„Pakao nije ništa drugo nego ono što čovjek od sebe napravi u životu.“
AUTOR: Petra Dvorakova
NAKLADNIK: Hena Com
Brinuti o ljudskim životima smatra se jednim od najplemenitijih zanimanja na svijetu. Poslušati životne nedaće, pravilno dijagnosticirati bolest, tretirati ju na odgovarajući način s minimalno nuspojava hvalevrijedan je pothvat. Biti liječnikom zahtijeva izuzetno puno truda, rada i vremena. Ipak, ponajviše žrtvovanja. Posao se liječnika najčešće nosi kući, u mislima vrteći scenarije radnoga dana, razmišljajući jesu li sve napravili, jesu li sve učinili. Pritisak na njih svakim danom je sve veći jer ponekad zaboravimo da su i oni samo ljudi koji imaju pravo na pogreške. Pogreške koje se najčešće skupo plaćaju.
Kirurg, najnoviji roman Petre Dvořákove, predstavlja pomalo jeziv fragment iz života liječnika koji se suočava sa krizom srednjih godina, nizom pogrešaka, vlastitim promašajima i svojom vječito nezadovoljnom ženom. Roman je prikazan očima insajdera, kirurga koji svakodnevno ima sudbine ljudi u svojim rukama. Kirurg sa sobom donosi intrige, probleme u odnosima kod kuće i na radnom mjestu, djecu koja brzo rastu, roditelje koji umiru – kombinaciju svakodnevnih banalnosti s kojima se svi možemo povezati.
Hynek Grabl radi kao kirurg u bolnici u manjem gradu na rubu Češke. On je sposoban, vješt i profesionalan, liječnik kakvog bi svaki pacijent mogao poželjeti. Uvijek ima strpljenja poslušati sve što pacijent ima za reći u ambulanti, a u operacijskoj sali nastoji najbolje napraviti operacijski zahvat i sašiti pacijenta toliko pažljivo da ožiljak bude jedva vidljiv i zanemariv. Zašto onda tako sposobna osoba radi u tako malenoj bolnici? Taj dio definitivno nije bio Hynekova plana dok je radio kao ugledni kirurg u Pragu. Ipak, životne okolnosti su ga natjerale da s konja pređe na magarca i prihvati ono što mu se nudilo. „Moram računati samo na to da je cijela vražja prošlost zapisana u meni i da će uvijek određivati tko sam i tko ću postati.“ Obitelj također pati na svoj način – Marketa mu konstantno spočitava činjenicu da je toliko malo kod kuće, Anička zbog toga ne može pobjeći od majčine mrzovolje, a Jachym se zatvara u sobu, igra igrice i preskače treninge.
Čini se kako Hynek donekle uspijeva držati konce u svojim rukama. No, bolnica odluči napraviti određene preinake, pa im u posjetu dolaze Hynekovi bivši kolege koji znaju što se u Pragu dogodilo. „Ne brini, nikome nije u interesu da te uništi.“ Činjenica da Hynek svaki dan mora biti u prisutnosti osoba koje bi ga mogle razotkriti, koje ga drže u šaci i zbog kojih mora plesati kako oni sviraju izaziva u njemu buru emocija koje on više ne zna kako kontrolirati. Polako, ali sigurno, kreće silaznom putanjom koja mu pruža mogućnost (samo)destrukcije. „Krivi korak. Mogu. Ali ne želim. To je to. Više jednostavno ne želim.“
„Čovjek se u životu ne može trajno držati iznad razine vode.“
Snaga teksta Petre Dvořákove nalazi se u njegovoj prirodnosti i sposobnosti da vjerodostojno donese životne događaje. Ona ne osuđuje svoje likove, ali ih promatra orlovskim očima tijekom putanje njihovih života. Autorica uspijeva prenijeti način na koji su likovi slomljeni, ogorčeni, čeznutljivi, nedostatni, autentični. Dvořáková piše gotovo bez apatije ili želje za raspletom ili ikakvog poriva za donošenjem ikakve životne mudrosti. Na ovaj „ležeran“ način uspjela je skicirati priču jednog liječnika koji osjeća obvezu ne samo prema sebi i svojoj obitelji, nego i prema onima koji su iznimno ranjivi. Petra Dvořákova ima hrabrosti odustati od svih pokušaja eksperimentiranja s formom, pa u osnovi „samo“ pripovijeda; s osjećajem za detalje, karakterizaciju, jezik i okruženje.
U Kirurgu važnu ulogu igra jezik koji pojačava autentičnost glavnog protagonista, zvuči spontano i na odgovarajući način ispunjava kirurgov osobni profil. Bolničko okruženje također je prikazano vrlo uvjerljivo jer je Petra Dvořáková radila kao anesteziološka medicinska sestra, pa se vidi kako itekako zna o čemu piše. Kada opisuje operacijske zahvate, majstorski barata medicinskom terminologijom i žargonom i odlično podiže napetost. Kao osobi medicinske struke nisam imala problema s hvatanjem stručnim termina. Ipak, mislim da bi „prosječni“ čitatelji mogli imati poteškoća u tom području. No, zanemarujući ovaj maleni nedostatak, Kirurg je roman koji jako uvjerljivo prikazuje zakulisne intrige, oportunizam i profesionalno rivalstvo na terenu.
Koje bi osobine po vama trebali imati zdravstveni radnici?
Grickajmo knjige zajedno!
