Marina

AUTOR: Carlos Ruiz Zafon

NAKLADNIK: Fraktura

Carlos Ruiz Zafon moj je najdraži pisac. Upravo njemu dugujem moju neopisivu ljubav prema knjigama i pisanoj riječi. Pročitala sam sve njegove knjige i ako bi morala izabrati jednu knjigu koju ću preporučivati do kraja života, onda je to bezuvjetno i bezrezervno Sjena vjetra. Ipak, ni Sjenu vjetra ni bilo koju drugu knjigu nisam nijednom htjela predložiti za čitateljski club; možda iz razloga što sam se „bojala“ da se nekome knjiga neće svidjeti. Ipak, Marina se pojavila među našim prijedlozima, pa pročitajte zašto se svima nije svidjela (to je sve zbog nepažnje, kažem vam ja)!

U priču nas uvodi petnaestogodišnji Oscar Drai, učenik internata za kojeg se čini da se pomalo gubi u svojoj vlastitoj egzistencijalnoj krizi. U predgrađu Barcelone naiđe na ruševinu od kuće koja, kako ubrzo sazna, pripada Germánu Blauu, zagonetnom, ostarjelom umjetniku i njegovoj kćeri Marini. Oscar ne može, a da se ne zaljubi u Marinu i njezino delikatno, ali ipak borbeno stanje. Jednog nedjeljnog jutra Marina odluči podijeliti tajnu s Ocarom. Odvodi ga prema staroj četvrti Barcelone kako bi svjedočili sablasnoj i tajanstvenoj ceremoniji na skrivenom groblju: žena, prekrivena crnim velom, stavlja jednu ružu na grob s utisnutim malim crnim leptirom. Oscar i Marina prate tu misterioznu ženu kroz vijugave stražnje ulice katalonskog grada, razotkrivajući trideset godina misterija i tragedije u rukama osakaćene pohlepe i čovjekove žeđi za dugovječnošću.

Marina je jedna od onih knjiga koju ćete progutati u jednom dahu jer će uistinu obuzdati svaku glad koju ste možda imali za dobrim štivom. Zafónov narativni stil jednostavno je prekrasan, a jezik kojim se služi potpuno je povezan. Marina će vas voditi kroz zanimljivo složenu radnju koja sadrži napušteno kazalište, automate koji kao da imaju moć oživljavanja, nekoliko ubojstava, jezivi album fotografija i povijest jezivih medicinskih eksperimenata. Također, Zafon samu Barcelonu pretvara u lik, kotao u kojem se sve misterije susreću i postaju homogene.

Kao i kod većine djela Carlosa Ruiza Zafona, Marina stvara svoj vlastiti žanr. Djelomično horor, dijelom ljubavna priča, dijelom misterij i još toliko toga, Zafon plete priču koja je i komplicirana i fascinantna, privlačeći čitatelje živopisnim opisima raspadajućih vila, mračnih ulica, vlažne kanalizacije i tragičnih života. Likovi iz drugih Zafonovih romana pojavljuju se u epizodnim ulogama, povezujući priče ljudi koje čitatelji mogu upoznati.

Svaki autor koji piše roman ove tematike mora biti u stanju isplesti jednu ili više niti koje želimo raspetljati s velikim iščekivanjem. Mora znati kako pravilno poslagati lanac događaja kako bi održali čitateljevu znatiželju na apsolutnom maksimumu, kako bi nagađali i bili nesigurni u očekivanju sljedećih događaja. Zafon itekako zna kako potaknuti znatiželju, kako stvoriti jezivi zrak nesigurnosti u pogledu prirode i namjera likova. Upravo zato je naprosto genijalan!

Marina je fantastično ispričana mračna priča koja će vas oduševiti do posljednje riječi. S prozom koja klizi kroz stranice i pričom koja će privući svakog ljubitelja povijesne fikcije, Marina je prekrasno djelo dobro osmišljene, intrigantne, zastrašujuće književnosti.

Marina je dobila prosječnu ocjenu 4,05, s čime ja, kao najveći fan Carlosa Ruiza Zafona, osobno nisam zadovoljna. Mislim, svi su zaista trebali dati petice! No, generalno gledajući, knjiga je u principu svima sasvim u redu. Većinom se mogla čuti rečenica da čitateljice nisu znala što bi rekle jer su im neki dijelovi bili nepotrebni, besmisleni, pa čak i glupi. No, svima se svidio Zafonov stil pisanja i njegovi opisi Barcelone. Ipak, većini Marina nije bila dovoljno dobra kako bi se okušali u čitanju njegove tetralogije o Groblju zaboravljenih knjiga. Ako ju ne pročitaju, mislim da znam koji mi je sljedeći prijedlog!

Postoji li pisac čija ste sva djela pročitali?

Grickajmo knjige zajedno!