje je ljepota ideala, savršene istine, prečesto mračna.
Za dovođenje Prijelaza na hrvatski jezik zaslužna je Bibliovca sa Vorto Palabrom! Ovo je prva knjiga koju sam pročitala iz Bibliovcine biblioteke (recite to brzo deset puta), a sigurno neće biti zadnja!
Jeste li kad čitali knjigu napreskokce, čitali s kraja prema početku da bi završili na sredini, a da sve to ima savršenog smisla?
Grickajmo knjige zajedno!
