„ŠTO NAS RAZDVOJITI MOŽE?
Prostor je samo dimenzija
nepoznanica vrijeme
život – korak na putu duša
u mreškanju beskrajne mijene“
AUTOR: Irena Kalan
NAKLADIK: Matica hrvatska – Ogranak u Požegi
Na početku moje avanture pisanja i vođenja bloga, Irena Kalan bila je prva koja mi je pružila priliku i poslala mi Mirisne boje tišine na čitanje i iskrenu recenziju. Tada je to bio i moj prvi ozbiljan susret s poezijom uopće. Mirisne boje tišine upravo su zato jedna od mojih omiljenijih zbirki poezije. U međuvremenu, Irenu sam pratila na društvenim mrežama i upijala njezinu kreativnost. Možete onda zamisliti moju razinu sreće kada mi je u ruke stigla njezina nova zbirka, Kaplja sna.
Dok su u prvoj zbirci prevladavale razne teme – od godišnjih doba i obitelji do Slavonije i Domovinskog rata, Kaplja sna se fokusirala isključivo na ljubavne stihove, čineći ju idealnom za poklon za Valentinovo (još ako ćete i čitati svojim boljim polovicama – ne može bolje). Mogu slobodno reći kako je Kaplja sna prava oda ljubavnim odnosima. Romantični su mi stihovi čitajući gotovo pjevali, tako da se toplo nadam da ću nekad na radiju moći čuti uglazbljenu verziju neke od pjesama iz zbirke. Kaplja sna počinje i završava pjesmama Vladimira Nazora, koji je na imao utjecaj Irenino pisanje.
U jednom sam intervjuu pročitala kako je naziv zbirke nastao. Naime, svi naslovi pjesama proizašli su iz neke kaplje – bilo da je riječ o radosti, ljubavi, bolu, zanosu, motivaciji. Kaplja, a ne kap jer obuhvaća sve kapljice ljubavi.
„ZAGRLJAJ
Kad kapnem ti u zagrljaj
dugo me, dugo čuvaj
i samo upijaj“
Priznajem, u ovom turbulentnom novopečenom majčinskom razdoblju, mislila sam da ću zbirku pročitati u tren oka. Uzela sam Kaplju sna i pročitala prvih nekoliko pjesama bez da sam bila svjesna što uopće čitam (nemojte čitati u 11 navečer kao ja), vođena mišlju da čitam roman i da će sve negdje sjesti na mjesto. Naravno, to se nije dogodilo, a ja sam samu sebe uhvatila u nepažnji. Kaplju sam zatvorila, duboko udahnula i krenula ponovno. Otvorila sam svoje savjete za čitanje poezije iz recenzije Mirisne boje tišine i jednostavno se prepustila.
Čitanje Kaplje sna trajalo je duže nego čitanje nekog romana, no vrijedilo je stati i u potpunosti ući u svaku pjesmu. Nije bilo jednostavno; zahtijevalo je od mene fokusiranost i pažnju koju ponekad nisam imala, pogotovo jer se radi o ljubavnoj tematici, nešto na što se zaista teško odlučujem i krećem u takve avanture sa zadrškom. Ipak, moj je unutarnji pjesnik bio zadovoljan, a ja sam osjetila pravi ljubavni zanos.
Iako je Kaplja sna zbirka ljubavne poezije, nemojte misliti kako ćete se nakon nekoliko stihova osjećati kao da se sve vrti u krug; imate ćete dojam da sa svakom idućom otvarate novi roman. Svaka pjesma, nova priča. Nova priča – nova duša.
Čitate li ljubavnu poeziju?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments