AUTOR: Oyinkan Braithwaite
NAKLADNIK: Znanje
S obzirom da ste iz naslova mogli zaključiti da ćemo danas pričati o serijskim ubojicama, možemo odmah krenuti!
Serijskim se ubojicom smatra pojedinac koji je tijekom određenog perioda ubio tri ili više osoba. Osnovni im je motiv psihološko zadovoljstvo. Ubojstva povezuje sličan način izvođenja čina ili zajednička karakteristika žrtava. Zanimljiva je činjenica da je pojam serijski ubojica relativno nov, iako fenomen postoji nekoliko stotina godina. Prvi put je taj termin upotrijebljen 1974. godine, od strane FBI-jevog agenta Roberta Resslera.
Najčešće karakteristike serijskih ubojica su sljedeće:
Većina su bijelci i muškarci
Imaju IQ od 111 do 120
Često rade na loše plaćenim poslovima
Dolaze iz nestabilnih obitelji
Odgajala ih je dominantna majka
Često su zlostavljani
Više od 60% mokri u krevet nakon 12. godine
Korede je medicinska sestra. Dobra, radišna, s potencijalom glavne sestre. Vidi svaki detalj, izuzetno je pedantna i dobro skrbi za svoje pacijente. Pogotovo one koji su u komi već duže vrijeme. Tu je i liječnik koji radi s njom, Tade. On je jednostavno poseban, pažljiv i susretljiv s pacijentima. Njih su dvoje kliknuli na prvu i svoj odnos razvijaju u dobrom smjeru. Bar se tome Korede nada.
„Ljubav nije korov, ne može rasti gdje zaželi…“
Ayoola je Koredina mlađa sestra. Prekrasna, savršena. Muškarci joj jedu iz dlana i svijet se jednostavno prilagođava njoj. Korede nije ljubomorna na nju, ali mora si priznati da je Ayoola posebna samo zbog svog izgleda. „Ona je sva satkana od oblina, a ja od oštrih rubova.“
Postoji samo jedna mala stvar. Ayoola je ubojica. Ubija svoje dečke i prolazi nekažnjeno. Korede je njezin partner u zločinu. Kada Ayoola ubije, pozove Korede u pomoć. „Daleko više vremena iziskuje uklanjanje tijela nego uklanjanje duše, osobito ako za sobom ne želite ostaviti tragove zločina.“
„Ne možete povući natrag riječi jednom kad su izgovorene.“
Možda je samo nabasala na toliko krivih muškaraca, ali Ayoola zna što mora učiniti kako bi iz svake veze izašla kao pobjednik. Njezin je saveznik očev nož. „Nož mi je bitan, Korede. To je sve što mi je ostalo od njega.“
Koredin i Ayoolin su izrazito bliske u udobnosti vlastitog doma, ali svijet u kojem se svaka kreće nema puno dodirnih točaka. Njihovi se svjetovi sudare kada treba počistiti mjesto zločina. Stvari kreću nizbrdo kada Ayoola odluči posjetiti svoju ljubljenu sestru na poslu i ugleda Tadea.
Tade ne može vjerovati kako Korede nikada nije spomenula da ima tako divnu sestru i da ih još nije upoznala. Zašto bi uopće krila takvu ljepoticu od svijeta? I dok pokušava objasniti Tadeu da njena sestra nije ono što se čini, Ayoola je već polako isplela mrežu oko njega i spremna je za napad.
Korede će ovaj put odluku morati donijeti jako brzo: Ayoola ili Tade?
„Ono što ne znaš, ne boli.“
Iako će vam se možda činiti da knjiga ima dosta stranica i da će vam trebati dan ili dva da ju pročitate, shvatit ćete da ste opasno u krivu. Ja sam knjigu pročitala za dva sata. Poglavlja su jako kratka, tako da ćete nesvjesno okretati stranice zbog „samo još jednog poglavlja“. Font je dosta velik. Sve u svemu, ja sam knjigu prošla jako brzo i pritom sam se odlično zabavila.
Knjiga na zabavan i humorističan način prikazuje zamršenu obiteljsku utvrdu. Iako je radnja prepuna crnog humora, autorica kroz nju jasno i glasno postavlja pitanje. Koliko smo daleko spremni ići kako bi zaštitili svoju obitelj? Što smo sve spremni napraviti za njih?
Otkako je svijeta i vijeka, obitelj je bila zakon. Ona se morala štititi bez obzira na sve. Svako nepromišljeno ili loše djelo nije bacalo ljagu na jednog člana, nego i na obiteljsko ime. To je valjda tako i danas. Da je Korede prijavila sestru, ona ne bi mogla normalno nastaviti svoj život. Svi bi znali da je baš ona sestra serijskog ubojice. Sestra će joj trunuti u zatvoru, no ona će trunuti na slobodi. Tko bi joj se uopće htio približiti?
Naši nagoni nam jednostavno govore kako je prirodno štititi svoje najbliže. Koliko je onda snage potrebno da se odupremo tim nagonima? Naši bližnji će uvijek biti naši bližnji, no to ne znači da smo u potpunosti odgovorni za njihov život i njihove postupke, dobre ili loše. Možemo biti uz njih, ali ne smijemo upravljati njima jer bi možda nekad nešto moglo poći po krivu. To ne znači da ih manje volimo. To znači da im puštamo da vode svoj vlastiti život.
I nema opravdanja. Ako bismo voljeli da svi odgovaraju za svoje postupke, zašto bi onda izuzeli svoje bližnje iz toga? Zato što to nisu zaslužili? A netko drugi jest? Tko to može staviti na vagu?
„Nema ničeg sramotnog u činjenici da nam je stalo do sudbine drugih ljudi.“
Grickajmo knjige zajedno!
