Smrt dolazi na kraju

„You will never never be valued unless you assert yourself.“

AUTOR: Agatha Christie

NAKLADNIK: VEDIS

Smrt dolazi na kraju Agathe Christie jedinstvena je stavka u njezinom slavnom katalogu romana misterija. Smješten u drevni Egipat oko 2000. godine prije Krista, roman se ističe kao Christiein jedini izlet u povijesni misterij, spajajući njezin prepoznatljivi zamršeni zaplet s bogato detaljnom povijesnom pozadinom.

Ka-svećenik Imhotep se vraća kući na svoje imanje u blizini Tebe s putovanja na sjeveru. Sa sobom dovodi novu konkubinu, Nofret, čiji dolazak brzo poremeti kućanstvo. Nofret je mlada, lijepa i manipulativna te ubrzo potakne napetost i ljubomoru među Imhotepovom djecom. Imhotepova obitelj broji tri sina - Yahmosea, Sobeka i Ipyja - i kćer Renisenb, kao i njihove supružnike i sluge. Renisenb, nedavno udovica, upravo se vratila u očevu kuću i počinje primjećivati ​​promjene koje je Nofret izazvala. Kako dani prolaze, Nofretino ponašanje raspiruje dugo zakopana neprijateljstva i rivalstva unutar obitelji, izazivajući netrpeljivost i nelagodu.

Nofretin utjecaj dovodi do eskalacije sukoba, osobito jer se čini da je usmjerena na povećanje svoje moći unutar kućanstva na račun Imhotepove djece. „There I saw evil that comes from outside, that attacts so that all the world can see, but there is another kind of rottenness that breeds from within – that shows no outward sign. It grows slowly, day by day, till at last the whole fruit is rotten – eaten away by disease.“ Svaki član obitelji gaji različite osjećaje prema njoj, u rasponu od mržnje do straha. U pozadini obiteljske svađe odvija se niz zlokobnih događaja. Renisenb, koja počinje kao pomalo pasivna promatračica, postupno se sve više uključuje u razumijevanje dubljih strujanja ogorčenosti i skrivenih motiva među svojim rođacima. Pronalazi saveznika u Horiju, upravitelju imanja, čije joj mirno ponašanje i pronicljiva narav pružaju vodstvo i podršku.

Vrhunac netrpeljivosti, svađa i borbi unutar obitelji nastaje kada Nofret bude pronađena mrtva pod sumnjivim okolnostima. Nofretino tijelo otkriveno je na dnu litice i isprva se čini da je slučajno pala. No, vrlo brzo postaje jasno da njezina smrt nije bila nesretan slučaj, a sumnja pada na razne ukućane, od kojih je svatko imao motiv i priliku. Dok se obitelj bori sa šokom Nofretine smrti, Renisenb i Hori preuzimaju uloge istražitelja. Nastoje otkriti istinu iza ubojstva, zadirući u tajne, laži i skrivena nezadovoljstva unutar obitelji. „A trifle, a little, the likeness of a dream, and death comes as the end…“

„To attain riches it is necessary to take a few risks.“

Kao što sam već rekla (napisala), za razliku od ostalih Agathinih misterija, koji su primarno smješteni u suvremeno okruženje 20. stoljeća, Smrt dolazi na kraju smještena je u drevni Egipat oko 2000. prije Krista. Ovo okruženje je odmak od engleskih seoskih kuća, neobičnih sela i modernih gradova koji obično predstavljaju pozadinu za njezine priče. Na njeno znanje o starom Egiptu utjecao je njezin suprug arheolog Max Mallowan. Radnja i likovi duboko su ukorijenjeni u kulturne i društvene norme staroegipatskog društva, što uključuje njihova uvjerenja, dnevne prakse i obiteljske strukture, koje su vrlo različite od zapadnjačkih normi koje se vide u drugim djelima. Narativni stil odražava povijesno okruženje, s jezikom i dijalogom prilagođenim vremenskom razdoblju. Agathina pozornost na autentičnost ere proteže se na način na koji likovi govore i razmišljaju, pružajući drugačije iskustvo čitanja u usporedbi s njezinim modernim romanima. Roman je inspiriran nizom pisama iz dvanaeste egipatske dinastije, dajući mu povijesno utemeljenje koje se razlikuje od fikcionalnih inspiracija njezinih drugih djela.

Dok su teme ljubomore, ambicije i obiteljske dinamike uobičajene u Agathinom radu, Smrt dolazi na kraju istražuje te teme unutar jedinstvenog konteksta drevnih egipatskih vjerovanja o smrti i zagrobnom životu. Ova perspektiva dodaje drugačiju dimenziju pripovijesti i motivaciji likova. U romanu nema niti jednog od Christiejevih kultnih detektiva poput Herculea Poirota ili Miss Marple. Umjesto toga, protagonistica, Renisenb i drugi likovi su obični ljudi svog vremena, bez formalne obuke ili profesionalne uloge u rješavanju zločina.

Da, nema Poirota.

Pročitala sam opis na poleđini, pročitala sam knjigu, svjesna da se radnja odvije prije Krista i svejedno sam očekivala Poirota. Nedostajao mi je.

Doduše, autoričini su likovi dobro portretirani i višedimenzionalni, osobito Renisenb, čiji osobni rast i sve veća odlučnost pokreću narativ. Imhotepova djeca - Yahmose, Sobek i Ipy - svako utjelovljuju različite aspekte obiteljskih obaveza i ambicija, dok Henet, sluškinja, dodaje element zlobe i intrige. Zagonetni Hori, obiteljski prijatelj od povjerenja, pruža mudrost i stabilnost usred kaosa.

Okruženje drevnog Egipta živopisno je oživljeno kroz autoričino precizno istraživanje i pažnju posvećenu detaljima. Društveni običaji, vjerske prakse i svakodnevni život tog razdoblja neprimjetno su integrirani u priču, pružajući autentičnu i impresivnu pozadinu koja pojačava misterij. Agathin prikaz tog doba nije samo dekorativni element, već je sastavni dio odvijanja radnje i motivacije likova.

Kao i kod svih njenih romana, misterij je stručno osmišljen, s brojnim vješto podmetnutim tragovima koji čitatelje tjeraju na pogađanje do njezinog klasičnog konačnog otkrića. Napetost se postepeno povećava, potaknuta sve većom netrpeljivosti unutar kućanstva i jezivim osjećajem neizbježnosti koji prožima priču.

„Life is not a matter of safety – it must be hazarded to win the game.“

Iako mi je roman bio zanimljiv, nisam se mogla oteti dojmu kako mi je ipak bio malo „dosadan“ i „spor“ u odnosu na kriminalističke romane današnjice. Pisanje Agathe Christie karakterizira ekonomična proza, usmjerena na dijalog i napredovanje radnje bez pretjeranog opisivanja. Njezini romani često se pridržavaju klasične strukture, s jasnim zločinom, popisom osumnjičenih, tragovima i konačnim otkrićem. Suprotno tome, moderni pisci koriste se različitim stilovima, u rasponu od realizma do lirske proze, često s detaljnim opisima i atmosferskim okruženjem. Suvremeni romani koriste i nelinearne vremenske okvire, višestruke perspektive i nepouzdane pripovjedače kako bi dodali složenost. Više se koriste pripovijesti u prvom licu i mijenjaju se gledišta, nudeći dublje psihološke uvide u likove. Moderna kriminalistička fikcija često je i eksplicitnija u smislu nasilja, seksa i jezika, odražavajući oštriji i realističniji prikaz zločina.

Agathini romani često prikazuju jasnu razliku između dobra i zla, s pravdom koja obično prevladava na kraju. Iako njezin rad uključuje društvene komentare, općenito je suptilan. Iako su njezine karakterizacije likova oštre, obično su manje detaljne u usporedbi s modernim psihološkim trilerima. Međutim, suvremeni kriminalistički romani često istražuju moralnu dvosmislenost, sa složenim likovima koji se ne uklapaju u kategorije dobra ili zla. Moderna kriminalistička fikcija često se bavi širim društvenim problemima kao što su korupcija, sustavna nepravda, rasizam i mentalno zdravlje. Jači je fokus na psihološku dubinu likova, istražujući njihove motivacije, strahove i traume.

Njezini likovi često se uklapaju u arhetipske uloge, poput ekscentričnog detektiva, šarmantnog skitnice ili nevine žrtve, a romani obično sadrže upravljivu postavu sumnjivaca, svaki s jasnim motivima i pozadinom. S druge strane, moderna kriminalistička fikcija nastoji prikazati složenije, manjkave likove s detaljnim pozadinskim pričama. Često postoji širi raspon likova s ​​više priča koje se isprepliću.

„Proofs must be solid brick walls of fact.“

Smrt dolazi na kraju istražuje bezvremenske teme moći, ljubomore, ljubavi i izdaje unutar mikrokozmosa jedne obitelji. Roman istražuje destruktivnu prirodu ljubomore i razorni učinak nekontrolirane ambicije. Također se odražava na ljudsko stanje i neizbježnu prisutnost smrti.

(Idući segment je izvještaj članice čitateljskog kluba Andree T., koji je samo malo prilagođen za potrebe osvrta).

Naša lektira izabrana je zato što premalo čitamo krimiće, zato što je Christie uz Shakespearea najprodavaniji autor (njene knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku i isto toliko na drugih 45 svjetskih jezika), zato što je kraljica krimića i zato što se radnja događa u doba starog Egipta. Uostalom, mnogi od nas su svoju „odraslu“ čitateljsku karijeru započeli upravo romanima Agathe Christie, a čitati krimiće i ne pročitati barem jedan njezin roman, gotovo je ravno zločinu samom.

Prepričavale smo naša iskustava o krađama po dućanima jer očito ne poznajemo ni jednog ubojicu pa je bilo kakav zločin dobar uvod u krimić. Nakon toga uslijedila je kratka biografija o autorici i par pikanterija (udavala se dva puta- nakon što joj je prvi muž Archibald Christie objavio da je ostavlja zbog, naravno, mlađe koke, nestala je na 11 dana (o čemu možete pročitati više u knjizi Afera Christie (Nina de Gramont), sa stajališta Archieve ljubavnice); drugi muž bio je 14 godina mlađi arheolog).

Ocjene su očekivano miš-maš, od 5 do 2 a ukupna je 3,6. Većini je knjiga ipak bila naivna sa sporom radnjom i površnim dijalozima, falili su nam Miss Marple ili Poirot, premalo likova...općenito, prerasle smo takve vrste romana. Ipak, nekoliko čitateljica se knjiga baš svidjela i bez malih sivih stanica Monsieura Herculesa Poirota, likova nam je bilo baš taman, 13 od kojih je čak 7 ubijeno (još jedna neuobičajenost u ovom romanu). Karakterizacija likova bila nam je jako dobra; nema opisa okoliša, interijera, odjeće, mirisa, okusa...što nam zapravo i nije toliko falilo jer to nije takva vrsta romana. Kao u većini svojih romana, i ovdje je ubacila spark of love story. Zaključak: ovo je jedan tipičan old school krimić kojeg ne možemo (i ne smijemo) uspoređivati sa modernim trilerima.

Smrt dolazi kao kraj dokaz je svestranosti Agathe Christie kao spisateljice. Pohvalna je njezina sposobnost da čitatelje prenese u drugo vrijeme i na drugo mjesto, a pritom zadržala obilježja svog pripovijedanja. Ovaj je roman nezaobilazno štivo za obožavatelje njenog djela i za one koji uživaju u dobro osmišljenom povijesnom misteriju.

Jeste li čitali Agathu Christie?

Grickajmo knjige zajedno!