AUTOR; Ngugi wa Thiongo
NAKLADNIK: Lector
Teško je pisati o nečemu što mi je toliko daleko da si ne mogu ni predočiti kako je živjeti nečiji život. Ne plači, dijete savršen je primjer za to. Zašto? Radnja je smještena u Africi, točnije u Keniji. No, što je tu zapravo toliko apstraktno? Sve.
Pretraživala sam Google tražeći korisne informacije o Keniji i vidjela samo nebrojene vodiče po nacionalnim parkovima i preporuke za safari. Osim standardnih informacija na Wikipediji, Internet mi nije nudio informacije. Jer ono što sam pročitala i ono što mi je Google nudio bile su dvije sasvim suprotne stvari.
Zašto bi jedan afrički pisac odlučio ne prikazati sunce i blještavilo svoje zemlje, nego nam ponudio prljavu zemlju s jadnim narodom?
Zato što je Kenija više od još jedne turističke zemlje. Više je od safarija. Ne, ne sastoji se od ljudi koji će lažnim smiješkom dočekivati bijelce koji misle da se sve može kupiti novcem. Kenija su stvarni ljudi s problemima koje si mi ne možemo pojmiti. Nama tako apstraktni, njima itekako stvarni. I zato ne. Zato je Kenija prljava.
Jer Njoroge je dječak koji je samo želio učiti. Možemo li uopće pojmiti jednostavnost ove želje? Nama, kojima je obrazovanje samo dano na pladnju, a na nama je samo sloboda izbora. Jer možemo birati koju školu želimo pohađati od početka do kraja. Ako nam se ne sviđa, možemo se prebaciti. Ako je skupa, možemo dobiti stipendiju. Osim toga, osnovna škola je obvezna za sve. Srednja škola i fakulteti su na državnoj razini besplatni. Čak su i doktorati besplatni ako pronađete dobru stipendiju ili imate super poslodavca. Poanta je da se u nas obrazovanje podrazumijeva. Svakako nam je osigurano, a na nama je dokle ćemo s njim dogurati. Zato se i često uzima zdravo za gotovo.
„Naša dužnost prema drugima najveća je odgovornost nas odraslih ljudi.“
Vidite, Njoroge je jedini iz svoje obitelji izabran za odlazak u školu. On je dobio priliku napraviti nešto od svog života i izbaviti svoju obitelj iz neimaštine. „Obrazovanje je bilo dobro samo zato što je moglo pokrenuti povrat izgubljene zemlje.“ Iako nisu robovi u punom smislu riječi, njegovoj obitelji je oduzeta zemlja i dana je nekom bijelcu iz Europe. Oni imaju priliku boraviti na njoj i obrađivati ju, ali nije više u njihovu posjedu. Ovise isključivo o svom gazdi.
Naravno da u njihovom selu oni nisu izoliran slučaj. Oni su samo jedni od mnogih. Izmoreni, istrošeni, ali previše ponosni. „Što nam znači crnački narod ako umremo od gladi?“ Na rubu opstanka, njegov otac odlučuje kako je vrijeme promijeniti stvari. On ne može biti slabić i dopustiti samome sebi da cijeli život obrađuje svoju zemlju koju više uopće ne posjeduje. Iako su im misli uperene prema slobodi od bijelaca, raskol se događa upravo među njima. „Bijelac je bijelac, a crnac koji pokušava biti bijelac loš je i neugodan.“
Zato maleni Njoroge želi učiti. Učenje je njegov izlaz. Ne njegov bijeg iz malene zajednice na rubu egzistencije, upravo suprotno. Njegovo će obrazovanje pomoći njegovoj obitelji u borbi za vlastitu zemlju jer će imati nekog svog kome će moći predati svoje strahove, ali i nade. On će biti taj koji će im pomoći.
Naravno da neće biti lako, ali on to želi. Cijeli svoj život to želi i tome će posvetiti svaki svoj dan. Bez obzira na sve!
Jednostavnost ove knjige upravo je njena težina. U trivijalnosti obične želje krije se jedan potpuno novi svijet. Ovdje želja za učenjem ne predstavlja gomilanje znanja, skupljanje titula, pronalazak posla, kupnju kuće, napredovanje.
Želja za učenjem ovdje znači golu egzistenciju.
Učenje predstavlja nadu u bolje sutra. Školska klupa znači borbu za goli život. Ako završi školu, Njoroge ima šansu pomaknuti sreću na svoju stranu. Možda mu se pruži prilika i uspije vratiti zemlju svojoj obitelji. Njegovo obrazovanje neće pripasti samo njemu, ono će se preliti na svakog člana njegove obitelji.
Kolika je to sreća, a istovremeno i teret! Što ako podbaci? Što ako nešto ne nauči dobro? Da li je on zaista zaslužio priliku? Možda je netko drugi trebao preuzeti to breme na sebe. Rizik od neuspjeha je doista velik, a Njoroge je još uvijek tako malen…
„Čudno je kako se plašiš samo zato što ti je srce pripremljeno na strah, zato što su te možda odgajali da se nekih stvari bojiš ili je jednostavno zato što si vidio da se drugi također boje…“
Zahvalnost. Riječ koja mi se mota po mislima kada pomislim na ovu knjigu. Zahvalnost na svemu što mi je jednostavno dano zbog podneblja u kojem živim. Istinu govoreći, moglo mi je biti puno bolje, no, moglo mi je biti i puno gore. Moj je život skup izbora koje ne donosim pod prisilom. Biram ono što želim, kad želim i u kojem trenutku to želim. Moja egzistencija neće biti dovedena u pitanje. Na meni je samo da živim život punim plućima i iskoristim ga najbolje što mogu. Nije li to privilegija?
Što je dobro u našem obrazovanju?
Grickajmo knjige zajedno!
