AUTOR: Markus Zusak
NAKLADNIK: Profil
Da ne bi pomislili kako ja u čitateljskom klubu čitam knjige koje nikad ne bih odabrala, vrijeme je za jednu koju već jako, jako dugo želim pročitati, a nikako da mi stigne u ruke.
Markus Zusak autor je Kradljivice knjiga, knjige koja nam je svima doslovce ukrala srce i zarobila dušu. Od trenutka kada je kod nas izašla njegova nova knjiga Ja sam glasnik, htjela sam ju pročitati. Vjerojatno ju nisam pročitala do sada jer sam negdje duboko u podsvijesti mislila kako ne može ponoviti ono što je napisao u Kradljivici knjiga. Može to biti dobra knjiga, ali ne tako dobra kao Kradljivica.
„Zovem se Ed Kennedy. Devetnaest mi je godina. Maloljetni sam taksist. Ne razlikujem se mnogo od ostalih mladića kakvi se sreću u rubnim dijelovima grada – bez perspektive, bez mnogo mogućnosti. Osim toga, čitam više knjiga nego što bih trebao, strašno sam loš u krevetu i u ispunjavanju poreznih prijava. Drago mi je što smo se upoznali.“
Prvo, tko je prvo pomislio kako Ed nije maloljetan? Ja! S obzirom kako je Markus Australac, radnju je vjerojatno smjestio u Australiju, gdje je osoba punoljetna s 21 godinu. Nemojte me uzeti za riječ, pokušala sam provjeriti kod gospodina Googla, ali mi nije našao taj podatak za Australiju. Nije to toliko ni bitno, zapravo.
„Svi mi trpimo vlastite nedaće za boljitak čovječanstva.“
Ed ima psa Vratara, koji ima 17 godina i koji smrdi na kilometre. Živi u nekoj straćari, radi za mizeriju i troši Bogu dane. Uživa u kartanju s Marvom, Ritchiem i Audrey. Ne moram ni naglašavati kako je beskrajno zaljubljen u Audrey. A ona se ne želi zaljubiti.
Ono po čemu Ed postaje poseban je činjenica da zaustavlja pljačkaša banke u bijegu. Pljačkaš uzima ključeve od Marva kako bi pobjegao, a putem mu ispadne pištolj. Iako su izbjegli opasnost, Ed uzima pištolj (iako ni sam ne zna zašto) i kreće za pljačkašem. Uspio je, zaustavio ga je i od tada se sve mijenja.
U njegov sandučić stiže karta. Karo as. Na njemu su tri adrese. Ed nema drugog izbora osim posjetiti sve tri adrese i vidjeti što mu je dalje činiti. „Kako to da svijet ovo ne čuje? Čuje, ali ne mari. Kao da sam za nešto izabran. Ali za što? Da bih mario.“
Nije ni sam svjestan kako špil ima četiri asa, a ne samo jednog…
Bila sam uvučena u radnju, toliko da sam htjela da špil ima barem 20 asova, a ne samo četiri. Nije me ni zanimalo ni tko stoji iza njih, ni što žele od Eda, samo sam htjela nova tri imena, nove tri avanture, nova tri zadatka.
„Radije ću sam krenuti za suncem nego da ga čekam.“
Što biste vi učinili da dobijete kartu s tri adrese koje morate posjetiti? Biste li se odvažili i otišli? Ja mislim da ne bi, barem ne sama. Sigurno bi rekla nekoliko osoba, a vjerojatno bi zamolila nekoga da ide sa mnom. S obzirom da bi morali ići po mraku, vjerojatno bi išla s tom osobom, još bi nekoga nazvala na mobitel da čuje ako nam se nešto dogoditi, a ova druga osoba bi morala snimati što se događa. Da, toliko sam hrabra.
Šalu na stranu. Stvarno, koliko bi ljudi zaista prihvatilo izazov i krenulo na zadane adrese? Koliko bi nas bilo uvjereno da se radi o nekoj spački?
Moram priznati kako sam ovu knjigu uzela pet do dvanaest i jako sam se bojala da ju neću stići pročitati do sastanka čitateljskog kluba, ali se vrijeme nekako posložilo da sam ju stigla pročitati dva sata prije početka sastanka.
Dok sam čitala knjigu, stalno sam razmišljala kako ova knjiga ne može dobiti peticu od mene, jer je Kradljivica knjiga dobila peticu. Onda sam shvatila da to jesu knjige od istog autora, ali su totalno različite po sadržaju.
I skoro je i dobila četvorku, da nije bilo zadnje stranice. Da nije bilo zadnje rečenice. Markus Zusak vas može zbog jedne rečenice potpuno očarati.
Ova knjiga je toliko prekrasna, toliko topla i toliko posebna. Pokazuje na sasvim jednostavan način koliko svatko od nas može biti poseban, uz samo malo truda. Pokazuje kako svi mi u sebi imamo nešto prekrasno i jedinstveno, samo se to bojimo pokazati cijelom svijetu.
„Velike stvari tek su male stvari koje ljudi zamjećuju.“
Da, skoro sam zaboravila. Uskoro izlazi prijevod njegove nove knjige Bridge of Clay (Od Claya most), čemu se jako radujem. Promocija knjige bit će u Zagrebu 23. i 24.9., tako da si zabilježite te datume u kalendare!
Čvrsto sam odlučila da uopće neću uspoređivati novu knjigu s Kradljivicom knjiga. Baš neću. Možda ipak malo?
Uspoređujete li vi knjige istog pisca? Osuđujete li te knjige unaprijed?
Grickajmo knjige zajedno!
Komen