Minijaturistica

„Svaka je žena graditeljica vlastite sudbine.“

AUTOR: Jessie Burton

NAKLADNIK: Profil

Danas nam je na redu knjiga koju je bilo tako teško uslikati, jer je naslovnica toliko puna detalja i tako je prekrasno napravljena, da je bilo što drugo uz knjigu totalno suvišno. Ipak, mi smo ovdje kako bi pričali (čitali) o knjizi, a ne kako bi razgovarali o tome kako je bilo slikati knjigu.

Očigledno, kasnim s recenzijom neke 3 godine. No, uzimajući u obzir da nemam blog 3 godine, onda valjda ne kasnim. Ili? Kao bloger (ne sviđa mi se ta riječ), malo se osjećam čudno kad uzmem u ruke knjigu koja je već „starija“, za koju je napisano puno recenzija, umjesto da uzmem nešto što je trenutno aktualno. No, bez obzira na blog, mislim da je prije svega važno da pronalazim knjige u kojima ću uživati i o kojima ću željeti pisati. Tako ćete i vi bolje moći čitati moje recenzije i raspravljati sa mnom o njima.

Uglavnom, Minijaturistica. Knjiga koja me je dugo privlačila, pa sam ju na nekoj od Profilovih super akcija i naručila. Samo ću vam reći, Muza je iduća na redu, što bi značilo da mi se Minijaturistica svidjela.

„Mašta je uvijek darežljivija od stvarnosti.“

Na prvu nije. Kad sam imala knjige za čitanje na hrpi, pobrojala sam ih i rekla dečku da odabere broj. Tako sam uzela Minijaturisticu u ruke. Da se razumijemo, htjela sam ju čitati, samo sam tada htjela da ispadne neki dugi broj. Naslovnica me je u isto vrijeme i privlačila i odbijala, jer je izgledala kao da je pisana jako davno, a zapravo nije.

Nakon nekoliko stranica, bila sam potpuno uvučena u knjigu!

Zamislite, vjenčali ste se! I onda svatko ode živjeti u svoju kuću. Tek nakon nekog vremena, odete i pozvonite si mužu na vrata s jednim koferom. Pozvonite, a vrata vam otvori njegova sestra i kaže vam da vam muž nije tu jer ima posla. Divan početak braka, zar ne?

„Podrijetlo ne znači ništa.“

Tako se osjećala i Petronella Oortman, kada je pokucala na vrata u Zlatnom zavoju, bogatijem dijelu Amsterdama, sa jednim koferom i papigom u kavezu. Došla je postati gospođom i domaćicom kuće Brandt. Iznenađena, vrata joj ne otvara njezin muž. Dočekuju ju sluškinja Cornelia i Johannesova sestra Marin, te sluga Otto. Svi nekako rezervirani prema njoj i suzdržani. Prvi dan zajedničkog života nije dobro prošao.

Drugi dani nisu bili nimalo različiti. Noći je provodila sama. Muža nije viđala jer je on imao previše posla. Jedino kad ga je viđala bilo je kad su se on i Marin svađali oko posla, a ona je bila nijemi promatrač jer se nije razumjela u posao.

No, to nije bio brak iz ljubavi, nego iz potrebe. Nella je bila sedamnaestogodišnje dijete, a Johannes odrastao tridesetdevetogodišnji (trebalo mi je dugo vremena da ovo natipkam, a velika je vjerojatnost da je krivo) trgovac. Johannesu je već bilo vrijeme da se oženi i počne raditi na potomcima, a Nellin je otac iza sebe ostavio samo dugove. Nella je ipak očekivala da će ljubav kad – tad pokucati na vrata.

„Istinska je ljubav cvijet u utrobi, čije se latice otvaraju iznutra prema van.“

Johannes shvaća da nije obraćao previše pozornosti na svoju suprugu, pa joj se odluči iskupiti tako da joj daruje vjenčani poklon. Repliku njihove kuće, kako bi se ona mogla zabavljati i učiti kako biti domaćica. Isprva jako uvrijeđena, Nella ipak nađe minijaturisticu, te naručuje nekoliko predmeta kako njezina vitrina ne bi bila prazna.

Naručuje tri predmeta. Marcipan, jer obožava taj okus, koji joj pobožna Marin izričito brani. Zaručnički kalež, za kojeg želi da predstavlja njihov početak idiličnog braka. Lutnja, koju je svirala za Johannesa u njezinom rodnom mjestu.

Kada je narudžba stigla, Nella je oduševljena predmetima koji su izrađeni. No, u pošiljci se nalaze i predmeti koje nije naručila. Dobiva stolac, koji je identičan onome što se nalazi u njihovoj kući, 2 hrta, koji izgledaju identično kao i Johannesovi psi, te kolijevka, za koju Nella smatra da joj je poslana kao ruganje jer je njezin trbuh još uvijek prazan.

„Kaos se može srediti samo do određene granice.“

Nije joj jasno kako minijaturistica zna kako izgleda stolac u njezinoj kući i kako zna kakve pse Johannes ima. Svaki put uz pošiljku naizgled neželjenih predmeta, Nella dobiva i poruku, za koju nije uvijek sigurna što znači. Ima osjećaj da ju stalno netko gleda i da ju stalno netko prati. Nella očajnički želi preuzeti kontrolu nad svojim životom, ali se čini kako je minijaturistica uvijek barem jedan korak ispred nje.

„Sve što vidi, čovjek smatra igračkom. I zato dovijeka i zauvijek dječakom ostane.“

Ovo je priča o Amsterdamu u sedamnaestom (bilo bi jednostavnije da pišem brojeve) stoljeću. Gdje je trgovina na vrhuncu, gdje sve vrijednosti određuje novac i nečije bogatstvo. Ipak, još uvijek vrijede Božji zakoni, te se novac i nečija uloga u društvu ne mogu baš uvijek izdići iznad zakona Crkve.

„Ljubav je bolja dok je loviš, nego kad je uloviš.“

Inače, Petronella Oortman i Johannes Brandt su stvarne osobe, koje su poslužile Jessie Burton kao inspiracija za pisanje knjige. Njezina je vitrina dio stalne postave muzeja Rijksmuseum u Amsterdamu, pa ako ste negdje u blizini, svakako škicnite i javite dojmove!

Skoro kao i uvijek kada se piše o nekim starijim vremenima, naglašava se podređenost žene u društvu. Iako, Amsterdam je u sedamnaestom stoljeću bio izrazito moderan grad ispred svog vremena, pa su tako žene mogle ići same po gradu, bez pratnje!

Žena je isključivo trebala biti domaćica. Njezino životno postignuće je trebala biti udaja i odgoj djece. Nisu smjele ni posjećivati muževe na posao, iako je Nella to hrabro odlučila napraviti. Na Johannesovu se sestru Marin gledalo s prijezirom, jer se nije udala. Iako je Marin znala sve o poslu, sve zasluge su išle Johannesu. Nella je imala toliko ovlasti da se smjela igrati sa svojom kućicom za lutke i ukrašavati ju po svojoj želji. Jedino je na tom području imala potpunu autonomiju. Bez obzira na to, u kući Brandt žene su držale sve konce, iako su Johannesu išle apsolutno sve zasluge.

Na kraju, postavlja se pitanje, tko zapravo vuče konce? Ukućani kuće Brandt ili minijaturistica? Pretpostavljam da ćete to morati sami otkriti!

Grickajmo knjige zajedno!