AUTOR: Jelena Kastaneti
NAKLADNIK: Alegria knjiga
Malena djevojčica sa znatiželjom promatra čudnovate oblake koji su prekrili sve. Doimaju joj se tako tužnima. Gledajući kroz prozor primjećuje kako svijet plače – pada kiša. Možda bi mu bilo lakše da mu netko kaže da…„Ali ne mogu se sjetiti što. Bilo bi lakše kad bih znala što sam zaboravila. Onda bih se mogla sjetiti.“ U svojoj žutoj kabanici šljapka u ljubičastim čizmicama, gleda svijet oko sebe i pita se je li tužna ljuljačka, drvo, igračke, cvijet i trava. Sa svojim malenim ručicama naumila je zagrliti cvijet koji se voli okretati i ona se sjetila što je zaboravila! Sve je odmah postalo puno ljepše.
Slikovnicu krase ilustracije Andrijane Rico koje tako prekrasno upotpunjuju Jelenin tekst. One su naprosto očaravajuće i nećete moći okrenuti stranicu bez da proučite i najsitniji detalj na crtežima. Lik naše malene junakinje urezat će vam se trajno u moždane vijuge.
Uvijek se prevarim kada je riječ o slikovnicama – krećem u njih s mišlju da su male, slatke i jednostavne za čitanje. Naravno, one to doista i jesu, no najčešće se iznenadim kada u njima pronađem i poruku za sebe, a ne samo za one najmanje. Očarava me činjenica da čitanjem slikovnice mogu dobiti mali komadić samo za sebe koji će me zagrijati. Moja mama kaže da sam ja sunce boja svijet šarenim bojama nakon doživljene tuge koja dolazi iznutra i ovisi isključivo o našoj percepciji. Jelena govori o tuzi, ali poručuje kako je sreća unutar nas – samo se moramo zagledati u sebe.
Moja mama kaže da sam ja sunce prva je slikovnica koju sam pročitala mojoj djevojčici. Knjiga je stigla par dana nakon njezina rođenja, a ja sam gledala u slikovnicu i razmišljala kako da ju uslikam kad ne mogu doći do rekvizita za slikanje. Mislim da je tada po prvi puta nastala spontana slika koju sam ja zaista i objavila. Osvjetljenje nije bilo idealno, rekviziti nisu bili tu, sve okolo je bilo u neredu, ali ja sam u kadru imala moju malenu i knjigu. I bilo je dobro. Muž je sjeo pokraj mene i pročitali smo joj slikovnicu.
Kako je čitati slikovnicu bebi staroj tjedan dana? Jednostavno rečeno – čudno. Dobili smo točno nula reakcija. U teoriji smo znali da nas tako nešto očekuje; dijete se tek rodilo, prilagođava se na svijet, vidi samo obrise, većinu vremena spava, a kad je budno, uglavnom je gladno. Ipak, kada sve te situacije i sam proživljavaš, bude malo čudno jer želiš dobiti povratnu informaciju. Bila bi ista reakcija da sam knjigu pročitala u sebi :P
Šalu na stranu, drukčije je čitati slikovnicu nekome tko te ne razumije uopće ili u potpunosti. Tada sam prvi put fokusirano obratila pozornost na font i ilustracije. Čitajući Jeleninu slikovnicu razmišljala sam o tome na koji način ja prenosim njezine riječi i kako utječem njima na svoju kćer. Razmišljala sam o tome kako će mi ona uskoro sjediti u krilu i pokazivati prstićima predivne crteže i postavljati mi barem 10 pitanja po stranici jer već vidim da će nam to biti omiljena slikovnica. Meni već je.
Tko je vaše sunce?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments