Smola

„Iz prirode se nikada ne smije uzeti više nego što nam je potrebno.“

AUTOR: Ane Riel

NAKLADNIK: Vorto Palabra

Roman "Smola" danske autorice Ane Riel donosi duboku priču o obitelji Haarder, istražujući granice koje roditelji mogu prijeći kako bi zaštitili svoju djecu.

„Zle oči nikada ne plaču.“

Jens Haarder, preplavljen je strahom od gubitka i odlučuje držati sve blisko sebi. Nakon tragične nesreće, njegova opsesija začarava njegovu obitelj u mračan svijet. Život njegove kćeri, šestogodišnje Liv, je istovremeno jednostavan i kompliciran na potpuno izoliranoj farmi okruženoj šumom na danskom otoku. „Otok je bio tijelo u promjeni i oni su ga mogli promijeniti.“ Odrasta u čudnoj disfunkcionalnoj obitelji, tijesno povezanoj sa svojim pokojnim blizancem Carlom, okružena ljubavlju oca Jensa i majke Marije, u potpunosti vezane za krevet. Osjeća se sigurno u spoznaji da bi njeni roditelji učinili bilo što za nju, a prema svim Božjim stvorenjima iskazuje poštovanje. Jens je naučava krasti kako bi preživjeli, ali i kako bi zadovoljio svoju sklonost prema zadržavanju stvari. „Najradije bi išao s njom da je nikada ne izgubi iz vida, no na kraju su ga okolnosti prisilile da vjeruje kako će se vratiti kući.“ Kao dijete prirode, postaje nevidljiva i tiha dok lovi noću sa svojim ocem jer u mraku životinje ne osjećaju bol. Djevojčica također lovi sve što bi moglo biti korisno kod kuće - hranu, odjeću, alate, knjige ili bilo što drugo zanimljivo.

Kroz nevinost i ljubav, Liv ne može u potpunosti pojmiti, ali na neki način može opravdati postupke njezinog oca. Međutim, Jensovo sve iracionalnije i morbidno ponašanje, te uznemirujuća pisma koja dolaze od Marije, Livine majke, stvaraju napetu atmosferu koja je istovremeno neugodna i ovisnička. Liv postupno počinje shvaćati da je njezin izolirani život možda manje siguran nego što joj roditelji sugeriraju. „Teško je s nekim razgovarati kad ništa ne smiješ reći.“ Naposljetku, prijavili su njezinu smrt jer je svijet opasno mjesto.

Smola vješto istražuje širok spektar tema - opsesiju, tugu, ljubav, nevinost i djetinjstvo - i povezuje ih u pametno ispričanu, uzbudljivu priču. Ovisnički, brutalno iskren i emotivan, Smola je vožnja emocionalnim montažnim vlakom koja ostavlja snažan dojam. „Ne znam kako bih nazvala naš život. Bajkom ili pričom strave i užasa? Možda pomalo od oboje?“

„Stvari zahtijevaju vrijeme koje zahtijevaju.“

Ane Riel je postala miljenica publike i kritike zahvaljujući njenom besprijekornom talentu za nevjerojatno pripovijedanje, balansirajući nježnost s užasnim opisima postojanja koje tone u ludilo i uvijek prisutnim crnim sarkastičnim humorom. Priča u Smoli je ispričana iz različitih perspektiva i razvija se od tradicionalnog razumijevanja ljubavi do opsesije da se sačuva i sačuva sve što je važno, dok Jens uči na teži način da ono što ga je napustilo nikada se neće vratiti. Riel proniče u um poremećenog čovjeka i razumije njegovu iracionalnu potrebu za prikupljanjem, njegovo zadovoljstvo i osjećaj povezanosti s stvarima, njegovu neosjetljivost na prljavštinu, bolest i očaj skupljanja.

Smola je opčaravajuća, ozbiljno jeziva i prepuna neočekivanih obrata. Miješa duboku traumu s osjećajima sigurnosti i zaštite, teror braće Grimm s modernim skandinavskim hladnim poštovanjem privatnosti te snažnim neraskidivim vezama između roditelja i djeteta.  

„Vrijeme oduzima stvari koje smo uzeli.“

Liv je središnji lik i jedan od najupečatljivijih. Kroz njezine oči pratimo svijet disfunkcionalne obitelji Haarder. Njena nevina perspektiva donosi dublji uvid u svijet odraslih, istovremeno prikazujući snagu i ranjivost djetinjstva. Jens Haarder, duboko je oslikan lik. Njegova opsesija čuvanjem stvari, počevši od hrane do materijala, odražava njegove unutarnje strahove i nemire.

Stil pisanja Ane Riel karakterizira dubina, emotivnost i poetičnost. Njen stil stvaranja priče doprinosi stvaranju bogate atmosfere i osjećaja te nas uvlači u dublje slojeve karaktera i radnje. Riel koristi slikovite opise kako bi stvorila živopisne slike okoline i likova. Njezini opisi prirode, mirisa i zvukova stvaraju gotovo opipljivu atmosferu, često ojačavajući emocije i napetost prisutnu u priči. Pisani iz perspektive različitih likova, njen je stil duboko povezan s unutarnjim monolozima i dubinom njihovih misli i osjećaja. Riel također uspješno kombinira jezik stvarajući dinamične dijaloge i introspektivne trenutke. Njezina sposobnost prenošenja osjećaja napetosti, tuge i neizvjesnosti doprinosi emocionalnom nabijanju romana.

Iako roman donosi duboke slojeve obiteljske drame i mračnih tajni, postoje neki aspekti koji su utjecali na ukupan dojam i u konačnici smanjili ukupnu ocjenu romana. Jedan od nedostataka je tempo priče. U nekim dijelovima romana, tempo djeluje sporo i povremeno se čini da se priča vuče, što je na trenutke dovelo do ozbiljnog nedostatka pažnje i smanjenja napetosti, osobito u dijelovima koji nisu tako emocionalno nabijeni. Također, složenost likova i njihovih interakcija ponekad je bila toliko zbunjujuća. Riel pokušava istražiti duboke psihološke slojeve svakog lika, ali učestalo prebacivanje između perspektiva otežalo mi je praćenje radnje i povezivanje s karakterima. Nadalje, određeni dijelovi romana nisu dovoljno razrađeni ili nisu dobili dovoljno prostora za razvoj.

Radnja romana prati klasični arhetip izoliranog ruralnog okruženja, gdje se glavna junakinja Liv suočava s mračnim tajnama svoje obitelji. Ovaj koncept donio mi je osjećaj već viđene radnje jer se susrećemo s uobičajenim elementima - izoliranom lokacijom, tajanstvenim događajima i obiteljskim tajnama. Likovi u romanu, poput Jensa, Marije i Liv, donose složenost, ali također i stereotipne karakteristike. Na primjer, Jens kao opsesivni sakupljač i Marija kao bolesna i nepokretna majka mogu se percipirati kao arhetipski karakteri čiji su postupci unaprijed predvidljivi.

Sve u svemu, drago mi je da sam pročitala Smolu, ali ipak sam imala veća očekivanja od nje.

Koja knjiga nije mogla ispuniti vaša očekivanja?

Grickajmo knjige zajedno!