Od Claya most

AUTOR: Markus Zusak

NAKLADNIK: Profil

„Bože, kako da ovo napišem kako treba? Sve što mogu je još jače lupati po tipkama da vam svima prenesem kako je to stvarno bilo.“ (ovaj sam vam citat stavila samo da vam dočaram kako se ja osjećam svaki put kada trebam pisati recenziju. Mislim da bi mi to trebao biti uvod u svaku iduću recenziju. Što kažete?)

„Najbolje stvari se uvijek dogode prije našeg rođenja.“

Od Claya most prva je knjiga koju sam pročitala metodom brzog čitanja. Lažem, druga je. Prva je bila Nova učenica R.L.Stinea, koju smo morali uzeti za vježbu. Prva prava (samostalno izabrana) knjiga za brzo čitanja bila je upravo ova. Sve što ću vam je reći o brzom čitanju je da je to izvrstan alat za veću produktivnost u radu. Ne postoji čarobna formula, brzo se čitanje mora vježbati. Primarno sam išla na tečaj brzog čitanja zbog boljeg fokusa, a zatim kako bi čitala brže i kvalitetnije. Mislim da svaki grad ima nekakav tečaj brzog čitanja, pa vam ja savjetujem da ga svakako malo proučite.

Kao što sam već pisala u recenziji knjige Ja sam glasnik, Zusak je napisao Kradljivicu knjiga. I prokleto je teško čitati neko drugo njegovo djelo, a da vam moždane vijuge ne razmišljaju o Kradljivici knjiga. I iako mi je Zusak knjigom Ja sam glasnik pokazao i dokazao kako itekako može nastaviti pisati i objavljivati kvalitetna djela nakon Kradljivice knjige, malo zrno sumnje se pojavilo s prvom stranicom Od Claya most.

„Priznamo gotovo sve, a sve što je važno sadržano je baš u tom gotovo.“

Da se ne lažemo, roman je težak i konfuzan. Na početku nisam mogla pohvatati apsolutno ništa. Prvih 100 stranica sam mislila `ko tu koga… (nemam boljeg opisa). Osjećala sam se zbunjeno i mislila sam da je Zusak otišao u sfere u kojoj će ga malo tko ili nitko moći razumjeti. Međutim, ne dajte se smesti! Samo idite hrabro dalje i to izuzetno zapetljano klupko od priče krenut će se razmotavati i dobit ćete jednu posebnu i prekrasnu priču! I ne, nećete razmišljati o Kradljivici knjiga i nećete ih međusobno uspoređivati. Promatrat ćete ih kao dvije knjige istog pisca i suditi ih svaku posebno. I bit ćete očarani.

„Odakle dolazi snaga da se utrka istrči do kraja? Iznutra.“

Petorica braće Dunbar: Matthew, Rory, Tommy, Clay i Henry. Pet kućnih ljubimaca: Rumena, Agamemnon, Ahilej, Telemah i Hektor. Majka: mrtva, izgubila borbu s bolesti. Otac: otišao.

Prepušteni sami sebi, braća Dunbar odrastaju u svom svijetu međusobno odgajajući i skrbeći se jedno za drugoga. Iako je svaki od njih itekako poseban, Clay se ističe. Ipak se on rodio sa osmijehom na licu.

„Kad čekaš, počneš osjećati da si ono što čekaš zaslužio.“

Jer, Clay će izgraditi most. I kako njegovo ime kaže (Clay = glina), dat će i samoga sebe u taj most. Pitanje je koliko će dati i koliko će njega na kraju ostati? „Ne čini to, Clay, ne idi, ne ostavljaj me… ali idi.“

„Ako se život nastavlja nakon nas, nastavlja se i u našim svjetovima prije nas.“

Ozbiljno si razmatram o ideji da ako ikada budem predavala na fakultetu, ovaj roman dam za čitanje i debatu na seminaru. Zašto? Zato što govori o perspektivi obitelji dok gleda bolesnog člana obitelji. Ne priča se o tome. Ne promišlja se o tome. A treba. Jer svaka bolesna osoba utječe na nekoga na ovaj ili na onaj način. Utječe na zdravstveno osoblje i obitelj koja je uz nju. Ipak, zdravstveno osoblje gleda samo na bolesnu osobu. Ne gleda obitelj koja dolazi u posjetu jer njih ne treba liječiti. Ili?

„Kad gledate nekog kako umire, smrt koja vam se odvija pred očima nije samo njegova.“

Ovo je priča o preranom odrastanju. O odraslima koji se nisu mogli nositi sa životom, pa su jednostavno otišli. O djeci koja tek moraju proživjeti život, pa su naučili uhvatiti se u koštac sa svime što im život stavi na malena leđa. O borbi.

I pitat ćete se. Mozak će znati htjeti odgovore. Bi li braći Dunbar bilo bolje da nisu bili prepušteni sami sebi? Bi li im bilo bolje da se neka odrasla osoba brinula za njih?

Ovo je roman o smrti. Smrti koja nas prati budnim okom, svaki dan svaki sat. Smrti koja čeka savršen trenutak kako bi prerezala tu čarobnu nit života. No, ovo je roman o životu. Preživljavanju i proživljavanju života s punim plućima. Iskrenoj ljubavi. Prijateljstvu. Obitelji. Životu.

Koji vas je lik oduševio svojim postupcima?

Grickajmo knjige zajedno!