„Hrabar je onaj koji zna da može pobijediti, a svejedno izbjegava sukob.“
AUTOR: Fredrik Backman
NAKLADNIK: Fokus
Gospodin Backman, autor kojeg sigurno znate po prekrasnoj priču o Oveu, napisao je zgodnu malu knjižicu o najstrašnijim iskustvima koje prosječni muškarac može doživjeti – o prvom očinstvu. Svom, dakako. Ovo je prva Backmanova serija eseja o roditeljstvu s kojima se mogu poistovjetiti gotovo svi koji imaju djecu. Unutra ćete pronaći pogreške, strahove, posebne trenutke između oca i sina, te buduće nade i snove. „I kad te najviše uzrujam, samo želim da pokušaš shvatiti da ćeš za mene uvijek ostati mali jednogodišnji dječak koji stoji gol u hodniku i smije se onako krezub dok na prsa stišće plišanog lava.“
U ovoj slatkoj knjižici, Backman govori o velikim i malim lekcijama u životu, uključujući pronalazak tima kojem pripadate i razloge za osnivanje benda. Na sebi svojstven način, dotiče se i priprema za dolazak prinove u obitelj. „Kad bi samo znao koliko pizdarija za djecu postoji.“ Između padova u potpunosti lišenih sna i prekrasnih uspona, Backman dijeli priču o zaljubljivanju u svoju ženu koja je njegova potpuna suprotnost i učenju življenja života koji se okreće oko ljudi do kojih mu je bezuvjetno stalo.
Pisanje je ležerno i manje formalno od njegovih romana. Ton je opušten, razigran, s vremena na vrijeme grub, lakomislen, profan, a povremeno i neuredan.
Backman nas podsjeća da uživamo u svim malim trenutcima života, da se usredotočimo na ono što je uistinu važno, da priznamo svoje ljudske slabosti i da vidimo humor u svemu što nam život posluži. Ova knjiga podsjeća nas na to da nas ništa ne može do kraja pripremiti za roditeljstvo i da ne postoji standardna formula za uspjeh. Samo moramo u svakom trenutku dati najbolje što možemo i nadati se da nećemo previše zeznuti svoju djecu.
„Ako naša djeca nisu bolja od nas, koji je onda smisao svega ovoga?“
Iako bih voljela da je Backman mama i da je dobio kćer, Sve što moj sin treba znati o svijetu može se jednako primijeniti i na kćeri i na sinove, pogotovo kada je riječ o prvom djetetu. Knjižicu sam pročitala prije nego što sam rodila, ali me je svejedno pogodila svakom rečenicom. Sada kad sam joj se vratila, pogodila me je još više, pogotovo jer znam da će uskoro naša malena izaći iz našeg mikrosvijeta, gdje će upoznati toliko ljudi i jednog dana spoznati da ju nećemo uvijek razumjeti, da ćemo joj pokušati objasniti neke stvari na način koji se njoj neće svidjeti, da ćemo ju razočarati, da će biti ljuta na nas. Jednog će dana spoznati da smo obični smrtnici koji itekako rade greške. „Ne želim biti otac u kojeg sva druga djeca upiru prstom. Onaj koji se ne uklapa među druge roditelje. Netko koga se sramiš. Onaj koji ne razumije stvari koje voliš. Onaj koji će te razočarati.“ Mi ćemo ju samo htjeti voljeti i htjet ćemo biti dio njena svijeta. Zauvijek.
Što naša djeca trebaju znati o svijetu?
Grickajmo knjige zajedno!
