„Čovjek se uvijek mora ponašati suprotno od ostalih jer je masa opasna pa će na taj način izbjeći moguću opasnost.“
AUTOR: Hagar Peeters
NAKLADNIK: Antipod
Naratorica romana je Malva Marina Trinidad del Carmen Reyes, Malvie za svoje prijatelje. No, Malva u stvarnom životu nikada nije pronašla svoj glas; bila je jedino dijete legendarnog pjesnika - diplomata i političara Pabla Nerude. „Time što me uopće nije opisao, nije me odredio ni na koji način. Mogu imati zadnju riječ kad sam ja u pitanju.“ Rođena je 1934. godine s teškim invaliditetom uzrokovanim hidrocefalusom i umrla vrlo brzo, već 1943. godine. „Ja sam utjelovljena mana, pogreška na nogama, hodajući promašaj Majke Prirode.“ Iako Neruda glasi kao jedna od ličnosti koji su nastojali dati glas najslabijima, Malvi nije dao priliku. Njezinu majku i Malvu, Neruda je ostavio u Nizozemskoj, koja je tada bila pod nacistima. Imao je važnije stvari na pameti – borbu protiv fašizma, taj plemeniti cilj, ali i svoju ljubavnicu neopterećenu djetetom. Upravo zbog toga niti jedan redak njegovih djela nije posvećen Malvi. Iako joj je dao ime po njegovoj omiljenoj biljci, sljezu, Neruda ju je nazvao savršeno besmislenim bićem zbog neuglednog tijela i velike glave – baš kao i interpunkcijski znak točka – zarez.
„Krv i srodstvo zajedno čine nešto odvratno.“
Upravo zato Malva sama piše svoju priču kroz Peeters, sposobna neometano prolaziti naprijed - natrag kroz vrijeme i prostor. Njezina svita na nebeskim prostranstvima šarolika je, naseljena likovima među kojima su Oskar Matzerath, kao i shizofrena kći Jamesa Joycea, Lucia, te sin Arthura Millera, Daniel, koji je imao Downov sindrom i koji misli da Malva pokušava posthumno zaslužiti očevu ljubav. Osim njih, „tamo gore“ veže se za Sokrata (koji zauzima očinsku figuru) i za pokojnu poljsku pjesnikinju Wislawu Szymborsku. Napuštena kći poznatog pjesnika pronalazi svoj glas iz groba. „Moraš mi oprostiti ove dvije strane u meni; zbunjujuće je istodobno biti zaboravljenom pokojnicom i sveznajućom besmrtnicom.“
„Vjerovanje u postojanje savršenosti izvor je gotovo svega zla.“
Baš kao i Malva, Hagarin otac nije htio imati kontakt s njom sve do njene jedanaeste godine. Pokušavajući shvatiti očeve misli, korake i postupke, Hagar u Južnoj Americi pukom igrom slučaja otkriva priču o Malvi, kćeri slavnoga Nerude. Tako je nastao ovaj fantazmagorični roman proslavljene nizozemske pjesnikinje Peeters koji predstavlja čudno iskustvo čitanja, poetičan u riječi i stihu, ali pomalo oklijeva u pronalaženju svoje poante. Hvale je vrijedan potez davanja glasa nekome tko je po rođenju bio ušutkan i zanijekan, no izvedba tog odjeka u najmanju je ruku konfuzna. Očekivala sam puno od ove knjige, posebice jer je indirektno riječ o Nerudi, čovjeku toliko hvaljenom i slavljenom, čovjeku koji je uvijek imao nešto za ponuditi svima, pa čak i najslabijima. Svima, osim svojoj kćeri. „Moralna sreća odnosi se na poznate i uspješne muškarce koji svoju djecu ostavljaju na cjedilu, ali se izvlače tako što dobivenu slobodu koriste za to da čovječanstvu daruju besmrtna umjetnička djela.“ No, Malva iz autoričina pera bila mi je nedokučiva i nisam sigurna jesam li radnju u potpunosti shvatila. Roman je pisan iz perspektive djeteta, no njezin glas zvučao mi je odraslo, fakultetski obrazovano i nisam ju mogla osjetiti kao stvarno maleno, ranjivo biće sa stvarnim osjećajima. Malvina su razmišljanja apstraktna, odrasla i neshvatljiva, gotovo neuhvatljiva. Htjela sam saznati nešto više o njoj, o njenoj majci, o Nerudi, no na kraju sam zatvorila knjigu jednako neinformirana i puna upitnika kao i na početku.
„Svaki narod dobiva drugi svijet kakav zaslužuje na temelju svoje književnosti.“
Volite li Pabla Nerudu?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments