Peer Gynt

AUTOR : Henrik Ibsen

NAKLADNIK : TIM Press

Henrika Ibsena vjerojatno ste upoznali kroz lektiru; njegova Nora mi je bila jedna od omiljenih lektira u srednjoj školi. Upravo zbog tih lijepih uspomena iz srednjoškolskih dana, veselila sam se prijevodu Tomislava Ladana u izdanju TIM pressa. Ne događa se svaki dan da lektira budi veseli uspomene, zar ne?

Peer Gynt dramska je pjesma u pet činova, izdana 1867. godine, koja se može smatrati nordijskom Odisejom. Henrik Ibsen je inspiraciju potražio u Norveškim bajkama i narodnim pričama autora Petera Christena Asbjornsena, koje se temelji na legendama i narodnoj predaji. „Peer Gynt – kao cjelokupno djelo i kao pojedinačni lik – Norvežanima po vrijednosti, utjecaju i usađenosti u kulturnu svijest nacije znači otprilike isto što i Hamlet Englezima, Faust Nijemcima ili Don Quijote Španjolcima.“ Dok Homerov ep prikazuje herojske podvige Itakinog mitskog kralja, Ibsenov klasik govori o tinejdžeru koji odlazi od kuće kako bi pronašao svoje mjesto pod suncem. Osim što je Peer Gynt antijunak; on je samozadovoljan i narcisoidan. Ipak, uvući će vam se pod kožu, uz sve njegove mane i laskanja.

Narodne priče koje pokreću Peerovu potragu za slavom i bogatstvom pripovijedala mu je majka Ase, udovica rasipničkog pijanca kojeg je Peer jedva poznavao. Žestoko zaštitnički nastrojena prema svom sinu, Ase očajava zbog njegove sklonosti prenošenja herojskih priča u stvarni život, kao i zbog ponašanja koje ga čini predmetom ismijavanja. „Al` zapravo je istina,/ od tebe bi nešto bilo/ da ti nije tako milo/ služiti se lažima.“ U želji za pravim junačkim životom, Peer odlazi iz Norveške i radnju premješta na more i u Sjevernu Afriku.

„Kob određena je za ljude;

utjeha to nek` nam bude.“

Uzvišeno li je cilj svoj odrediti,

kroz sito i rešeto sve mu podrediti!“

Čitanje Peer Gynta bilo je divno, ali i trnovito – za razliku od Nore, Ibsen je Peera napisao u stihovima, što u srednjoj školi, moram priznati, nisam voljela (na hrvatskom još nekako, ali prevođenje sa starogrčkog nikako). Međutim, prijevod djela je izvrstan, tako da sam čitala Peera s lakoćom (trnovito je bilo isključivo zbog moje koncentracije u nekim dijelovima). Ili je to, ili sam ja odrasla, pa su moje moždane vijuge spremne za ovakvu vrstu gimnastike. Kako god, zaista sam uživala u norveškom klasiku koji mi je još jednom dokazao kako se klasika ne moramo bojati i kako u njima možemo itekako uživati.

Koja vam je bila najdraža lektira u srednjoj školi?

Grickajmo knjige zajedno!