AUTOR: Philippe Claudel
NAKLADNIK: Edicije Božičević
„Čovjek mora biti doista naivan ili vrlo ohol ako misli da se svaki misterij može razumjeti i da se svaki problem može riješiti.“
Postoji jedno izmišljeno otočje, bliže Africi nego Europi. Zanimljivog je izgleda. Gledajući ga iz zraka, izgleda poput pseće njuške. Zato se i zove Pseći arhipelag.
„Katkada je potrebno proći kroz tminu, pa tek onda iznova vidjeti svjetlost dana koji se rađa.“
Na njemu žive najobičniji stanovnici koji na njemu životare. Imaju priliku života, jer se na njihovom otočju trebaju otvoriti Terme, koje bi smanjile stopu nezaposlenosti. Time bi spriječili odlazak stanovništva na kopno, propadanje otočja. Sačuvali bi brojne generacije i svima bi bilo dobro.
„Doista je teško osloboditi se snova.“
Međutim.
Na njihov naseljeni otok more jednog jutra donosi tri leša. Nesretnici su bili jako mladi, mlađi od 20 godina. Samo su htjeli priliku za bolji život. Htjeli su otići iz Afrike i ostvariti se u Europi. More ipak ne bira. Uzima ono što mu je drago.
„More često dopušta da mu se ljudi uhvate za kičmu, ali katkad se naljuti i poždere neke od njih.“
Ujutro su se pokraj tri leša zatekli Stara (učiteljica u mirovini), Amerika (vinogradar), te Sablja (ribar). Njih troje su smatrali kako je najbolje pozvati Načelnika, koji je pak sa sobom dovukao i Doktora. Smislit će oni već nešto.
Tu smiješnu skupinu vidio je i Učitelj dok je odrađivao svoju jutarnju tjelovježbu. Problem je bio u tome što su oni bili domaći, a on stranac. Došljak s kopna. Ne bi se moglo reći da su ikad imali povjerenja u njega. Ipak, vidio ih je i morali su ga primiti u grupu.
„Mržnja i prezir ne počivaju u riječima, nego u onome kako ih koristimo.“
Načelnik je hrabro istupio i rekao svoje mišljenje. Leševi se trebaju maknuti. Činjenica je da imaju projekt Termi koje će spasiti otok, a uz tri leša, sve bi moglo otići u vjetar. Ne trebaju im novinari koji će tražiti neku sočnu priču, policajci s kopna spremi narušiti njihov mir. Bitno je da Terme zažive i oni će biti spašeni. Uostalom, leševi su leševi. Ništa ih više neće vratiti u život.
„Zakon dovodi do kaznenog djela, a ne kazneno djelo do zakona.“
Ništa, međutim, ne ide onako kako su si zamislili.
Na otok dolazi netko. Kako se pokazalo, Inspektor.
Njegovo pronicljivo oko sve vidi. Samouvjeren je i ne preže od ničega kako bi dokazao ono što je naumio. Jasna je stvar da su s njegovim dolaskom Terme dovedene u pitanje.
Možda bi ipak trebalo nekako preusmjeriti njegovu pažnju…
„Iako je gomila često u krivu, uvijek uspije dobiti ono što želi.“
Sam pogled na naslovnicu knjige asocirao me je na neku filozofsku knjigu. Osim toga, autor je Francuz. Recite vi meni na kojem to planetu Francuzi pišu krimiće?!
Kao što Šveđani mogu napisati dobro dramu, tako očigledno i Francuzi mogu napisati odličan krimić! Mene je Pseći arhipelag ugodno iznenadio.
Likovi nemaju neku posebnu dimenziju, ali predstavljaju sve nas. Svi znamo učitelje, ribare, načelnike, doktore. Te su persone uvijek prisutne u našim životima i stvaramo određena mišljenja o njima. Kao što je autor uzeo te najobičnije likove ne dajući im svima ni imena, pokazuje kako su se njihove situacije vrlo lako mogle dogoditi nama.
„Neke riječi podižu zidove koje druge riječi više nikada neće uspjeti srušiti.“
Naravno, možda ne tako ekstremna situacija kao ubojstvo, nego neka situacija koja bi se mogla riješiti spremanjem pod tepih. Samo, pod koju cijenu?
Ponekad u životu, nemamo ni sluha ni razumijevanja za tuđe probleme i situacije. Vidimo samo kako će se nešto reflektirati na nas. Onda kako ne bi ispali sebični, projiciramo problem na širu sliku kako bi nešto maknuli s dnevnog reda. Maknuli, ne riješili.
Ako možemo zaklopiti oči pred manjim problemima, onda smo sposobni maknuti pogled sa svega, ticalo se to nas ili ne. Na koncu konca, svi želimo život sa što manje problema. Samo želimo mirno (pro)živjeti svoj život.
„Povezuje li sram ljude s čovječanstvom? Ili samo podcrtava da su se od njega nepovratno udaljili?“
A možda ste jedan od onih koji drže oči čvrsto otvorenima, spremni se suočiti sa svime, uhvatiti se u koštac s problemom. Svaki problem mora biti riješen, svaka nepravda mora biti riješena. Pritom shvatite da smetate ljudima, jer zašto ne možete samo maknuti pogled? Barem jednom ne pokušati ispraviti krivu drinu?
Tko ste vi?
„Kako će buduća stoljeća suditi o našem vremenu?“
Grickajmo knjige zajedno!
Comments